da, oprostila sam puno toga, pa tako i ovo opraštam, ne želim ga vidjet, ali ako ga vidim, neznam, da sjetit ću se opet, al neću reagirat, samo ću preč prek toga, jučer sam puno razmišljala prije spavanja. točno zanm kaj trebam napravit. neznam kad, ali znam kaj trebam, neću to tu napisat. volim nekoga, i bilo je teško, nisi samo ti bila kriva za 4 i pol mjeseca, i ja sam, ali nisam znala zašto, sad znam, i sad smo opet na početku. bez kontakata, bez nježnosti, samo grubost i razočaranje mi preostaju. ali nema beda, čekala sam već i prije, čekat ću i sad, samo znam da se odaljavamo jedna od druge, čak i ostali to primječuju, i pitaju me kaj je bilo, ja ima odgovaram niš, lažem svima, nije mi teško lagat, ali mi je teško to kaj smo se udaljile, imam osječaj kao da te gubim, kao da nestaješ, neznam, fališ mi sve više. pošto nikom ne kažem kaj se zbiva, svi mi govore da prekinem na neko vrijeme s tobom, ja im svima govorim neću, lažem ljudima kao nikom dosada. ali mislim da će bit bolje, tj. nadam se. volim te beskrajno