Već sa 18 godina ulazi u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji, 1930. uzima ime Terezija u čast španjolske svetice Terezije Avilske, do 1946. podučava u jednoj školi u Calcutti, tada napušta školu i 1950. osniva družbu Sestara misionarka ljubavi koje pomažu siromašnima, bolesnima, umirućima i zapostavljenima, a 1979. zbog svojeg djelovanja dobiva Nobelovu nagradu za mir.

U Crkvi sve ima svoj red, a da se smatraju zapostavljenima onda one nebi odlazile u časne i u samostane, zato Crkva i je najstarija institucija na svitu jer ima svoj red.A sad te lipo pitan, jel znanost dokazala da nema Boga?

Kroz povijest su se osjećali zapostavljenima u odnosu na središnju sudansku vlast kojom dominiraju arapski muslimani.

Budući da zagrebački brucoši imaju svoj vodič kojeg smo objavili prije dvije godine kako bi im olakšali prvu godinu studiranja nije u redu da se brucoši riječke medicine osjećaju zapostavljenima.

Istraživanje: Muškarci varaju žene jer se osjećaju zapostavljenima

No to samo znači da se ne osjećaju voljenima, da se osjećaju sve više i više, ponovno i ponovno zapostavljenima.

KARLOBAG Žitelji Opæine Karlobag veæ dvije godine ne mogu na TV-u pratiti Županijsku panoramu iz Gospiæa veæ onu Zadarsku iako nikakvog doticaja sa Zadrom, što se tièe bilo kakve administracije, nemaju, pa se osjeæaju zapostavljenima.

ma kakav jadni narod??? ne znam ali čini mi se da na ovim prostorima na vlast stalno dolazi ekipa sa istim načinom razmišljanja. tu ekipu svaki put na vlast dovode hrvatski i rvacki građani na ti našim predivnim izborima. izbori su toliko popularni da i mrtvi na njima glasaju što dovoljno govori o tome koliko je hrvatima stalo do glasanja (ili glasovanja, divne li rvacke riječi...). ono što bih želio naglasiti da ćemo ipak morati mijenjati sami sebe da bismo uopće uspjeli pojmiti da moramo mijenjati vlast jer, ma kako se to činilo čudno, većina rvata smatra važnijim od promjene vlasti svoje pravo na pušenje u birtiji, pravo da sa svojim cuckom ide gdjegod želi bez lajne i brnjice, pravo da prometnom policajcu da 100 kuna da ne plati kaznu, pravo da baca smeće po cesti, pravo da spaja praznike sa vikendima, pravo da hvata krivine gdje stigne ili pravo da krši tuđa prava bez posljedica. tu su još i tradicionalno pravo da dođeš doma i stisneš ženi ili klincima pokoji šamar jer si faca, pa pravo da budeš najpametniji u birtiji i da sve znaš, pravo da u toj istoj birtiji spizdiš lovu i onda kukaš da ti je cijeli svijet kriv (iako si kreten)... nažalost, premda se čini da ovakvih stvari ima malo, to nije točno. ima ih puno. jako puno. i dok god budemo uživali u svim tim pravima nismo zaslužili ništa bolje od ovoga što sada imamo ma kako loše to bilo. i dalje ćemo za premijerku jacu, šukija, pastirkovića i ostale glumce biti samo statistika za koju ih uostalom boli kita jer se ionako ne bunimo osim za nebitne stvari. treba mijenjati narod. trebalo ga je mijenjati još jučer, sad je već kasno za veliki broj generacija. jer iz tog istog naroda, ma kako to grubo zvučalo, dolaze na vlast kosori, milinovići, šukeri, pastirkovići i njima slični i svima nam pružaju svakodnevne analne užitke. a mi se i dalje lijepo naguzimo, raširimo guzove i čekamo da nam utrpaju jaja. više nam ni vazelin ne treba, i za to su se pobrinuli. ispričavam se zbog možda pokoje vulgarnosti u komentaru ali pun mi je k... c hvalospjeva hrvatskim građanima koji jadni trpe i cvile i odriču se. zato što smo takvi dobili smo takvu vlast koja radi što hoće. na nama je da prestanemo okretati glavu od nekih stvari i prestanemo se prodavati za 100 eura, kuna ili nečega (ovo ide i penziće da se ne bi osjetili zapostavljenima).

Dugootočani, vikendaši, domaći i strani gosti, još jednom su se kao mnogo puta do sada u posljednje vrijeme osjetili zapostavljenima.

Da se i politicari ne osjecaju zapostavljenima...

Da se osjeæaju zapostavljenima žalili su se redakciji.

U pretkampanji sam obišla Vukovarsko-srijemsku županiju, bila sam u Slavoniji i Lici, onim dijelovima Hrvatske koje smatram zapostavljenima.

Pokazujemo svoju solidarnost sa siromašnima, potrebnima, zapostavljenima.

Ni muškarci se ovdje ne bi trebali osjećati zapostavljenima, jer većina chick-lit romana je o ženi koja je sama, a koja pokušava pronaći Gospodina Pravog, te je i književnik Borivoj Radaković jednom prilikom izjavio kako " chick lit u stvari idealizira muškarca, a ne ženu ".

Gotovo sva njegova čudesa svjedoče o njegovoj sućuti prema ljudskoj bijedi, o ljubavi prema siromaš-nima, bolesnicima, zatvorenicima, oklevetanima, obespravljenima, zapostavljenima

Za sve one koji su se tijekom mandata HDZ-ove vlade osjećali zapostavljenima i zakinutima.

Nije mi žao novca, već mi je žao što ljudi se osjećaju zapostavljenima ako ima ne pokloniš neku pizdariju za neki " važni " blagdan poput božića.

To je diskriminacija i degradacija: 1. roditelja koji su dobili dijete neplanirano te im se suptilno pridaju atributi loših roditelja jer samo loš roditelj ne voli svoje dijete. 2. neplanirane djece jer ih se automatski suptilno proglašava nevoljenima i zapostavljenima jer nevoljeno dijete jest zapostavljeno dijete.

Djelatno suosjećanje i milosrđe prema nevoljnima i zapostavljenima čime Crkva najviše iskazuje svoju vjerodostojnost, možemo reći da se u prvom redu duguje brojnim i velikodušnim ženskim dušama.

mozda će neki reći kako kasnim i nisam in, ali evo tek prije par dana do mene dođe pjesma od Marčella - sveti bes. poslušam je jednom, pa dvaput,... evo i sada je slušam, i ne znam šta da kažem... čovječe pjesma je toliko bedirajuća, toliko duboko prodire u svaku poru nutrine ostavljajući duboki crvebi trag za sobom, trag spoznanja nečega što ne želi čovjek priznati, ne želi biti dio toga a ipak svjestan koliko je prisutno... možda ja to drugačije doživljavam jer strašno sam alergičan na bilo koji oblik nasilja nad djecom pa kad čujem ovako nešto trnci me prođu... čovjek na kraju dobija zasluženu kaznu ali ipak... ipak onaj bol, onaj osjećaj straha je nenadomjestiv, ništa, baš ništa ga nemože izbrisati... moja mana je to što se stavljam često u stav susećanja sa žrtvom, želudcem mi prolaze osjećaji koji bi me obljevali da se zaista nalazim u toj situaciji, mozak počinje brže funkcionirati, srce jako kuca, osjećaj beznadežne situacije je toliko jak, toliko mističan da čovjek vrlo lako pada pred njim, puca, nestaje, gubi se jer teško je priznati poraz, teško je kada ne možeš ama baš ništa učiniti... čovjek nije stvoren za bezizlazne situacije, nije stvoren da nema izbora... i tako pazi taj osjećaj u želutcu kako para kao oštricom noža po mojoj duši tražeći utjehu, utočište, način da se izvuče i prestane, bol je jaka, osjećaj je neopisiv, dobiješ potrebu nekoga ubiti, pronaći nekoga tko je ikada i samo pomislio takvo nešto napraviti djetetu i učiniti mu nešto slično kao u pjesmi, možda i gore... te granične životne situacije koje te dovode na rub ne spadaju nikako u ono što kažu: " što te ne ubije ojača te ", ne buraz, ovo te ubije samo što ni sam nisi svjestan kako i koliko, uništi te, slomi te... ima li šta gore od slomljena čovjeka kojemu nije ni do čega, čovjeka koji je toliko duboko pao da više ni ne vidi nadu i svjetlo... kada te nešto tako malog slomi nosiš tu ranu ostatak života i što je najgore ne vidiš njegov smisao, ne vidiš zašto bi trebao živjeti, čemu se smijati... ništa nema smisla... treba ljude podsjetiti na postojanje i takvih i sličnih stvari koje se zaista događaju tu oko nas, prisutne su samo svi žmirimo jer ne znam štitimo lijepe i nježne uši javnosti... koliko loših, užasnih stvari se događa ljudima svaki dana a većinu boli dupe za to, čitaju svoj omiljeni časopis o kuhanju, modi ili tko zna i tako provode dane... ne možemo promjeniti svijet ali možemo barem u svome krugu pokušati popraviti neke stvari... nemože mi se fućkati za probleme oko mene, ne mogu biti indiferentan prema stvarima koje me okružuju, nisam ja uvijek najbitniji ima i drugih... često se možda osjećamo zapostavljenima pa činimo razne gluposti samo da nas se zamjeti, a šta je sa onim malim čovjekom koji ne može ništa učiniti, koji je u bolnobezizlaznoj situaciji koja ga lomi svaki dan, svaki trenutak... on se i dalje bori, on rukama i nogama pokušava ići naprijed a mene vrijeđa što nitko nije primjetio moju novu košulju... koliko je takvih plitkih ljudi, koliko je samo tipova koji ne znaju šta bi razgovarali kad se nađu sa svojim " cool " društvom osim o količini novca koju će potrošiti ili već jesu, šta su si kupili, i " vidi onu kako se obukla " čovječe... sve smo plići i plići... ali to je bijeg od stvarnosti, to je čista obijest, prozirnost, to je nešto što će nas uništiti... tko ne zna suosjećati ne zna ni voljeti, tko nije osjetio bol ne može osjetiti ni sreću... trebamo se češće spustiti na zemlju i pogledati što se oko nas događa, vidjeti da postoji život drugačiji od ong na koji smo navikli...

O razvoju i reformama više nitko ne govori, a mnoge socijalne skupine osjećaju se sve više ugroženima, zapostavljenima i odbačenima, a posebno cjelokupna metalna industrija, liječnici, vatrogasci, carinici, učitelji, a i umirovljenici se osjećaju prevarenima.

(7) Hrvati su se stoljećima naučili na vlastiti Sabor, s potpunom autonomijom na svojim područjima, uz vrhovništvo Habsburga koje je trajalo do 1918. Zbog gubitka svoje autonomije i slobode se, naravno, osjećaju zapostavljenima, jer njima željeznom šakom vlada Beograd i narod za kojeg s pravom drže da je naviknut na niže političke i kulturne standarde u odnosu na njih.

Vijećnici triljskog HSLS-a, stranke koja je u koaliciji s vladajućim HDZ-om, ali se očito smatraju zapostavljenima, u priopćenju za javnost tvrde da je dosadašnji rad Muzeja triljskog kraja potpuni promašaj.

" Nažalost, toliko je mnogo intervencija i asistencija da sigurno ima gradskih četvrti čiji se stanovnici osjećaju zapostavljenima ", priznaje načelnik Porubić.

Ono je pokazao da muškarci varaju jer se osjećaju zapostavljenima, varaju iz inata ili jednostavno zato što misle da njihova nevjera neće izaći na vidjelo.

K tome, članovi Udruge stanara nisu se mogli natjecati ni za dodjelu stanova ili dobivanje kredita za kupnju stanova jer su tada bili naoko trajno zbrinuti. Upravo sada kada se aktualna vlast obvezala svim izbjeglim građanima s područja Hrvatske (od kojih veliki broj nije pridonio stvaranju hrvatske države, kao sada zaštićeni stanari) omogućiti da otkupe stanove na kojima su imali stanarsko pravo, mi koji to pravo još uvijek ne možemo ostvariti osjećamo se zaista moralno i materijalno obezvrijeđenima i zapostavljenima u vlastitoj državi.

Osjećamo se zapostavljenima u usporedbi s drugima i stalno čeznemo za nekim drugim, boljim životom, koji bi nam bio blagonakloniji i u kojem bismo konačno mogli učiniti stvari vrijedne spomena.

Nastojim se uvijek odazvati humanitarnim i sličnim akcijama jer sam svjestan koliko je njima ta pomoć nužna i pokušavam uvijek naglašavati da je to dužnost i moralna obveza pomoći oboljelima, zapostavljenima, siromašnima i onima koji svoje probleme ne mogu sami riješiti.

Možda vam je ovo bilo glupo čitati... ali to je za njih... da se ne osjećaju zapostavljenima...

Naime, čak svaka treća žena smatra kako nevjera može pomoći u oporavku veze, a više od 70 posto nevjernih žena smatra se zapostavljenima od svog supruga ili partnera.