Ako je, dakle, prostor već i zatitrao mojom sviješću, logično je pretpostaviti slijedeći član niza, a taj je da postoji prijemnik titranja svih svijesti.

Čujem drhtaj u njemu, onaj drhtaj koji bi uvijek zatitrao prije nego što ćemo započeti voditi ljubav.

Na policajčevu obrazu zatitrao je osmijeh, a u policajkinim očima vidjela se nevjerica.

Čini mi se da je shvatila, jer osmjeh joj zatitrao na lijepom licu, a ja osjetio poriv kojem se nisam mogao oduprijeti: prišao sam joj i blago je zagrlio i rukom pokazao na knjige.

Dnevnik se približavao kraju, kao i pivkan uz uzglavlje i vrijeme namijenjeno proljetnom slaganju papira, kad mi je pred očima zatitrao zanimljiv naslov Maratonski seks.

Na licu mu je zatitrao osmjeh pun nade.

Osmijeh mi je zatitrao brk... majka je bila u elementu:)

Kad je došao do visine njezinih obraza, žena je lagano puhnula u balon koji je zatitrao, a zatim se nježno rasplinuo, kao da ga nikada nije ni bilo.

A kada sam joj rekao da se ne plaši, i da ćemo otići tako daleko da nas nikada neće pronaći, na njenom do tada preplašenom licu, zatitrao je blagi osmjeh, istisnut darom plača i zahvalnosti.

Pomozi mi..... glas mu je ipak zatitrao dok je izgovarao tu tako tešku riječ.

U tom su se tempu kritike nastavile objavljivati sve do osamdesetih godina, pa nas pomalo čudi reakcija Mirjane Škunca, čiji je kritički refleks zatitrao nakon punih deset dana zakašnjenja.

Tako je i meni, prije par godina, zatitrao brk kad sam ugledala Nju.

ali u tom trenutku ja ne mičem svoj ledeni izraz s lica. nije mi zatitrao nijedan živac. dio mene ne želi da on pomisli da ja nešto mislim. iako on ništa ne misli, isuse kriste. samo se smije smiješno mu je

Kad se na zaletištu pojavio Grk Hristos Meletoglou - zrak je zatitrao od silnih povika

Jecaj bespomoćnosti zatitrao je na usnama.

Je li kontroverzni Hebrang zapravo samo pustio emocije i pisao srcem, ili je smišljeno zatitrao desnici znajući da nema što izgubiti jer se više ne namjerava ni kandidirati za bilo koju političku funkciju?

Tako, kad smo već primijetili da nas je nečiji čin, recimo sablažnjiv, uznemirio, jasno je da je i negdje u nama zatitrao neki njegov dvojnik.

- " SIIIINEEEEEE " ah, da, nisam rekla da me već 2 desetljeća i sitno zovu sine, nisam, ha, ne? okej. nego, da nastavim - " sine, dođ der malo majci, da malo popričamo " bacam knjige u sobu, drmnem par preostalih myoflexa od nedavnog uklještenja živaca da se što je više moguće umrtvim i odvučem se do dnevnog zavaleći se u svoj, u cjeloj rodbini poznati nu-je-sidi-ko-ćaća-na-kičmi stil. - " reci. al brzo, moran učit " - " sine, ti znadeš da te majka jako voli, al ovo vako više ne more. ne znan ništa otebi, šta ti se događa, šta ti planiraš u svom životu... nema te ukući, stalno si vani, ne priča ti se nikad sa mnom. ne more to više tako. " - " a šta bi da ti kažem? da, učim, da, dat ću te ispite, ne, neću prestat izlazit jer to nebi ništa prominilo, i ne, neću se udat " - " sine, ma radi šta god oćeš, al ako ti je nešta teško, promini, ima privatno ekonomija ako ti je pravo teško (privatno ekonomija u zagrebu se odmalena usađuje ko finalni cilj mladih ercegovačkih studenata, op.a.), nije bitno kolko studiraš i šta al dok ti to oćeš i dok ti nije teško " - " ma pusti, vidiš da učim, oću pravo, to smo rješile još u srednjoj, sve ok, ma kakva ekonomija " i sad ide moj najdraži dio, bubnjevi i gong u pozadini, bečka filharmonija, atmosfera na vrhuncu: - " nego, ti znaš da te majka podupire u svemu, dok ti znaš da to oćeš, samo mi se ne sviđa ta tvoja frizura, izgledaš ko vještica, lipša ti je kad ju izravnaš. " - " aj pusti, meni se sviđa čupavo, reci dalje, frizuru ne diraj " - " ja, ja, evo.. nego, ja ti sve to podupirem, i tvoj izbor, i školu, i ORJENTACIJU... " - " molim?? " - šaltam si u glavi sve poznate i isprobane reakcije, ne znam kako u jednu grimasu izmješat nevjericu, šok i smijeh - " pa, ovaj,... da " gleda me sa polusmješkom, čeka odgovor, al svejedno nastavlja: - " malopren te zvala ivana, pitala sam i nju kako stojiš s momcim.. " suze lagano krenule od smijeha (đaxu iliti moju ivanu znam već 6 godina, nije više ni najbolja frendica već ju moji zovu i svojom ćerkom. mene još uvijek zovu sinom. uglavnom, Kraljica Majka je od nje probala izvuć te informacije već par puta), ne mogu ni riječi reć; - " ne znan ja, ivana ima momka, našla ga i mala marina... a imaju li ti x y dečke? " - " ne, prepametne su i prezgodne pa ih se boje " - " nemaju, a? vidim ja... ovaj.. uvik si tako došla do kompromisa sa ženskim, s muškin ne ide? " toliko sam plakala od smijeha da je Kraljica Majka se već počela bojat. - " ne mama, nisam lejzi-bejzi (tako me je u šali zvala zadnjih par godina bojeći se za mene dok su sve cure vani odrađivale svoj pubertet sa kvartovskim dečkićima u parkiću a ja s bratom po tekmama ili po raznim klubovima još od 1. srednje), nisam ni friguša (to je bio dodatak na lejzi-bejzi), samo mi se sad ne da s tim zamarat. " - " ne moraš se stim zamarat. mama će. (na licu joj je zatitrao ponosni smješak) " - " m-m-m-molim? " - počela sam se trest, ne, ne, neeee, znam šta znači kad hercegovka uzima stvar u svoje ruke, molim te nemoj... - " pa znaš da tetka ima prvu pričest svog malog, pa sam joj rekla da pozove sve momke koji su pitali za te. ne brini, svi su fini, obrazovani, dobrostojeći. iz dobre familije. i kazala sam joj da pazi, nijedan koji će te vuć nazad. rekla je da ih je dosad našla trin est koji su pitali za te, al da se ne sekiraš, bi će još, neće tako malo " - " šta si?

Anakreontske riječi i bahantski zvuci silnom se silom razlijegali dvorom i svačije lice zaplamtilo, svačije oko zaiskrilo, svačiji glas zatitrao, a starcima je bilo, kao da ih je koja sreća vrnula četrdeset ili trideset godina natrag, i njihove oči bile su suzama orošene.

Danas je čitav dan bio dobro, iako mi je zatitrao živac kada je nazvao pogrebno poduzeće da se raspita za cijene pogreba.

U duši je zatitrao triptihon vječnosti.

Zapalile se velike zvijezde, krupne i blistave, a silan modri svod poklopio je kao kristalna zdjela cijelu uvalu s Axelrodovim malteškim špitalom, pa se hiljade i hiljade tona usijanih plinova naleglo na baraku Pet Be, i nigdje ni lahora da bi samo za tren zatitrao.

Kad je pokucavši, no ne dočekavši dozvole Jeronim bio unišao, skrenula je Marija tek neznatno glavom prema vratima, a oko usana zatitrao joj lak smiješak, gubeći se brzo među dražesnim smjehuljcima njezinih svježih, tek nevidljivo sjetom zadahnutih lica.

U tom trenutku: BLINKKKK, velika žarulja se upalila iznad moje glave, okeca se raširila, želudac čudno zatitrao a usta se razvila u smješak, i to svi skupa s mišlju: ajmo neš slatko ubost

Na licu mi je zatitrao osmijeh jer sam onda shvatio da ulaskom u mesnicu zapravo ulazim u omanji istraživački laboratorij.

I pjesma se još orila, kad su već posljednji, posve kosi traci sunca za brdom zaostali i zrak zatitrao u nježnosvijetlu predvečerju jesenskoga dana i ljeskao se tek od zaruđena neba na zapadu.

Nakon što sam upalio kompjuter, logirao se na Facebook i spremio indeks u torbu, smješak mi je zatitrao na rubu usana kad sam pojmio da neću morati slušati biološku veoma dosadnih i bezvrijednih sat i po vremena...

Koju je to G-točku Nikolaidis zatitrao da svi tako strasno skaču i vrište?

Čula su mi se izoštrila, sve primjećujem: i ovaj brzi i nervozni titraj u samom kutu njenih usana, koji joj je zatitrao toliko kratko, da je više ličio na priviđenje.

Na licu joj je zatitrao iskreni osmjeh, a iz očiju su joj potekle suze radosnice.