I kada serem....... zaserem do kraja

Očito sam jako sumnjičav, pa onda kada taj meni interesni Subjekt je stalno na telefonu i/ili mi prijateljski progovara o drugim (sebi) potencijalno interesnim subjektima - ja se zaserem.

rasol-dovoljan za vlaznost. nije da ga ima ko u bacvi pa da se zaserem kad ga vadim van. optimalna kolicina. vlaznost-taman. nerezan-vise mi se svidja ta opcija, iako sam lijena rezati kiselost-5, iako se osjeti malo soli

Ne, ne muci me to sto ne ucim vec trud koji ulazem u vjezbanje pa ga zaserem jelom.

Ja kad nešto, da oprotiš, zaserem u životu, svjesna sam da sam sama krojač sreće i da, ako me je prijateljica npr. iskorištavala, da sam joju to i dopustila.

Omoto ti tako ja svog đoku pucvolom i zabijo u guzicu po kile pucvola da se ne zapišam i ne zaserem putom pa pravac...

nakon kraja snimanja serije vecer za 5 odlazim do konobara i pitam ga mogu li na racun rtl-a dobiti bocu badelovog konjaka... daju mi ga i ja izlazim iz restorana... na izlazu iz restorana ja pijem po litre na eks i brisem se desnim rukavom.... na 100 metara od restorana lovi me proljev od vecere... padaju mi hlace a ja polupijan padam na cestu i serem po punoj liniji prometnice.... dolazi policija i sprovodi me u kombi koji im cijeli zaserem... boca mi ispada iz ruke prilikom ulaska u policijski kombi....

oooo, Greške su moje drugo ime.Isto kao i stanovita osoba iznad mene zaserem sve čega se primim, ali baš sve.I pokušao sam se više puta ubit, ali kao što vidite, ni Đava me još neće sebi: zubo:

Ide, ne ide svađam se sa samim sobom, sjetim se gela, cuclam ga i sav se zaserem tim ljepljivim odvratnim obrokom

Ponekad toliko dobro, da oprostite na izrazu, zaserem stvar, da se iz tog kuta ne izvučem nikad.

Tu i tamo nest zaserem, po obicaju npr. prespavam podjelu potpisa il ne odem po njega, zaboravim predat papire za dom, sve ostavim za zadnji dan pa presusim od nervoze, isparavanja, evaporacije, preznojavanja.

baš mi je zanimljivo kako se ljudi muče s tim kompjuterima. evo moja đurđica piše diplomski i jadna sva je u tuzi i zbrci jer nikako da skuži taj word. aj, nekako ona i napiše što želi, ali onda to isformatirati, snimiti, umetnuti brojeve starnica, srediti tablice... to nju do suza dovede. a ja ko ja, meni nikako nije jasno kako ne može to skužiti i onda umjesto pozitivne atmosfere jer zajedno radimo dođe do suza, osjećaja krivnje, neznanja. onda je njoj bed mene nešto pitati jer se " boji " moje reakcije, ono tipa " pa kako to ne znaš ", pa se ona muči sama, a ja kad već zaserem onda mi bude ža. i tako to ide iz dana u dan. a tako to ide kad se nađu đuro i đurđica koji imaju totalno dva različita sektora djelovanja. ali to valjda tako neko gore spaja. nisu ludi ti fizičari koji viču plus i minus se privlače, pa i magnet ima dva pola. tako se ja tješim. a valjda će đurđica uspiti sve to napraviti, a već je svečano obećala da nikad više otvoriti word neće. pa čak i ako dobije gotov dokument. eto što kompjuter može učiniti od čovika, a što tek može microsftov word.

Najčešće ipak zaserem pa završim na glupavom kikotanju, tijah.

Ali kad jedem doma, onda zaserem apsolutno svaki komad posuđa koji posjedujem

Vjerovatno ću probati još jedanput dijeta i kretanje, a ako i ovaj put zaserem odoh na operaciju pa nek rigam.

a, vjerojatno je istina... nisam beskičmenjak.. samo, ne sviđa mi se tvoj stav, a što se tiče teksta... ima elemenata istine... ali samo elemenata... sve osim konačnog propadanja... nedavno sam imao priliku pričati i sa britancima, amerima, njemcima... britanci, i ameri imaju korijene ovdje, jedino ti imaš takav stav... nije bitno laganje u oči, zbog toga i jesmo ovdje... nema savršene države, a između ostalog, si ikada upoznala švicarca? meni je žao da jesam... a, kamo bi trebali propasti? taj dio mi nije jasan... u stilu atlantide? ili? nemamo kamo propasti, a da već nismo, i gle... i dalje smo polu-živi kao i do sada.... imam svoja mišljenja, ali ih ne iznosim ovako arogantno kao ti... iznosim ih i provjeravam pred ljudima koji razumiju kada i ako zaserem, pa onda eventualno uz njihov blagoslov dalje. svaki čin ima posljedicu, ako je čin sranje, izgleda da je i posljedica sranje.... nadam se da shvaćaš kako nije sadržaj, kritika ili činjenica ona koja ovdje uzrokuje posljedicu, već je podsmijeh i pasivnost... ti nama pišeš iz milosti?

Nema mi goreg nego kad zaserem a najčešće zbog gluposti.

Trebao je ovo biti romantični post, no ja, po običaju, sve zaserem.

Na brzinu se presvučem da je ne zaserem iznošenim odijelom, uvalim se i počnem se veselo vrtjeti dok mi nije pozlilo.

Još manje sam u stanju tolerirati svoju autodestruktivnost i tendenciju da zaserem ama baš sve što mi padne u ruke.

Ja kad pricam o tome kako sam se usro, nije ni upola tako narativno ni zanimljivo: Ja krenuo na takmicenje u karateu, meni se prisralo, ja rekoh vozacu da stane, on rece da smo blizu, mi dosli, ja trazio WC, nisam ga nasao, usrah se (ne, nisam tad nosio beli kimono), odgegah se iz hale pune ljudi i dece, pokusah da se ocistim, nisam uspeo, zvah trenera, on dodje, on me vidi, on se potajno nasmeja, on isprica svima i rece im da mi se ne smeju, on je kreten, on je budala, kako ga samo mrzim, on zovnu mog cala, moj cale dodje, moj cale stavi satorsko krilo na sedista, da ih ne zaserem, moj cale poce da me vozi kuci, nije mogao vise da izdrzi smrad, zaustavi kola, izadje i podignu satorsko krilo i rece da stanem iza njih i da se operem, tu, na vrlo prometnoj zlatiborskoj magistrali, iza malog satorskog krila.

Dobro, priznajem, često i ja zaserem samu sebe jer sam tvrdoglava i često joj prkosim al ne mogu protiv toga.. Jednostavno neam živaca, to svi znaju.. Ja nisam od onih koji će šutit kad mi npr. ne daju da idem van nego se uvijek naljutim pa najebem.Moji starci jednostavno ne kuže da, iako se oni boje, jebiga ja imam potrebu subotom navečer ić van a ne sjedit doma s njima i gledat neki glupavi obiteljski film...

A Ona me kuži, posluša kaj imam za reći, izvuče iz mene hrabrost kad je izgubim, nasmije me i kada zacvilim, zašpota i kad zaserem... ali poštiva moju bit.

Ja ne kužim kak on to može izdržat, sve ja zaserem

Farbam se takodjer sama, a i usput uvijek zaserem kupaonu, najbolju majicu (jer ko je vidio presvlacit se u dronjke za farbanje), tako da samim tim cinom kucne radinosti imadem sate i sate humoristicko-evokativnih dogadjanja koje onda mogu prepricavat zgrozenim pravim zenama koje takve rabote, sasvim razumno, obavljaju u salonima za zensku ljepotu (recenica dugacka 4 reda, oh, premasujem samu sebe).

Druga stvar: Voljela bih znati kuhati a da ne, oprostite na izrazu, zaserem cijelu kuhinju.

Samo OVAJ puta moram biti extra pažljiv, da ponovno ne zaserem.

Pa na drugom blogu redam stihove tipa cvijeće proljeće ćići mići a onda hoooops - sve to zaserem jednim ciničnim muškomrzilačkim stihom.

Ja, koja sam rijetko, ali fakat rijetko u stanju reći " oprosti " pa čak i kad očito zaserem

Nije da nešto previše uživam da mi netko gumenu cijev mene vrit i natanka me vodom, uljem, čim got, ali manje mi je to bed nego da nekog zaserem.