I prije nego li je majka uspjela zaustiti rekla joj je« budući da tako voliš djecu, molim te, pričuvaj unuče, ja moram pogledati TV seriju ».

Tu se skriva i ono za nas spasonosno: stoga jer su naše životne istine apsurdne, nije neophodno dramatizirati i poput Stamaća i Sanadera zaustiti: U ovom strašnom času

Taj ' novitet ' javne dalekovidnice iznenadio je brojne gledatelje, ali vidljivo i goste koji, slikovito rečeno, jedva stignu ' zaustiti ', a razgovor je već gotov.

Htjedoh zaustiti da je dokazao postojanje sportske pravde, ali me Žnora pretekao.

Mali Antonin Careme htio je nešto zaustiti, ali ga ušutka zajedljivi i duhoviti Escoffier: " Pusti neka mudruju, mi smo i tako sve zadnji skuhali ".

Iako se najčešće u javnosti želi predstaviti demokratom širokih grudi i vrlo promjenjivih nazora, ovisno o trenutačnoj ranjivosti njegova polit-ega, Budiša se zapravo zauzima za cenzuru nad prosuđivanjem kvalitete onoga što sjedi u parlamentu i onoga što je u najvećem dijelu svoga rada općinstvu dokazalo ne samo da ne zna o čemu se govori nego nije u stanju zaustiti ni vlastito ime i prezime.

Htio sam zaustiti kako su priče da je Verdi komponirao« Aidu »specijalno za otvaranje Sueskog kanala čista izmišljotina, no ona je samo stala iznad mene ukipljenog, kao zazidanog u grobnicu na obali Nila, i prošla mi rukom kroz kosu.

Primaknem se još korak dva, i taman da ću opet zaustiti Slušaj, Jura... (nema čovjek neke osobite inspiracije u takvim trenucima), a on nestane brzinom munje.

Neki njegovi kritičari će zaustiti kako mu je pobjeda zapravo bila jednostavnija nego što se čini, i to zbog taktičkih grešaka njegovih rivala, ali opet, činjenica je da on za razliku od njih te greške nije napravio i to dobrim dijelom i vlastitim iskustvom jer, sjetimo se, on voli osobno donositi strateške odluke.

Copac se naroguši, dva-tri puta otvori uprazno usta, a onda ipak pomisli da je Bog i nad ćaćom, i već htjede zaustiti kad li ga sestra Livoguza munu laktom pod rebra i šapne mu ljutito:

Ondje još s vrata, dok Josipović nije stigao zaustiti ni riječ, razdragano usklikne: ' Predsjedniče spremna sam na izbore, bilo kad i bilo gdje

Šimun ne uspi ni zaustiti, a već se njegova očajem izbezumljena žena baci na koljena do nogu nemilosrdna starca, razmrsi kose, razdera jelek i uvele sise isturi:

Kad su već zakoračili prema snopu u kojem su već tacet plesali moj otac i sitna glumica, glumac je zastao kao da će pročistiti grlo i nešto zaustiti.

Ponovno, kao začaran, Andro htjede zaustiti riječ, ali se riječi nisu usudile izići na površinu... i u tom je trenu Andro znao da je izgubljen, poderan i bačen pred njene noge... i sve je bilo dobro... sve je bilo u savršenom redu...

I onda jasno, nitko se ništa ni ne usudi zaustiti u strahu da ga Bago ne prekine, ne prestrašen Baginom pameću, jer tu je razum već kazao laku noć, nego naprosto njegovom neugodnom, neodgojenom autopoiteičkom upadicom: onom koja postaje sama sebi svrhom, jer je jedina svrha Bagina performancea - upadica.

Baš htjedoh zaustiti neku ispriku što svi nisu imali niti mjesto za sjesti kad li me omete muški glas.

Još stigoh zaustiti Bravo, ne posustaj, gledala sam te jučer na televiziji, skroz pravo izgledaju te tvoje piramide, pa ako ih zasad znanost i ne priznaje pisat ću ja o Semiru i njegovom Semiramidama, ali ne znam je li me čuo.

I prije nego što sam stigao išta više zaustiti i upitati, prošao je pored mene, nestajući kroz otvor u stijeni, odnoseći sa sobom baklju, koja je do tada stajala na zidu.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...

I taman da ću zaustiti iz svoje katarske dušice kako se psiha ima očistiti od pakla ovozemaljske tjelesnosti, kadli će meni moj profešur, lokalni katolički svećenik, za kojega bi čovjek mislio da ne bi ni nacrtanu pastvu do sutra ujutro sačuvao, a kamoli da bi odlutalu ovcu vratio: " To vam nije moja teologija ".

U petak će zaustiti da ga upozori da počinje ' Praksa ' i riječi će ostati stravično visjeti u zraku.

Smiju se i suze poneseni trenutkom, a Andrej, ganut, malo po strani, sve da će nešto zaustiti

- Najveći strah mi je da ću ostati bez glasa, da ću zaustiti a da neće ništa izlaziti, ni jedan ton, ni slovo.

Evo, taman sam krenuo zaustiti, ali post su prekinule reklame.

Pokušavate zaustiti nešto, ali prekida vas standardni poklič: Šuti, još nisam završila Dok zatvarate prozor da susjedima uskratite besplatnu sapunicu uživo, palite još jednu cigaretu...

Sve što sam uzela u ruke za isprobavanje, on bi popljuvao još i prije no što sam uspjela zaustiti kabina, prigovarajući bapskim bojama, prešašavom dizajnu i mom nedostatku jaja a zapravo je htio reći hrabrosti

Žena je otvorila usta htjevši zaustiti nešto, ali je ostala tako zjevajući, doslovno, i još nekoliko trenutaka nakon što sam završila.

Nisam mogao zaustiti ništa svoje, ni o mesu, ni o kobasicama, ni o čemu.

Tek što sam uspio zaustiti, a rođo kormoran već se bio transformirao u demona visokog tri metra, sa očnjacima veličine tek ubranih mrkava iz vrta s genetski modificiranim povrćem.

Gotovo je sigurno da jako dobro znate kada treba ' zaustiti ' nešto i zatim govoriti, ali i kada trebate ' držati jezik za zubima '