ZanimIjivo je da posljednji prizori drame dovode do tragičnog događaja, do Jakomove smrti, ali i ta je smrt odigrana kao jedan posebni, lijepi »san« u naručju prijatelja, odnosno kao prilika da se oslobode nostalgični stihovi pjesme o Jakomovu kanarincu: ptičici/dušici koja će se sada možda konačno napiti vodice na viškoj grudi.