Nala je zlocesta, ali me bas me nasmijao njen komentar, i ja doticnog zamisljam kao svecenika koji si je uzeo za svoju misiju sirit pamet i moral, nama, razvratnim balkanskim ljudima, heh

mila zna se odavno peder-POPulacija je 9 % ja si to uvjek zamisljam ovako, ako sam u tramvaju sa 100 ljudi, tu mora bit 10 ak pedera: lol: onda gledam ko bi to mogo bit, i uglavnom je istina, ovisi u koje doba dana se vozis: cerek:

Vjetar me lagano hladi, sviraju njezni instrumentali Bodana Arsovskog, muva je jos u satoru, veliki guster jarkih boja se seta po zidu, jez se muva okolo i pazi na zmije i skorpione, nebo je savrseno cisto, zamisljam da sam na Jadranu i ne dam se razocarati jer more nije 20 nego 2 000 000 metara odavde.

Ajde de, vec prebolijevam tu muku tesku i zamisljam se u sjedalu pored prolaza.

PS Zamisljam novine da nakon radnog dana (jer sam zaposlen) i zauzetosti mogu sa pouzdanjem procitati o bilo cemu sto me zanima bez bojazni da ce me naprosto prevariti.

samo se nadam da ce moj dragi zubar pronaci srecu... a ja mu je zamisljam na malom otoku, mali brodic, on, more, galeb i sve sto ide uz opustenu atmosferu....

Postovana, ovako imam bebu staru 8 mjeseci, i prije trudnoce me bilo strah puno toga, da li ce mi se desit nesto i sl. ali ovo sad postaje nepodnosljivo... Naime stalno sam zabrinuta da li ce se njemu (sinu) nesto dogodit, sto ako umre u snu, sto ako je bolestan a ja to ne vidim, sto ako ovo, ono.. i tako iz dana u dan, osjecam se stalno umorno, u jednom trenutku sam presretna, u drugom sam najtuznija, napeta sam stalno, navecer mi se spava ali nemogu zaspati dugo, stalno nesto razmisljam uglavnom negativno... osjecam dA me nitko ne razumije i frustirana sam zbog tog... nemam vise volje za nicim posebno... raspolozenje mi se mijenja iz sekunde u sekundu, nekada ne jedem po cijeli dan, i boli me zeludac.. napravim si neke rokove recimo za kucanske poslove i ako to ne obavim u tom roku strasno sam razocarana.. uvijek imam osjecaj da se jedino meni desavaju lose stvari, pa se osjecam kao da ce mi svaki cas biti nesto neka bolest... onda zamisljam da ce mi netko uzet dijete i reci da sam luda i 100 drugih stvari... moje pitanje je da li trebam potraziti pomoc, razgovarat sa psihologom?

- - zamisljam ja sad to: pogledaš tipa u redu recimo u banci na plaćanju računa i on ti je simpa i nešto iz njega zrači, okice iskre, havataš mu pogled par puta i kažeš mu kratko i jasno " baš mi se svidjaš.. hm a i pms me fura ovih dana.. nego jesili za jedan sex nabrzaka ".. on kaže " zašto ne "... eto ostatak priče ovisi kako kod koga.. ja bih mu nakraju morala reći samo sorry ja sam " sretno " udana.icmok u obraz.:)))).. (Policajka 19.11.2007., 14:57:57)

Tako ja zamisljam pravi sakrament ISPOVJEDI

Ja bi to mozda ovako objasnila uzmimo npr. bateriju ona ima oklop.. ima onaj ulozak unutri.. koja nista ne znaci dok se nenapuni energijom.. tu energiju nemozemo viditi.. mislim da tako i dusa.. ona se nalazi svuda ne samo u mozgu ili nogama jednostavno svuda... i nase tijelo joj sluzi kao oklop da ne iscuri (ako ju zamislimo u tekucem obliku) aiko ju zamisljam kao paru nekavu hehe

Evo subota navecer, a ja doma.... bljeee.... al nema veze nadoknadit cemo mi to sljedeci put.... =)) Ovaj post nece bit pun onih smajlica ko prosli jer me vise ne drzi onaj inat... dada.... ja cu poludit kraj skolske je.. sad kad bi svi trebali najopusteniji a ja imam za strebat mac predmeta (mislim da nisam jedina)... ne moze to tako.. kad vidim vani onako lijep dan.. a ja moram strebat biologiju.. ono, cijelo polugodiste.. evo samo da spomenem da nemorate citat moje gluposti inace ovih dana osjecam se full sjebano.. vjerojatno zbog takve monotonije u mom zivotu... nikakva uzbudenja, nikakvi novi ljudi, bilo sta... mozda cu se ovako naucit veselit se malim stvarima.. =))... nekad se full znam uhvatit u razmisljanju da sam se rodila u nekakvo drugo vrijeme, da li bi sve bilo isto, da li bi ja bila ista??... to mi pobudi neke cudne osjecaje koje ni ja nemogu objasniti... evo sam sam citala tonkin blog.pisala je o hipijima i 60 - im godinama... samo pomisao na to razdoblje popravi mi raspolozenje... zamisljam cvijece, sarenilo, ljubav, zajednistvo, prirodu, muziku... to mi je super kada gledam svijet sada izgleda mi siv.. mozda zbog mog sadasnjeg raspolozenja.. ili je takav zapravo?... ljudi vise nemaju vremena za stvari koje ih usrecuju.. evo gledam sada samo na prijateljstvo.. otkad sam otisla u srednju, manje se vidam sa svojim naj frendicama... to me rastuzuje..

Bez uvrede, ali nekako vas zamisljam kao staru frajlu, koja uziva u dimu duhana dok ispija drugu bocu finog crnog vina, onako sama i prividno zadovoljna, kako uziva svoju samocu, frustrirana zivotom ali ipak dostojna u svojoj boli....

Vec zamisljam film: Glavni junak Hrvoje Pavelic (u interpretaciji Rade Serbedjije) pretvara se iz povucenog vukovarskog intelektualca (koji je radio u SIZu Kulture) u bojovnika kodnog imena Kvaternik.

ako i jest tako, sto to konkretno znaci? da pojedinac/udruga moze oduzeti ljubimca? kako ako je dom nepovrediv? da moze tuziti vlasnika? gdje je tu dobrobit za ljubimca; u kakvom nam je stanju pravosudje, kraj procsa bi bio duzi od zivotng vijeka ljubimca: rolleyes: a zbog cega? jer netko nije zelio nenajavljene posjete? kako ti nenajavljeni posjeti uopce izgledaju? " dobar dan, mi dosli vidjeti Bena. o, eno ga, trckara oko boksa, sve pet, oprostite na smetnji, idemo mi sad " ili " dobar dan, mi dosli malo vidjeti Bena. poigrati se sat vremena s njim. kuhate veceru? ma dobro, nije bed, dajte mi samo pokazite zalihe supremium hrane. imate samo 20 kila? hmmm malo je to.. oh, a bi nam mogli pokazati njegovu kakicu, da vidimo kakve je tvrdoce? " eto, to ja imam u glavi kad zamisljam nenajavljene posjete da bi se provjerilo stanje udomljenog ljubimca. i bas mi je spooky. i nema sanse da bih od takve osobe/udruge udomila ljubimca. jer je moje privatno vrijeme nesto u sto se ne zadire nenajavljeno.

i zamisljam se na maldivima.... naravno sama jer ne znam ko bi bio spreman otici samnom tek tako, bas na odmor.frendice koje bi mogla voditi bile bi zainteresirane samo za pokazivanje novih gucci badica i sandalica.makar ne znam ko bi ih gledao.i vidim se kako se izlezavam na plazi... sunce, mir, tisina... ali koliko dugo moze to izdrzati netko naviknuo na svakodnevnu jurnjavu. a da probam karting?

univerzalno? ne zna. zamisljam situaciju negdje u zemlji gdje se svi truju nekim otrovom i lose izgledaju. i onda im ulet zdrav covjek, pun energije.

Zamisljam si oluje koje ovdje bjesne u zimsko vrijeme.

Zamisljam da me netko preko one stvari oralno zadovoljava, onda bolje nikako.: (

i gledala sam jedan film. nista posebno kaj se tice radnje. mislim, film mi je dobar. no poanta je u tome kaj su prikazivali polarno svjetlo, planine itd. i tak mi je sinulo - kak je ovaj svijet lijep. bas je. u doslovnom smislu rijeci. i tak gledam, tolko je jos toga preda mnom... pa to se mora nekak iskoristiti. i bude se, logicno. no u kojem postotku onak kak si ja zamisljam. nije da ja sad imam sliku toga. vise bih rekla-djelice:) onog kaj bi htjela vidjeti.

Sophy - zamisljam kao visoku, lijepu i uvijek elegantnu osobu, sa decentnom sminkom.

Iako je duhovita, ne koristi se cesto s tim, jer se uljuljala u tu svoju sliku maticarke ili profesorice: cerek: Inace je zamisljam kao plavusu.

Onako kako te zamisljam, tocno ti stoji proslogodisnji docek.

Zamisljam si ga kako sjedi ispred Sabora sa megafonom u ruci i proziva zastupnike.

Mame su prema sinovima posesivne i ljubomorne, neke se kontroliraju bolje neke losije..., nije ni to lako, ja si zamisljam kako je to iscrpljujuce biti tako opsjednut sa nekim.

Zamisljam Rujanu kako se doma malo smije a malo koluta očima.

Zamisljam sol u zraku... i dobro poznati sum plave pucine... i kamen.. tvrd, bijel, prisvojen..

Pa bas su ovakvi napisi obrazci za vodenje specijalnog rata barem kako ja to zamisljam jer unose posve nepotrebnu zbrku i zamagljuju stvarne situacije na racun nekih bezveznih, a zvucnih.

Da krenem od jednog drugog videjnja uzroka ovog mog pisma probat cu ti prikazati neke moje dojmove ove protekle godine, pa kud puklo da puklo.Slusao sam jedan koncert meni omiljenog pjevaca koji je u jednoj pauzi reakao " Ova tisina koja se dogadja na momente medju nama je ono sto nas odvaja od ostatka sveta " (Djordje Balasevic ako te zbunjuje ekavica). Medjutim ova tisina koja se dogadja medju nama definitivno nije samo na momente, a zasto mi to smeta? Pa znam da zvuci naduto i pretenciozno ali mislim da je bila je neka veza medju nama koja nije trazila rjeci da bi se osjetila, mozda si ja to samo zamisljam i mozda se onaj jedan pogled tvojih smedjih ociju koji me progoni vec dugo nije nikada dogodio, osim mozda u mojoj glavi, ali meni se ipak ne cini da je tako, ali to ces vec ti najbolje znati.U svakom slucaju zanm da je to vjerovatno sve samo davna proslost.Ali znam da mi jos uvijek tesko pada kad prodjes pored mene bez izgovorene rijeci ili znaka prepoznavanja, kako to sada obicavas ciniti.Zasluzio sam to ne poricem, potpuno mi je jasno da je to tocna kopija mojeg ponasanj prema tebi, ali ipak to spominjem da bih istaknuo da stvari nisu uvijek onakve kakvim se cine.Da li je to bilo tako zato jer nisam znao drugacije, ili iz nekog podmuklijeg razloga nisam ni sam nacisto sa sobom, a i ne zelim ovdje nabacivati prazne isprike.U ovom mom kratkom zivotu ipak sam uspio nauciti da zao mi je bas i ne mijenja puno toga na stvari.Jos uvijek se nesto pomakne u meni kad mi se ucini da je lice koje sam ugledao na ulici tvoje, i onda se lagano smiri kad shvatim da nije unatoc sumnji koja se tada javlja da grijesim, ili je to samo ono sto bi englezi nazvali wishfull thinking, nisam posve nacisto s tim.U svakom slucaju reakcija nije nimalo drugacija ni kad ne grijesim.

Ja tebe zamisljam onako onisku, malo buckastu, vizljastu, vrlo samouvjerenu, uvijek nasmijanu.

Ozbiljno, bas te tako zamisljam, ni sama ne znam zasto.: ne zna: