Kao njegova kolateralna žrtva među prvima padaju likovi bilo da epizodno izranjaju i odmah potom nestaju, svedeni na funkciju ilustracije, bilo da se guše u slobodnom neupravnom govoru u kojem ih prekriva autoritativni glas pripovjedača, bilo da potom, kad ' dođu do riječi ' u replikama, zapinju u raskoraku između onoga što govore i onoga što čine ili osjećaju, ostajući posve neuvjerljivi; dobar je primjer takvoga raskoraka, recimo, lik Bojana, čija karakterizacija kroz kratke, ' prizemne ' upadice kojima prekida Arifovu priču o Besi ni u jednome trenutku ne koincidira s opisima njegove opčinjenosti pripovijedanjem.