nakon programa sjeli smo svi zajedno da nešto prizalogajimo (čitaj večeramo) i fešta je mogla početi... a otvorili su je oni najstariji, Ljudski pevci iz Slovenije svirajući polke na neobičnim glazbalima ručne izrade a mladi svi ko jedan plešu i vesele se... bio je to praznik za oči... nije se više znalo tko je čiji znalo se samo da su ovdje na djelu pravi prijatelji... pa se uhvatili tamburice Slavonci pa zaorila pjesma iz svakog grla, plesalo se veselilo slavilo.... (sad je zanimljiva ona usporedba od samog početka svak na svojoj strani - a sad svi ko jedan izmješani u kolu, drmešu, polki, čardašu) i ne bi ni znali da je ponoć već iza nas da naši prijatelji iz Dolene nisu odlučili krenut put Slovenije, pomalo tužni ali svjesni da tako mora biti pozdravili smi ih, zahvalili im uz čvrsto obečanje da se vidimo uskoro, mahnuli im na rastanu i nastavili gdje smo stali u druženju sa Slavoncima.... i da ja ne dužim moglo se svašta tu vidjet i čuti - kako netko ima lijep glas - bravo iva, kako netko može tri sata udarati u bas, kako neki dobro plešu rock, kako izgleda Želka sa duracel baterijama, kako i muški dvojac može plesat valcer, kako i stari znaju svirat tamure, kako 4 M može pjevat kao kvartet... rekli su oni najstariji koji su mnogo puta već svjedočili našim susretima da je ovo bilo najbolje druženje do sada, osjetilo se posebno zajedništvo i iznimno sam ponosan zbog toga... ako očekujete da kažem do kad je fešta trajala? nemam odgovor, valjda do mise u nedjelju, ili da budem točniji malo se prekinula za vrijeme mise, kada smo zahvalili dragom Bogu na ovom susretu, i nastavila se dalje na nogometnom igralištu na zajedničkom ručku. a kako smo već bili na nogometnom igralištu bilo je red da i zaigramo pa se tako 40 - tak mladih uputilo u igru gdje, siguran sam, nisu ni znali tko je s kime ali nije to ni bilo bitno... i trajalo bi to možda još i sad da u igralište nije ušao gosp.