Kad je riječ o tome da se što više puta spomene čuveni šansonjer, mecena i turoperator s kraja prošlog stoljeća Dalibor Šimpraga ' Grgeč ', odmah mi pada na pamet da je autor " Kravica ", apostrofirani Dalibor ' Icek ' Šimpraga, na radost Slave uskliknuvši: " Tako me dobro jebeš, dilbere moj ", ujedno protagonist one antologijske rečenice i - budući da je in ultima linea uvijek riječ o ovakvoj ili onakvoj stvarnosnoj prozi - ne manje antologijske situacije u kojoj neki čovjek iz Utrina brahijalno zabije šaku do lakta u njegov razlohani, plauzibilni čmar, u kojem rutinski investigativno ispipa neki predmet, ali, pokušavajući ga izvaditi, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravlja pritom popustiti stisak, što za posljedicu ima sinkopirano Jeliborovo pohotno dahtanje, potom soptanje, možda hroptanje, tko zna, tu, dolje, gdje je poniznost na koljenima očevidno teška, pod banalnim dezinficiranim lavaboom toaleta redakcije ' Globusa ', u kojoj se već treću godine iz blata, infamije, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života (u jednu riječ: kretanje iz tmine u svjetlost) recimo, ex nihilo probija cijeli ta crnožuta kavalkada profila kakav je i sam Dalibor ' Mrmot ' Šimpraga, gojenac prve konjičke gospićke pukovnije " Konji Nilski ", Dalibor Šimpraga ' Opkop ', flantrop i protege Njegove Prirodne Nepogodnosti, El Ninha Panoniusa Pavlinskog, koji se osobno svojim autoritetom zauzeo oko cijele te stvari Šimpragine, da bi se konačno apsolvirala i razriješila na zadovoljavajuć način a ne ovako sramno i bolno, tu, dolje, na koljenima, u treperavoj agoniji neona, na musavom vlažnom keramičkom podu jednog redakcijskog wc-a suočen s brutalnom istinom netom kolonoskopirane intime, koju je Dalibor Šimpraga, kao pravi drug i komunista, kao Jugoslaven, duboko pohranio u sebi, godinama se ustručavajući izbaciti sve to iz sebe i iznijeti, konačno, na svjetlo dana: sve te kutijice tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis " Nazivi jela u JNA ", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album " Životinjsko carstvo ", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije, Dalibor je Šimpraga Čimpy zatomio u sebi odveć bolno, samozatajno, do sebeponištenja u usrdnoj predanosti pozivu prijegorno, ničim ne odajući dublji značaj tog svog asketizma i trapljenja, da bi sada sve to mutno u nama eksplodiralo iz magme potisnutog kompleksa sve to intenzivnije, da bi se konačno oslobodilo u magnezijskom bljesku nečuvene iskrenosti: " Unsere sonate war wirklich eine Mondscheinsonate quasi una fantasia, oooooo kako me dobro jebeš, dilbere moj ", prosikće Dalibor Šimpraga ' Pajser ', filantrop i pušikurac s kraja onog, a početka ovog stoljeća, pomislivši kako je Nemanja večan, svečan i lep, a kako je on, auktor " Kravica Andrije Žaje Popluna ", tu, dolje, na koljenima na kojima je svaka poniznost teška, u anesteziji amonijaka i danijelijevskih magli uree iz kojih više ne vidi koliko ni mrtav mrav, da citiramo jednog poljskog jebača koji je dobro znao da iz činjenice da su nam zajedničke psovke i ljubavna zaklinjanja ne valja izvlačiti presmione zaključke, moj Dalibor Dalibor Šimpraga, koji kao kakav čimpanzo lutaš svijetom s tim svojim vinkelblatom pod rukama, kao neki, reći će Krleža, ovejani govnožder.

Čak je i napravio par radikalnih poteza kojima je zatomio svoje osjećaje prema njemu dragim i važnim osobama.

Čak i kad bi sve optužbe koje su iznesene na račun djelovanja Katoličke crkve na toj internetskoj stranici bile istinite (a nisu, no njihovom opovrgavanju ovdje nije ni vrijeme ni mjesto), zašto bi vjernik zatomio i prešutio svoj vjerski osjećaj i identitet zbog ponašanja nekoga drugoga?

Privremeno je zatomio svoju umjetničku osobnost te poštujući pravila u slikanju ikona oblikovao je zanimljiv opus u kojem baština dobiva jednu novu dimenziju.

Rektor Splitskog sveučilišta prof. Ivan Pavić, pak, obznanio je da je ovaj fakultet dobio dopusnice za sve programe koje je predložio za iduću akademsku godinu. Mislio sam da ova kuća ne može biti veća, no zatomio sam gorčinu i taštinu u sebi i svi moji projekti i želje realizirat će se kazao je arhitekt Kovačić kojeg su, podsjetimo, čelnici Fakulteta svojedobno pokušali zaobići i mimo njegova znanja i odobrenja dograditi zgradu na Visokoj.

Međutim, time je zatomio satiru i ironiju, stvorivši tek predstavu lakog humora.

Dakle, nisam to potpuno zatomio, ali moram iskreno reći da mi je pomalo dosta tih većih zahvata.

Znadeli ministrica pusiceva - koliko je Hrvata jos ostalo u toj drzavi - Srbiji? znali ona - koliki broj je iz straha, zatomio svoje hrvatstvo, da bi lakse docekao - ZORU....?

Odluka Iliraca da hrvatski standard bude štokavski bila je politički snažno motivirana prijenosom težišta u veliko štokavsko tkivo, unatoč tomu što je vodeći Zagreb zatomio time svoju kajkavštinu, a civilizirana Dalmacija svoju čakavštinu.

Srećom sam ubrzo zatomio svoju bol i patnju kupovinom posljednjeg izdanja« Hrvatskih planina »autora dr. Željka Poljaka.

Kao što je Radić zatomio dramsku snagu prvoga dijela, tako su njezinu proboju u drugom dijelu uvelike pridonijeli Alen Liverić kao Mozart i Daria Lorenci kao Constanza.

naravno, za to treba biti zreliji u glavi... za to treba imati dovoljno u gačama i mozgu, kako bi se zatomio EGO... ali mnogi imaju jaki svoj EGO ili ga imaju manjak... u gačama ili u glavi, pa se time DIČE

U liku Binxa, ludoga pisca, prepoznaje se autorov alter ego pa ne treba čuditi što se upravo u narativnim segmentima koje Binx prepričava ponovo pojavljuju ona mladenačka filozofiranja poznata nam iz Zubčićeva prvijenca, a koja je, baš kao i pretjerano razbacivanje citatima, u In Ri - u autor zatomio i sveo na podnošljiviju mjeru.

Nakon obiteljske tragedije ostao je siroče, postao dijete ulice i u sebi zatomio sve osjećaje i svaku sućut prema drugom čovjeku, kako bi lakše opstao u okrutnome društvu.

Anas Sharbini veliki talent koji se izgubio u vremenu i prostoru i slobodno mogu kazati nažalost propali talent.Tko je kriv? Prije svega kriv je on sam i tu svaka priča završava.Anas nije ni prvi ni zadnji veliki talent koji se izgubio, nestao zatomio, iščezao ili nestao.

Još više pak zatomio se on kad su uljezli u vladarski dvor i došli pred samoga kralja.

O tome najbolje svjedoči Leandro Cufre koji je osobno potvrdio kvalitete Jurčića i svoj odličan odnos s njim, ali i kako je sve izbljedjelo i sam Jurčić se promjenio od ulaska u Ligu prvaka i zatomio ambcije za daljnji i bolji rezultat kod igrača od same kvalifikacije.

U posljednjem sam trenutku odustao od incidenta, zatomio taštinu zbog ipak Draženove večeri, i ostao skamenjen do kraja predstavljanja.

Zatomio sam plač u sebi, ali nisam mogao zaustaviti ridanje.

Nakon toga je uslijedila zakuska, tipično slavonska, ali sam uspješno odolio toj napasti i svoju glad zatomio ponuđenom paprikom i krastavcima.

I tako se ovaj strah proširio te zatomio svaku važniju debatu o homoseksualnim temama.

dan se spremao da postane još samo jedan crveni broj na zidnom kalendaru. vrijeme nekako li la, ljuljuška se kao kolač od želatine, a zrak zlokobno ponedjeljkast. - hajde da pogledamo neki film, reče mi Moje Svjetlo U Tmini - može, odaberi jedan prošarala je okom po polici na kojoj su tisuće filmova skupljale fine čestice kućne prašine. - može ovaj? - daj neki drugi, ovo je horor. rekao sam ti da ne gledam horore - šta je, strah te je? strah? ma ne. samo ne gledam filmove u kojima je nasilje samo sebi svrha, u kojima izopačeni psihopati ili fantomska nadnaravna bića pokazuju svoju snagu nad nemoćnim ženama i djecom. ili me je doista strah? ma ne bojim se ja prizora u kojima maskirani bjegunac iz ludare motorkom pretvara pitomo mjestašce u golemu klaonicu ili nedefinirani vanzemaljac, čovjekomrzac po difoltu, oružijem za masovno uništavanje, rasčišćava teren za veliku invaziju, nego me pomalo strah da će mi se, nakon nekoliko odgledanih prizora, takvi filmovi možda i sviditi. da će se u mani probuditi oni razarajući gen, koji skriveni nosimo još iz doba kad smo pogureni šetali stepama u društvu mamuta i sabljastih tigrova, a koji se tako lako razgoropadi. potreban je samo jedan bolestan um i kritična masa da se u nama pokrene zvijer. zašto bi se, u ostalom, bojao nekoliko sličica s tv ekrana kad svakodnevno, iz straha, činim neke, naizgled, sasvim obične stvari. koliko sam puta ušao u poslugu zbog nekoliko sitnica, a izašao s punim kolicima hrane. hrane koja mi tog trenutka nije neophodna, koja će služiti samo tome da na sebe skuplja zelenu patinu plemenitih pljesni. a zašto sam ih onda kupio? iz pohlepe. prije bi rekao iz nekog podsvjesnog straha da bi mogao ostati gladan. koliko sam puta uvjeravao sebe da je bolje nemati nego imati pa izgubiti. ma da. bi li se tako zdušno uvjeravao da u meni nije bilo straha. da se nisam bojao gubitka. koliko samo figurativnih rijeka nisam pregazio plašeći se da su preduboke ili preširoke, s koliko litica nisam skočio plašeći se nepoznatog koje me dolje čeka, koliko prijateljstava nisam sklopio bojeći se moguće izdaje. koliko sam imaginarnih mostova iza sebe porušio u strahu da će me, na tom putu, možda slijediti. i bilo je, nekako lakše, sve to pripisati opreznosti, prije nego strahu. koliko sam divnih trenutaka, u društvu lijepih dama, propustio samo zato što nisam imao dovoljno hrabrosti priči i reći ono jednostavno ' ' bog ' '. koliko sam odlazaka mogao spriječiti da odlučnosti nisam suprostavio strah. koliko bi su utjeha uštedio, koliko izmišljenih razloga, koliko samouvjeravanja, da sam u sebi zatomio strah. koliko krivih poteza svakodnevno učinjenih iz straha da se ne učini krivi potez. kad samo pomislim s koliko se strahova svakodnevno budim i odlazim na spavanje jedan film s masakrom manje je strašan od vica s Mujom i Hasom. - ma uturi to govno od filma. što je strah za tipa kao ja

Postoji li uopće nekakav odgovor na ta pitanja koji bi zatomio naš gnjev, otjerao našu tjeskobu, doveo svjetlo u tamu u koju je zavijen naš konkretni trenutak.

A ja sam ga zatomio nastojeći zapamtiti mrvice...

Pjev Sirena međutim, nije bio dorastao Orfejevom, koji je očarao svoje prijatelje Argonaute i na taj način zatomio pjev Sirena tako da je cijela posada prošla sigurno pokraj njih.

Nisam više isti kao prije, kazao je Gerard, dodavši da večeri provodi pijući kako bi zatomio vriske i pozive upomoć koje očekuje da će čuti.

Autor smatra da je dizajner odgovoran za prostor i vrijeme u kojem djeluje i zato je svoj osobni dizajn dijelom zatomio i pretvorio ga u društveni i nacionalni projekt.

Još nam je re ć i da je kultiviran odnos prema zahtjevnom poslu voditelja Galerije izgra đ ivao na akademskoj formi i profesionalnoj stezi, a da pritom nije zatomio pu č ku srda č nost u komunikaciji s brojnim suradnicima.

to su sve pitanja na koja trebaš dati odgovor, za početak. jer ako je to sve ok, onda si možda zatomio svoju seksualnost jer osjećaš krivnju zbog iste, ako su ti recimo utuvili u glavu neke vjerske dogme.

Kada nas, dakle, zadese nevolje, trpljenja, bolesti, kad nas ne razumiju naši bližnji pa nam podmeću i kad nas pritisne patnja i bol, znajmo da je naš Spasitelj prihvatio dragovoljno žrtvu života, dajući se raspeti na križ, da bi tako pokazao svoju brigu za sve ljude, da bi tako zatomio sebe, odrekao se sam sebe, te svima pokazao put spasenja, a to je put nesebične ljubavi.