I ta veza, nestalna i nošena vjetrom, uzburkana nečijom okrutnošću da nas razdvoji, i ponekad i ja osjećam, tu nepodnošljivu bol kada znam da te sada preuzeo i odvojio od mene, sada naši pogledi govore drugo, nimalo utješno da smo postale stranci u oku povjerenja, i nema nas više, u nekom dalekom smislu da ćemo se uspjeti održati u jednom komadu i jednom djeliću prkositi Zaboravu, nisi mi ostala sigurna, sada si njegov pijun, još jedna od mnogih koje uporno želi okrenuti protiv mene, a meni ostaje samo onaj dašak nekoć povezanih srdaca u savršenom prijateljstvu, sada već izbrisanih stranica postojanja, tako mi je žao što te više nema, i što se više ne poznajemo, i ja ponekad osjećam što to znači biti jedina neodređena mrlja od svih vas koji ste savršeno povezani, samo se nadam da jednom ćeš vidjeti prekasno kada moji protesti dosegnu vrhunce moje tuge i boli, zbog tebe i tvojeg odbacivanja onoga što smo nekoć bile, sve lijepe stvari kratko traju, a on te sasjekao u korijenu i da, sada i ti znaš, sada i ja znam: mi smo ništa dok jedna od nas ne odluči prekinuti Zavadu Ponekad i ja osjećam, a on to uporno okreće protiv mene, kao da već nije dovoljan onaj moj prvi dio života, koji me do kraja natjerao da postanem imuna na ljubav.