Takvo žalosno stanje potrajalo je na sreću bez osobitih posljedica, do godine 1458. kad je napokon Herceg Stjepan progledao, te je mogao omjeriti groznu propast, do koje je odveo zemlju svojim slijepim šurovanjem s Osmanlijama, zatiranjem susjeda i mržnjom na svoga zeta, bosanskoga kralja.