Ovo su bili dani kada zastaneš, okreneš se oko sebe, i tada u potpunoj tišini sjedneš.

Zastaneš li u lutanjima da me se sjetiš ili bojaš nova svitanja, žutom maglom?

A anđeo Gabrijel, Navjestitelj NESTVORENE RIJEČI zove te da zastaneš pred špiljom HRVATSKOGA LURDA i svojoj duši pronađeš u sumnji izgubljeni RAJ...

Demokrit je tako predstavljao četristomiljunti dio čovječanstva, sam autor dvijemiljarditi... »Neobična ideja, učini da zastaneš.

Na samom početku intervjua Kenneth Taylor ga je upitao: Richard, postoji li ijedan jedini argument protivnika homoseksualnog braka koji će te navesti da bar na trenutak zastaneš te da pomisliš da bi na tom mjestu trebao malo pojačati svoju poziciju? Mohr je odgovorio: Ne, ono što je zanimljivo u vezi s protivnicima homoseksualnog braka jest da oni zapravo nemaju nikakvih argumenata. Ali kakva je to rasprava u kojoj samo jedna strana ima argumente?

Ne možeš a da ne zastaneš i zagledaš se u taj nadrealistički prizor, povorka zvončara prisiljava te da je pogledaš, kemijski te prerađuje iz temelja, probavlja te cijelog.

Zastaneš na pola puta, vratiš se.

Ako usred bitke zastaneš da vidiš kako dalje možeš glavu izgubit (u prenesenom značenju naravno)

Kad na ovako nešto naiđeš kao da je vrijeme stalo, kao da se to događa sad i jednostavno zastaneš i stoiš, bez riječi.

Mao, Staljin i kompanija... tek onda dođe Hićo... i da se i dalje pokušava takve tipove opravdati... to je nevjerojato... nevjerojatno... jedino si to mogu predočiti da ovi koji podržavaju nisu ni dobro razmislili o tome nego su stvorili nekakav oklop oko sebe... jer da zastaneš i promiliš pa ne možeš reći ništa doli strašno i ne ponovilo se

Pazi da ne oklijevaš ili zastaneš.

Ako zastaneš nasred Triljskog mosta i osvrneš se na trenutak, ispod tebe žubori voda koja stalno dolazi i odlazi, s jedne strane su ti otvoreni vidici polja a s drugih pogledi na brežuljke i vrhunce, šumice i proplanke, ono što će te zbuniti naizgled je jednostavno, kuda krenuti, jer svaki je pravac jedna staza i put koji te vodi negdje a čini se da je put samo za tebe.

Kad zastaneš u lutanjima, da li me se sjetiš ili još bojaš svoja svitanja žutom maglom?

Kada god zastaneš, otvaraš ili bilo što mijenjaš, stalno klikaj na spremi... jer inače ode tekst samo jednim noktom ako zakačiš koju neželjenu tipku...

Kad napuniš četrdesetu, ne znam da li se to tebi desilo, ali kad napuniš tu četrdesetu, nekako staneš, moraš da zastaneš jer znaš da si na polovini, osvrneš se, pogledaš šta si uradio, okreneš se na drugu stranu gledaš šta te čeka.

Dok svi misle da si u pravu i to ti daje poticaj ili opravdanje da nastaviš sa svojim naumom, da samo jedna osoba shvaća tvoj naum i da ti znaš da ta jedna osoba zna što misliš ili osjećaš, osjetiš se posramljeno, uhvaćeno i zastaneš i zapitaš se " whatafak am I doing... ".

I onda zastaneš, i pomisliš: Čemu sve ovo, koji klinac radim više u zemlju koju uopće ne mogu prepoznati, gdje nema ideala, poštenja, gdje se znanje, rad ne cijeni i gdje je sve iščezlo iz one Mlinarčeve balade: Kad bijah dječak upitah oca, što da radim kad me snađe zlo, kad se izgubi sreća ili se plakati želi, on reče mi samo to:

Više nema izloga da zastaneš i pogledaš izlog, zagrliš si curu i nešto blesavo prokomentiraš, uđeš, probaš, zezaš se s tetom u borosanama i tako uživaš u blejanju po rodnom gradu.

znam da sanjariš letiš zvijezdama svjetlucavim svodom tražiš svoj san nedosanjani kao što ga i ja oduvijek tražim virim često iza bijelog mekog pamučnog oblaka gledajući te kako se osvrćeš u svoje djetinjstvo i tražiš me sretnu nam se pogledi a ti ne znaš da sam to ja, tvoj san sanjanja kada ti se osmjehnem ti spustiš glavu i trepavicama presječeš pogled nisu nas začarale nebeske vile zlatnim prahom štapića našu bajku ljubavi moramo sami načiniti svojim dodirom usana ja ću te i dalje čekati dok jednom ne zastaneš i dodirneš me pogledom Zdravko Odorčić

Ali, tu odmah zastaneš pa počeneš razmišljati mora li Ljubo odluku, bude li u prilog Josipoviću, koji je prošlih tjedana isprednjačio, prihvatiti, pogotovo ako mu budu pomagali i savjetovali ga razni zavičajni bandićevci, Vlaji i Hercegovci iz udbaško-šuškovskog lobija koji u hrvatskoj metropoli povezuju podzemlje s građevincima, bankama i političkim centralama?

Bolest koja se javlja s vremena na vrijeme.Kad ne znaš ni zašto ni kako ni otkud dođe.Samo znaš da je tu.Da ti sve smeta i sve te boli bez nekog posebnog razloga.Tamam da kazeš boli me tu a ono već na drugom mjestu.Kreneš negdje da se provedeš zastaneš u pola puta ne ide ti se jer ti nešto ne štima...... E tu ima više dijagnoza.Starost, klimaks, depresija,,,,, a najviše vrijeme koje se mjenja iz časa u čas.Više tmurno već nasmijano.Kao i sam čovjek koji je slika i prilika vremena....

Ponekad zastaneš, nakratko se zamisliš i tada imaš potrebu poigrati se pramenovima svoje kose.

Pred autom lagano zastaneš, pogledaš me kroz šajbu preko naočala i nasmiješ se. Kolega, baš si faca kroz smijeh ulazi s tobom u auto.

A ako ne zastaneš, ne možeš se ni diviti ljepoti ravnokotarskog krajolika, plodnim poljima, vinogradima, voćnjacima, maslinicima i zelenim livadama, brojnim obnovljenim kućama i okućnicama.

Kad ti netko kaže da si ušljivac, ti mu pokušaš verbalno parirati ili ga fizički slomiti, a kad imaš picajzle, na tren zastaneš pitajući se ta otkuda on to znade, i svejedno budeš grub.

Na tren zastaneš i gledaš me, i onda nastaviš brže, i brže i snažnije ulaziti u čudesan izvor struje kojaje navirala u meni sve jače i jače.Misao nas je napustila, samo ples ljubavni i čežnja razlijevanja.

Ako zastaneš, znaj da sam iza...

Ali, kad stalno loviš prednost protivnika, onda se obično i dogodi da zastaneš u ključnom trenutku.

Postaju okidači koji te natjeraju da zastaneš, sjedneš i o njima razmišljaš, kontempliraš.

Može se dogoditi da se neke faze produže pa i da zastaneš na duže vrijeme.