u braku smo godinu dana, prije toga nekoliko godina u vezi, prosli par kriza, prekid..... sad mogu reci da smo sretni..... valjda.... al od prije je ostao neki gorak okus u ustima..... ne mogu rec da mu 100 % vjerujem.... muce me sumnje.... ponekad kad smo u drustvu, i kad upadne neka nova cura, meni se cini da se ponasa kao da je slobodan, ocijuka, pa spontano prebacivanje ruke preko ramena, zaprica se s njom ko da se znaju 100 godina, a ja gledam nekoliko metara dalje od njih, nekad se ni ne potrudi da nas upozna, a sljedeci dan kao ni ne sjeca se kako joj je ime.... kao, malo se previse popilo i sve je to bila zajebancija, a meni to smeta. ima svoj hobi i ponekad otputuje preko vikenda sa drustvom, il ode na susret na cijeli dan, a ja se mucim sto se tek dogada kad ja nisam tamo.... kad krenu price sa susreta, cesto netko u drustvu zna prekinut pricu sa kao, pa ne mora se bas sve znat sto se tamo dogadalo, a ja nabacim lazan osmijeh, i trudim se da me to ne izjeda. a da mu ne vjerujem 100 % da je vjeran, ne vjerujem.... i neki dan mi njegov frend izleti sa pricom da slijedeci vikend on sa njima izlazi van u pohod po diskotekama, da malo zalome, i tu se nas dvoje zakacimo. naime, u tom drustvu od tog frenda su decki par god. mladi, slobodni, il u vezama koje ne lice na vezu, i nekako ne mogu progutat da moj muz izlazi sa njima. tad me tad frend napada i podjebava da sto si ja zamisljam, zasto ga drzim na lancu, da ima pravo na malo slobode. moje misljenje je ako je netko zeljan cijelonocnih izlazaka po diskotekama, pijancevanja, nije ni morao ulaziti u brak.ne mislim ja sjedit doma dok on namjerava lumpati po vani. i ne, nismo se zatvorili u cetiri zida od kad smo u braku, izlazimo sa drustvom, i zalomimo dugo u noc na festama, al ne mogu progutat to da on izlazi sam, sa drustvom, slobodnim deckima koji nemaju nikakve obaveze, kao da je i sam slobodan.... zanima me vase misljenje, dal pretjerujem?