Rije č je o pjesništvu njegovanu na dvorovima, koje više polaže na formu nego na sadržaj i č iji svaki stih nudi igru rije č ima odnosno polisemi č an izri č aj (Škreb 1949).

Što kao izravnom posljedicom posve odre đ enih idejnih i ideoloških kretanja i tendencija na europskom zemljovidu, što kao izri č itim prevlastima posve odre đ enih filozofskih i drugih ideja, onih Feurbachovih ili Nietzscheovih, Comteovih ili Schopenhauerovih, ideja o Božjoj smrti i strogoj antropocentri č nosti samoj sebi dovoljnoj i jedinoj svrhovitoj po kojoj je č ovjek temeljna mjera svega svijeta i svega stvorenoga, koji svoj smisao osobito u drugoj polovici 20. stolje ć a nalazi u konzumizmu, hedonizmu i zadovoljenju svake svoje potrebe; što kao strahotnoj drami ateisti č koga humanizma koji posve isklju č uje Boga ili ga zamjenjuje raznim idolima, što kao posvemašnjom ravnodušnoš ć u, tipi č nim indiferentizmom prema svemu svetomu i božanskomu.

Isti se glasovni slijed ponavlja, ali tako da se oblikuje druk č iji izri č aj.

Ne pravimo razliku izme đ u kvaziavangardizma i ostalih kazališnih izri č aja.

Ovo je jedina prihva ć ena rezolucija koja izri č ito spominje seksualnu orijentaciju.

Ostavština ZJK-a svjedo č i da se u Zagrebu jazz tretirao kao ozbiljna, ostalim glazbenim izri č ajima ravnopravna umjetnost, a iza kvarteta stajala je velika radišnost i radna disciplina, nevi đ ena odanost jazzu i, jasno, nadarenost sve č etvorice č lanova.

Iako je praksa zvukovno potpunoga, a semanti č ki nedoslovnoga udvajanja stiha ili izri č aja vrlo stara, zanimljivo je istaknuti da je prvi holorimovani sonet napisao 1892. francuski šansonjer i pjesnik Jean Goudezki.

Poetki izri č aj pjesnika Pavlovi ć a izrasta iz naše pjesni č ke prošlosti i oslanja se na nju.

Njegov pjesni č ki senzibilitet duboko je prožet š ć avunsko-teža č kom sviješ ć u, gdje prevladava kondenziran i namjerno opor te silovit i provokativan izri č aj.

Dedi ć ev naslov knjige upu ć uje na transparentni i plakatno istaknut poetski izri č aj dosjetljiva dosjetljivi č ara, kalamburskog, humornog i ironijskog stajališta.

Pitka raspjevanost izbjegava margine izri č ito laka stiha, a aktualna gra đ a (Soldatuše, Boži ć nica, Zagreb mi daje, Tv i ja i druge pjesme) posložena je kao nataloženo iskustvo i duboka proživljenost.

Struktura jezi č nog izri č aja u ontološkom smislu odgovara fundamentalnoj, konstitutivnoj arhitekturi pjesnikove osobnosti.

Podvrsta tautologije kojom se izri č e posve o č ita istina naziva se lapalisada.

Njezin promišljeni filmski izri č aj obiluje ironijom i lucidnim zapažanjima, pri č emu ne štedi ni vlastitu konzervativnu, patrijarhalnu i dominantno tradiciji okrenutu sredinu.

Izri č ajna originalnost i nekonvencionalnost o č ituje se u rušenju ustaljene percepcije i na č ina elaboracije europske srednjovjekovne umjetnosti i arhitekture koja je, nažalost ve ć uobi č ajeno, temeljena isklju č ivo na primjerima zapadnih zemalja.

U prvom dijelu knjige dominira ciklus Minijature, u kojem se na pregnantan na č in izri č e esencijalna istina o životu.

Jendri č kova izri č ita beatifikacija Kupe istodobno beatifikacija je koliko god to danas moglo zvu č ati i deplasirano i same poezije, koja je danas još jedan od vrlo rijetkih preostalih prostora slobode pa i humaniteta.

Uvodna, gotovo programska pjesma (Preludij) izri č e poziciju lirskoga subjekta, njegov svjetonazor i vlastit ritualni obred pisanja, pri č emu se dade jasno prepoznati i Kamovljeva svijest o ozna č iteljima, i to upravo lakanovski ozna č iteljima falusne zna č ajke.

Me đ utim, završni stih zbirke ipak izri č e optimisti č no ditirampsko raspoloženje, koje č ak ima i element metafizi č ke utjehe.

S druge strane, ova izdanja trebala su poslužiti za stvaranje povijesnog integracionog mita za hrvatski narod, stvoriti psihozu zabrinutosti za budu ć nost kod naroda, potencirati nacionalne osje ć aje o izri č itom pripadanju hrvatstvu, kao preduvjetu za kasniju ideološku i organizacionu eskalaciju nacionalizma.

Budu ć i da smatram da su latinsko ameri č ki književnici hrvatskoga podrijetla dio (i) hrvatske kulture i baštine te znatan dio velikoga hrvatskoga bogatstva rije č i pisane izvan granica naše zemlje, obuhva ć am ih izri č ajem hispanisti č ka Croatica.

I sam apostol Pavao, iscjelitelj naroda, izri č e za sebe: Govorim kao luda; kao i kralj Salamon: Najlu đ i sam me đ u ludima.

Poezija nikada ne ć e dokraja izri č ito odgovoriti ni na jedno od tih pitanja, ali sami pokušaji odgovora č ine život na ovom svijetu smislenijim, bogatijim i ljepšim.

Na dvoru Lorenza de Medicija Veli č anstvenog stekao je humanisti č ko obrazovanje u krugu pjesnika i u č enjaka neoplatonista, a u skladu sa strukturom svjetonazora 16. stolje ć a i povjerenja u svestranost č ovjeka i cjelokupnost znanja, svoj je umjetni č ki izri č aj Michelangelo, poput svojega suvremenika i povremenog takmaca Leonarda da Vincija, izricao brojkama i slovima, modeliranjem materije, linijom, bojama i rije č ima.

Č est prigovor, da se za Michelangelovu poeziju ne bi znalo da nije bio ponajprije veliki kipar, graditelj i slikar, suvišan je u osnovi je nevažno iz koje to č ke kre ć e zanimanje za umjetnika i njegovu umjetnost: sama umjetnost dokazuje zna č enje pojedinog odjeljka umjetnikova izri č aja.

Temelj je, rekla bih, u istini izri č aja.

Ako ipak nai đem na problem, mogu se povuć i i preformuliranjem izri č aja zaobi č i prepreku toliko spretno da to sugovornici jedva i primijete.

Prva od njih je knjiga Ranka Muniti ć a Strip, deveta umjetnost (nakladnik ART 9, udruga za popularizaciju hrvatskoga stripa), koja s teoretske strane razmatra taj umjetni č ki izri č aj.

Knjiga Strip, deveta umjetnost nastala je kao prošireni oblik Muniti ć eva teksta iz 1975, a jedina je razlika izme đ u ondašnjeg, Strip deveta umjetnost?, i današnjeg naslova u interpunkcijskim znakovima koji su u ovih trideset godina iz upitnog prešli u izri č ni oblik, budu ć i da se sedamdesetih godina u ondašnjoj državi strip još borio za svoj umjetni č ki status.

Jer tezaurus ne odgovara na pitanje što zna č i neka rije č, nego kako se jezikom izri č e odre đ eni pojam.