bio je neki glup dan, ko srijeda. onak ja s posla na kavu s frendom, neki cd-ji u igri, razmjena dobara. i tak mi sjedimo i s kave normalno već prešli na pivu. kad eto ti - odjednom niodkuda - njegova cura i nije sama. dovukla frendicu. a nas dvoje taman o bitku jebote:) koji će nam kurac babe, mislim si ja. al aj oke, ta njegova cura je ustvari moja frendica i ja njega prek nje znam - ne prek njenog kreveta, nismo nikad mi niš imali. pitanje je jel bi si bio tak dobar s njim da sam nju karo. ono, bok kak si i kak je mala? jel još uvijek gužva jastuk dok svršava hehhe (to mi je sama pričala kak ga stisne a ponekad i baci luda baba:) i sad ajde, upoznamo se s frendicom, ne zna ju ni ovaj frend još, to joj je neka nova s posla. i uletile u šprehu, mala se smije, pita kaj vas dvojca ovo ono. ja baš sretan bio. trebice s kojima se ne moraš zamarat i pazit da ne postaviš slučajno krivo pitanje koje će izazvat lavinu nesuvislih nepovezanih riječi od kojih ti se riga i počinje zijevati istovremeno. super smo se zajebavali - ono, baš super. i niš ja. nisam ni pito poslje jel mala bizi. imo sam tad jednu fuk-frendicu, nije mi se dalo imat curu:) i ajde bok, bok. pa je onda ona mene zvala, al poslovno. mislim, nije morala baš mene to pitat, al bolje mene nego nekog bilokog. nije tu bilo ni nekog narihtavanja od strane milih mi prijatelja - nadam se - jer ako su mi oni ovo zakuhali jebaćuimmajčicu - šatroooo;) i tako, sve kul. kao znamo se. i pričamo i teče to ko neretva jebote. a ranjenika ni na vidiku. nemrem ni sam sad vjerovat kak sam bio kul kaj se nje tiče. valjda zato kaj se fukica bila taman zaljubila u mene, a nije tjela niš reć nego se prekenjavala neš, kao njoj je još manje stalo nego meni. al ta je pukla bila baš i ne dami se opće o tome pisat. baš mi nekak mukica dođe. eto sreće pa ju nisam volio. pa sad ne patim. a malička je tu cijelo to vrijeme. neka ekipna druženja pa ona dođe s tom mojojm frendicom i frendom. možda joj je dečko negdje vani - neam pojma. nisam pitao. peče me pimpek: D i onda ja jednom ostao bez vozačke. pio sam, da ga jebeš pio sam: D i sad, zima je, magla je, kuracpalac je. malička s autom. bu me odfurala pol puta. veli bude me do doma. ma ne, velim ja. nije ti usput. jel me tad bilo sram da me pička fura doma? jel me bilo sram kaj sam doma u pripizdini? kaj nemam auto? kaj kaj kaj kaj očeš batinaaaaaaaaa puf pričali smo nekaj u autu. okrenuo sam se prema njoj. i baš tad, ali baš baš tad - u istoj toj sekundi jebote, okrenula se ona prema meni. a ona vozi, to se sjećate: D kol mi romentik, kol mi ej saker, al meni je to bilo prejebeno:) ako ste očekivali više, ako ste mislili da se bog zna kaj dogodilo u toj sekundi, niste se puno zajebali - jer ja ne pamtim kad je meni zatiltao herc ko tad - ja to fakat ne pamtim a imam memoriju ko slon to mi svi vele. e pa tad, meni je bilo veri fakin ' savršeno. i da sam pjesnik napisao bi pjesmu o tome, a da sam pekar ispeko bi liziku, bi bezjebe bi i od onda se smijem kad ju vidim i smijem se kad pomislim na nju. i smijem se kad pričamo i smijem se kad ju sanjam - jebeno se smijem u snu. znam, rekla mi je mama:) eto sekunde. eto vječnosti. još malo pa sad će:)