Čega se sve nećemo nagledati, što sve nećemo pretrpjeti i konzumirati na putu do nečije izborne pobjede koja, na kraju krajeva, ama baš nikome ništa ne garantira, i nikoga ni na što ne obvezuje: nemaštoviti rekvizitorij simbola, bestijarij pripitomljenih političkih vrsta, izrežirane dramske sukobe, trgovanje ustupcima, agente prodaje obećanja, mjerenje minimuma njihovih maksimuma i maksimuma naših minimuma, emocionalno razdraživanje i nadraživanje, gestualnost određena sugestijama piarova, dočaravanje vizija budućnosti (kad od lokalnog prosječnika čujem riječ vizija mašim se za svog džepnog bestrzajca), anketiranja biračkog (ne) raspoloženja, truble-shutere (čovjek koji u neprilici puca na svoje bivše prijatelje) i prebjegničko preokrenutanje kabanica, politička licitarska srca, domoljubna zanovijetanja, zalaganje za bolju prošlost, služenje moralom, a ne moralu, intolerantne izjave, ambalažirane leadere - naših gora listove, električne osmjehe, audio-vizualne tv-sugestije u funkciji moći...