Sjednem u hladovinu, zapalim cigaretu i sačekam da kolona prođe, pa ću ja nastaviti dalje na začelju.

Ne pušim dok vozim (nemoj da mi neko ovo pogrešno iščita), ali zapalim cigaretu da se usporim, noga na gasu preživahna, smijem se još uvijek.

Kaže mi moj mamlaz da je to sve zato šta još nisam sni (je) la jaje do kraja pa mi je ka pravi muž, večeras stavio par kušina na kauč nek se ugnjizdim, zapalim cigaretu i ne pizdim previše jer on oće pucat u svemirce.

pušenje je već jučer opako smanjeno. činim se samoj sebi neodgovorna čim zapalim cigaretu. moram hitno dogovorit tehnike pjevanja koje su mi ponuđene prije ljeta, to će mi možda pomoći da se riješim opake ovisnosti. već sam jednom operirala glasnice i da mi doktor zna da sam nastavila pušit, u najmanju bi me ruku 2 - 3 puta odalamio. tekstove ću sad odštampat. računam da I. (frend kontrabas) zna kak pjesme idu, odlučila sam ne nosit komp. jbmu, čitam u jednim dnevnim novinama što Keith Richards kaže o njihovom putu prema slavi i nisam uočila da je nekome komp trebao. doduše, on je amfetamine nosio sa sobom. naravno da ČOVJEK NA KLAVIJATURAMA nedostaje. bilo bi bez veze valjda da sve odmah imam što/tko mi treba. očekivano se pojavljuju pitanja poput IMAM LI JA U SEBI ONO ŠTO JE POTREBNO? jasno mi je da mene i sve uključene čeka gadan posao. treba na svašta mislit, jedno radit, drugo pripremat, treće dogovarat... ali ako zbrojim sve sate bilo čega što sam radila i sve sate koje sam pjevala ili razmišljala o glazbi ili je stvarala.... da, ovo bi trebao bit početak putovanja koje planiram od kada je moja mama, samnom u trbuhu, pjevala na natjecanju pjevača amatera u lisinskom. oči su mi upaljene od ranog jutra. moje tijelo ima različite reakcije na moje akcije. nadam se da će se smirit do 17 sati. neću ništa prije ni popit, neka sam trezvene glave, bistrog uma i dobre intonacije. vesela sam da će moja Beta izaći iz stana, pa da čujem kakva je zapravo. be počinje rad na svom novom albumu, a ja na svom prvom. hi hi. kaže mi Z. (vlasnik prostora gdje je proba) da imam cijelo čudo efekata za vokal. čuj, efekti ja si mislim da ću bit sretna ak skužim koji je kabel moj. jebote, ne moram valjda imat svoj kabel? računam na dečke, oni garant sve znaju i valjda će se brinuti za svoju neuku pjevačicu. sreća da je L. javio da je poslije tulum/sjedaljka/psihoterapija kod njih.

Pokušava mi se npr. zabranit da zapalim cigaretu ako mi se puši u moja četri zida, za mojim stolom i mojom pepeljarom.Pokušava mi se zabranit da JA OSOBNO radim nedjeljom, ako mi se radi

Kao da postoji neka svemirska mudrost koja sve idealno poslaže, samo kad si ja dopustim predah od silnih aktivnosti organiziranja budućnosti, mislim kako mi se nikud ne žuri, te zapalim cigaretu uživajući u sadašnjem trenutku.

Dabogda buhu, ali ne, zapalim cigaretu.

Zapalim cigaretu svaki put kad počnem brojiti one dane u godini, koje je zapravo trebalo prespavati, preskočiti, zaobići u širokom luku ili barem istrugati iz memorije.

Zatim zapalim cigaretu i čekam prvu ženku koja će se dovoljno približiti zidiću, da ja mogu odmarati svoje uboge kosti.

Sjednem, zapalim cigaretu, a prestao sam pušiti prije šest mjeseci (osim kad si popijem), duboko udahnem par dimova, otpuhnem i iz nosa iskopam trocentimetrenu smolenu trakavicu, buljeći u ornament na tepihu.

Kad smo jednom stali nad nekakvom provalijom prema sjeveru, dok su popravljali cestu, izašao sam iz auta da zapalim cigaretu i popričam s ljudima.

Zastala sam na trenutak da zapalim cigaretu.

Sekunda me dijelila da zapalim cigaretu kad hop, opizdi me neka starica metalnom pločom na kojoj je ispisana riječ " sobe " na svim jezicima.

Izadem iz auta, zapalim cigaretu, polumrtva od umora: Ja bi da se mi dogovorimo, ali naprosto ne znam kako, kazem, ne ide mi se bas sad par sati u policiju, umorna sam i gladna...

Rad i jelo i slobodno vrijeme da sjednem i zapalim cigaretu.

Zapalim cigaretu, naslonim bradu u ruku i buljim u prazno.

Zapalim cigaretu, nalaktim se na zelje i slušam Peru.

Zapalim cigaretu, al ne zbog reklame nego iz gušta, jer mi paše, jer me oslobađa stresa, jer mogu imat pet minuta odmora dok radim.

Zavalim se u fotelju, zadovoljno zapalim cigaretu i mislim si ide mi ovaj intervju pis of kejk, oni svako toliko izađu napraviti čik pauzu, ja ih čekam sa uključenim diktafonom, postavljam već pripremljena pitanja...

zapalim cigaretu. mjesec je nalik na lorcinu naranču. predmnijevam. osjećam ga u zraku. visi mi nad glavom, ljulja se. al moš me pištoljem tjerat, sad se ne budem ustala ić vidjet. u tišini upijam bijelo iz monitora, mrak mi gmiže uz nogu. i onda, prišulja mi se zvuk. odnekud pored pleksusa, zaokruži nad uhom, uvuče se. ne poznajemo se. pa opet, jače, otvorenije, zagrebe. i nestane u tišini. ritmično, kao što dišem. po treći put zaškripi nad bubnjićima, kao teške dveri pradavnih dvora.

Veći dio noći uopće ne spavam, hodam po kvartu, zapalim cigaretu, budem sam sa sobom.

Ako ne zapalim cigaretu, onda mi ni ne treba kafa.

Juče sam htela da prođe dan da ne zapalim cigaretu i morala sam negde da se,, izludiram,,, bila sam, paaa mislim u nekom transu, sve mi je bilo u crno-beloj boji, glupetala sam luposti i izdrkavala se na svima, baš sam sva bila značajna kao pijem kafu i gledam paklu i kao znojim se hoću-neću.

Ja sam u jednom trenutku obecao sam sebi da cu naci pet minuta svaki dan da zapalim cigaretu da si u tih pet minuta sredim misli ili samo da uzivam u tom dimu... jedno vrijeme me drzalo... a onda se pojavila i Janica i Ivica i Gordan i Ćiro i meni su zgadili tih pet minuta... ali onda sam otkrio čaj od jabuke i cimeta... e, onda svaki dan nadjem svojih pet minuta u kojima popijem salicu caja od cimeta i jabuke i tu me ne smije nitko omesti... jednostavno to je moja samoca, trenutak u koji nitko ne smije dirnuti... a ak mi oduzmu caj od jameta i cibuke, onda ne znam... valjda cu onda naci nesto drugo, ali tih pet minuta svaki dan ce ostati zauvijek moje... tad za mene svijet oko mene ne postoji...

u njezin stan, na devetom katu žute zgradurine, jedne u nizu potpuno istih (kao da ih je osmislio nemaštoviti ahritekta s akutnom migrenom) ušao sam sumoran (kao vrijeme što se danima nadvija nad Gradom) s crvenom ružom ubranom još jučer, a kupljenom netom prije u prizemlju zgrade blizanke. moja je cvječarnica bila zatvorena. cvječarnica u kojoj sam, obično, kupovao " te poklone u zadnji tren " kada sam smeteno zaboravljao važne godišnjice i bitne datume ili dolazio po vidljive znakove oprosta nakon što sam, namjerno ili ne, nešto sjebao. cvječarnica u kojoj je Maja, već po izrazu moga lica, osmišljavala cvjetne fantazije i pronalazila načina dostavljati iste na mjesta i u vrijeme koje je određivala moja raspamećena mašta (orhideja u 7:03 na njenom poštanskom sandučiću, ne prije ukrast će ju, ne poslije proći će) moj izraz lica i ruža izvučena ispod jakne zamrznuli su njen osmjeh doborodošlice. znala je da ovaj " poklon " nije iznenadni izljev nježnosti kakvih je već i prije od mene doživljavala. poznavala me, M oja S vjetlost U T mini, i više nego što sam htio i više nego što sam dozvoljavao. virkala je, onako kradom, u oklop u koji se moj Rak zavlačio bježeći, ponekad, od problema koje nije " smatrao potrebnim " riješiti odmah i sada. dozvoljavao sam joj da nekad škicne u ono moje Ja zaključano u drvenom kovčegu od ebanovine s metalno okovom. nije to baš bila " dozvola ", nekako više stečevina za minuli rad, više kao bonus za prekomjerni trud u ovih godinu i kusur. - što si radio jučer, ljubavi? kao stampedo pomahnitalih zvjeri jurila je mojom glavom gomila naučenih muških laži: poslovni sastanak se otegnuo, noževi su bili tupi; slučajno sreo staro društvo, valjali gluposti do neko doba; umoran odmah zaspao, ugasio tv pred zoru; naletio na Njega, opet ima neku frku.... - bio na kavi. rekao sam. a stampedo dobrih isprika nepovratno je odmicalo dižući prašinu. vratit će se oni, neki drugi put, znam ih, nanjuše nesigurnost, strah i krv. iako su njene usne bile potpuno nepomične, ono očekujuće pitanje - s kim? izgovorile su njene oči, jasno i razgovjetno (kao kad djete izgovori riječ mama). htio sam zapaliti cigaretu, uvijek zapalim cigaretu kad trebam nešto važno odlučiti ili reći. jebemti svježe oličene zidove i netom oprane zavjese i pušenje na terasi devetog kata. istinu ili laž? što noćas želiš ćuti lutko? istinu, dakako, serviranu kao hladni pladanj na švedskom stolu. samo... hoćeš li shvatiti da je lijepo ukoričena knjiga u tamnosmeđu kožu sa zlatnim utisnutim nazivom Ženski Bosanac već odavno pročitana, zaklopljena i spremljena na policu. da onaj bookmark, što viri iz knjige, ne označava mjesto gdje sam prestao čitati i od kuda ću nastaviti ako mi se i kada prohtije. hoćeš li shvatiti da je ostavljen u knjizi upravo zbog« onih dana »u životu jednog Raka kada je voda mutna, a čvrsti oklop zaštitnik, premali i pretjesan. onih dana kada je stvarnost neka druga dimenzija, a sjeta se toči kao vino na sv. Vinka bez mjere. hoćeš li shvatiti da su označene stranice samo vrata nekog drugog svijeta, kroz koja, s vremena na vrijeme, samo provirim. shvatit će Moje Svjetlo U Tmini, kao i mnogo puta prije toga, samo hoće li razumjeti? - sa Ž.B. rekao sam viđala je ona na mojoj polici tu, u tamnosmeđu kožu, ukoričenu knjigu kao, u ostalom, i sve druge pročitane knjige iz moje prošlosti, ali niti jednu, pa čak ni onako kradom, nije otvorila i pročitala (ni sažetak na unutrašnjoj strani korica). - daa? i kako je? pitanje u sebi nije imalo ni trunke zainteresiranosti. bilo je to pitanje koje mi je trebalo olakšati nastavak priče. - pustimo to. tebaš mi noćas. voli me, onako jako.

U kriznim situacijama zapalim cigaretu i nekako sve ono teško na duši, kao da ode s dimom.

Ako ženskoj populaciji zapalim cigaretu, to je manirizam a ne upucavanje, ili ne daj Bože napad na vašu emancipiranu stranu.

Kad sam izašao van da zapalim cigaretu, kraj mene su stajale tri pankerice, vjerojatno srednjoškolke.

Tijekom intervjua ljubazno mi je dopustila da zapalim cigaretu, iako je rekla da na to inače nitko nema pravo.

Vojnici su pohrlili svojim roditeljima, familiji, curama, zaručnicama a ja sam otišal do kantine i u gužvi starih vojnika, koji su to prešli, jedva došal do pulta da si zemem jednu " Jugo koktu " i zapalim cigaretu, jer mi nije do ničeg drugog stalo.