Stvarno zanimljiv sastav srednje generacije hrvatskih autora, od kojih su neki ve ć bili gosti Sajma u Frankfurtu, a jedan od njih, Bauer, predstavio je roman Zavi č aj, zaborav prije na Frankfurtu nego u Zagrebu.

Iako se odjednom našao u irealnim prostorima, sa zavi č ajem koji mu je sada kao temat ostao iza le đ a, on tek slabašno rogobori o svijetu koji uživa u propasti č ovjeka.

Na usredoto č enost prema književnosti jedne hrvatske regije koja se pokušava sagledati u širem kontekstu upu ć uje ve ć intrigantna prva re č enica knjige, koja je svojevrstan odjek naslova uvodne studije Zašto su mali pisci prešu ć ivani u hrvatskoj književnoj historiografiji?: Zašto u književnim povijestima i pregledima nastalim u XX. stolje ć u nismo mogli prona ć i imena pisaca poput Josipa Karlovi ć a (1853 1905), Mladena Barbari ć a (1873 1936) ili Josipa Crepi ć a Aurela (1890 1940)? Autorica problemu pristupa iz postmoderne perspektive pokušavaju ć i nadvladati odre đ enu napetost izme đ u internacionalnoga, nacionalnoga i regionalnoga, što je evidentno i u samim terminima svjetske, nacionalne i regionalne (zavi č ajne) književnosti, a osobito nacionalnoga i regionalnoga u hrvatskoj književnoj historiografiji te ispomažu ć i se razmišljanjima Antuna Barca o veli č ini malenih i Vinka Breši ć a o novom regionalizmu u hrvatskoj književnosti dolazi do zaklju č ka o lakšem ulasku malih pisaca u književnu povijest i znanost u postmodernom stanju, na č emu temelji dalje istraživanje.

Proza Josipa Crepi ć a Aurela podvrgnuta je iscrpnoj lingvisti č koj analizi da bi se odredio utjecaj zavi č ajnog idioma.

No autorica se historiografskim pristupom ne koristi samo kao sredstvom za analizu postoje ć eg stanja nego i za njegovu kritiku, primjerice u ocjeni važnosti Ivana Kozarca i literarne Slavonije: Premda je napisao nekoliko književnih djela antologijske vrijednosti, položaj Ivana Kozarca u hrvatskoj književnoj povijesti ukazuje na status drugorazrednosti, provincijalnosti i inferiornosti ne samo njegova opusa nego i kontinentalnoga književnoga diskursa prema mediteranskom književnom diskursu. Tekst o Kozarcu uvršten je uz još nekoliko č lanaka o mikrotoponimima vinkova č koga predgra đ a Krnjaša i zavi č ajnoga predjela Šokadije, gdje se slavonska književnost pobliže razmatra kao tematski č vrsto povezana s tlom barem od trenutka kada je Relkovi ć ev Satir pokudio Slavonce zbog njihova odnosa prema zemlji nakon odlaska Turaka.

Vrijedi svakako još spomenuti i dvije pomne analize teksta s po č etka knjige, koje neupu ć enom č itatelju nude izvrstan uvid u prostor okolice Požege iz stihotvorno zanimljive (asonance, aliteracije) zavi č ajne pjesme Ota Šijakovi ć a Kolo gorah te intertekstualni pogled na Još jednu slavonsku Juditu Roberta Kauka.

U tom tekstu nalazi se zaklju č ak karakteristi č an za cijelu Zaboravljenu književnu baštinu, u kojem se postavlja opreka izme đ u zapostavljene baštine i č esto spominjane mediteranske baš ć in e: Kaukova Judita nije zauzela istaknuto mjesto me đ u narativnim žanrovima u stihu te je brzo pala u potpuni zaborav od kojega ga pokušava djelomi č no spasiti ovaj č lanak (...) ako ni zbog č ega drugoga, onda stoga što je za hrvatsku književnost tako važna tematika doživjela još jednu aktualizaciju i žanrovsku transformaciju, pokazavši kamo je dospio model biblijskoga epa za č etoga s Maruli ć evom Juditom. Takvo sagledavanje cjelokupnog razvoja nacionalne književnosti iz njezina po narje č ju dominantna, ali ipak naizgled zapostavljena odvjetka uspostavlja zanimljivu i novu perspektivu iz koje se mogu ć nost revalorizacije zapostavljenoga pokazuje kao bitan i koristan projekt za hrvatsku književnost, č iji bi u knjizi nazna č en sljede ć i korak mogao biti obra đ ivanje regionalnog i zavi č ajnog kod poznatijih i priznatijih kriti č ara i autora kao što su Vladimir Luna č ek, Josip Kosor ili Antun Gustav Matoš.

Osim gr č ke i rimske povijesne komponente zanimao se i za arapski supstrat svojega zavi č aja, a sva ta mješavina rodila je ne č im univerzalnijim, pa u mediteranskim lukama djeluje nešto kao lingua franca, elementarni kodeks sporazumijevanja.

O tom pjesniku č akavskog izraza i zavi č ajnih istarskih tema i sadržaja M.

Boris Bileti ć smatra da je Rakov č ev autorski credo: Istra, glagoljaši, narodnjaci, antifašizam, convivenza, č akavica, multikultura, pograni č ni identitet, pluralizam i zavi č ajnost.

Poslije sam se uvjerio da u tome nije nimalo osamljen: svi Dalmatinci za svoj zavi č aj kažu doli, osobito kad je rije č o tome da se onamo putuje.

Jednoga podneva, dok su se djeca igrala u dvorištu, otac zavi č e neka svi č uju: Revolucija...

Što mislite o onima koji zamjeraju umjetnicima što zavi č ajnost unose u svoje djelo?

Meni se, ako sam umjetnik rije č i, može tako zamjeriti što pišem na hrvatskom jeziku jer je to mali, materinski, zavi č ajni jezik.

Usput: moj zavi č aj je cio Balkan, cijela Europa, Zemlja, Svemir.

Od po č etka kroatisti č ke karijere u ranim šezdesetim godinama prošloga stolje ć a Stanislav Marijanovi ć okrenut je vlastitu slavonskom prostoru i zavi č ajnim temama, gdje je našao široko polje istraživa č kih mogu ć nosti, i gdje je do punoga izražaju došla njegova znanstveni č ka vlastitost, upornost i kreativnost.

Osnivaju se i neke manje zavi č ajne udruge, č lanstvo kojih ne č ine samo gra đ ani hrvatske nacionalne pripadnosti (ÂťŠestaniÂŤ, ÂťZupci ProductionÂŤ, ÂťŠušanj za MediteranÂŤ i dr.).

OMH Široki Brijeg tiskao je 2006. na više od 600 stranica Sabrana djela Ivana Sopte s pet romana i šest pripovijesti i tako ga nakon šest desetlje ć a na najbolji na č in knjigom vratio zavi č aju.

Izrasla iz zavi č aja, Podbiokovlja i Imotske krajine, ostala je od mnogih neprepoznata ili je proglašena ruralnom, umjetni č ki nezanimljivom i suvišnom.

Razvoj alžirskoga sukoba, koji ga je ve ć i zbog zavi č ajnih veza strasno zaokupljao, otvarao mu je o č i za besmislenost nasilja i prednosti društava s uznapredovalim socijalnim institucijama kao i znatno boljim materijalnim okruženjem.

Vitalizam, radost sama stvaranja, raskoš pri neograni č enim postupcima pretapanja (preobražaja) krajolika koji napokon postaju naše konkretne zavi č ajne ljubavi sve su to osobine i vrline u prilog pobjedi života.

Ti su ciklusi i vedre reminiscencije na pjesnikov slavonski zavi č aj, ali i oduhovljena i tjeskobna sje ć anja na boravak u tu đ ini (Vje č iti stranac): Prijetvornosti i licemjerja onih što ti nisu/dopuštali zaboraviti da si vje č iti stranac/danas su samo sje ć anja na koja odmahuješ rukom/i nastavljaš dalje svojim tvrdim putem. Zbirka pjesama Gdje po č inju ceste Nikole Đ ureti ć a uspostavlja dobrodošao dijalog s č itateljem.

Je li život u Beogradu pridonio č vrš ć oj vezi sa zavi č ajem i zavi č ajnom mitologijom?

I sa zavi č ajem i sa zavi č ajnom mitologijom.

Na taj na č in Šegedin stalno piše jednu knjigu: glede prostora rije č je o prirodi (krajolik, ambijent), glede vremena, povijesti i društva rije č je o zavi č aju, gradu, razli č itim prostornim odre đ enjima, glede individue o egzistenciji i esenciji, a glede pri č e pak o logici semioze i poetici.

Uz navedene intelektualisti č ke novele, jasno je razaznati novele oto č koga, regionalnoga tipa, koje tematiziraju likove i prostor zavi č aja (A pokojna Pavulina).

Svi tipovi Šegedinovih novela možemo nazna č iti ovim zna č ajkama: priroda se sastoji od krajolika, ambijenta, gradskog i zavi č ajnog prostora; društvo, od manjih zajednica do ideoloških i politi č kih formacija, pa je s tim u vezi povijesno vremensko odre đ enje; individuum u svojim životnim odre đ enjima i potrazi za esencijom te naposljetku, sli č no romanima, pitanje pri č anja, odnosa naime stvarnosti i književnosti.

Na filmu smo pak bili sretne ruke: dovoljno je sjetiti se Reljina Vlaka u snijegu, Vrdoljakova Kiklopa i Glembajevih, Babajinih Mirisa, zlata i tamjana odnosno Izgubljenog zavi č aja.

Odmi č u ć i se od tradicionalnih tehnika i materijala koje je dosad istraživao te motiva vezanih uz more i zavi č aj, Trutani ć je napravio iskorak u druk č iji likovni izri č aj, postaju ć i time kriti č ar svakodnevnog života i sveop ć e situacije u zemlji.

Ovako, zahvaljuju ć i i ovoj dragocjenoj i objektivnoj knjizi, porasla je koli č ina povijesti, a s njom i snaga zavi č aja. Bilo je ugodno slušati otvaraju ć i stranice knjige na predstavljanju 18. travnja 2008. u Mati č inoj pala č i u Zagrebu.