Ali zato je tu blog, koji možete otvoriti za pola minute i početi s pisanjem. nakon nekog vremena on postaje zaraza. kako sam se ja zarazila njime? sve je pocelo jednog prekrasnog dana... 30.03.2006 pricavsi s Bubom na telefon palo mi je na pamet da i ja otvorim svoj blog ako imaju svi, zasto nebi i ja? smislila sam naslov bloga, adresu i stavila pozadinu koja se nudila na blog.hr-u pocela sam pisati postove... iz dana u dan postova je bilo sve vise i tako sam i ja sve vise uredivala svoj blog mjenjala sam pozadine, stavljala slike i muziku sve vise ljudi je znalo za moj blog, pa sam imala i sve vise komentara sto sam vise znala o blogu i njegovom uredivanju, sve je postalo zanimljivije cim bi dosla doma, iz skole ili s treninga, upalila bi internet i otisla na svoj blog... ne zalim ni za minutom provedenom online. svida mi se ovaj svijet blogova, jer mozes pisati svoje osjecaje, dijeliti razna misljenja s drugim ljudima.... takoder volim ostavljati komentare drugima, jer znam kolko mi je drago kad vidim da ih ljudi ostavljaju meni... al na blogu i nije sve savrseno... na mnogim blogovima stvaraju se svade.... preko komentara se vrijeda pod anonimnim imenom... mnogi ljudi koji pisu blog ni ne slute da je to dostupno svakome pa cak i ljudima kojima nismo ni rekli da imamo blog a i u postovima ih vrijedamo i pisemo o njima a da im nismo ni rekli.... volim blog jer sam preko njega upoznala mnogo zanimljih i dragih ljudi... ljudi koji su ti spremni pomoc ako zatrebas nesto u vezi bloga, a i ne samo oko njega... neke blogove citam jer ih pisu ljudi koje poznam a neke blogove citam jer su stvarno zanimljivi i imaju dobre teme koje cesto volim iskomentirati...