Prica se zavrsavala zahtjevom za posudbu novca, a meni je u glavi poceo zvonit alarm.

znam jednu takvu..... ali mrvu je prestara da bi ti se javljala.... ima preko 70....... imala je muza koji ju je ubijao...... da je zavrsavala u bolnici.... i djeca sve gledala.... i patila....... pokusala otici od njega.... prebio ju ponovo i rekao da ce ju ubiti ako ponovo popokusa... policija joj rekla da se prvo rastane pa ce tek tada oni intervenirati...

Srdacan pozdrav molim vas da pokusate da mi objasnite sto se ustvari to dogada s mojim organizmom.Imam 25 godina u 13 godini sam dobila prvu menstruaciju koja nikada do sada nije bila redovna.Ponekad je kasnila i po sest mjeseci.Ono sto me jos zabrinjava je moja ovisnost o slatkisima dolazilo je i do te faze da bi padala u komu i onda bi zavrsavala na hitnoj gdje bi direktno u krv dobivala sercer i apaurin jer bi se tresla cijelim tijelom.Teska sam oko 73 kg jer moja tezina varira iz dana u dan pa cak i do tri kg.Imam dvoje djece i ono sto je zanimljivo da u vrijeme trudnoce nemam problema sa zeljom za slatkim i moje tjelo je u savrsenoj formi. Cesto zapadam u depresivna stanja uvijek mi nesto nedostaje iako imam relativno sreden zivot.U predjelu jajnika cesto osjecam jake bolove i oteklinu na stomaku u tom predjelu.Dali mislite da bi to sve moglo biti prouzrokovano nepravilnim radom stitne zlijezde ili se ipak iza svega krije nesto ozbiljnije.HVALA

Svaka rasprava se zavrsavala uz kafu uz razgovor i nikada nije trajala duze od jednog dana.

bosonogi, malo dijete do godinu dana najmanja je stavka u proracunu, pogotovo ako mama doji i ako se koriste platnene pelene. ni ne osjetis da je dijete tu, novcano. ali cuj, dijete nema vjecno godinu dana.. a za kasnije, pa mislim da bih se propucala prije nego bih uz dvije zdrave ruke i noge djetetu kupovala robu po second hand sajmovima? alo, govorimo o djeci ja do polaska u skolu uopce nisam imala imuniteta, u tri navrata zavrsavala u bolnici i sad da ja na takvu osjetljivu bubicu malu navlacim krpe kupljene na hrelicu? a kaj, ja i tata cemo se sminkat po fensi smensi ducanima cim bih dijete morala oblaciti na second hand sajmovima, onda automatski otpadaju izvanskolske aktivnosti, otpadaju izleti i maturalci, odlasci na rodjendane prijatelja - jer se nema para da sma u takvoj financijskoj situaciji, nikada, ali bas nikada mi ne bi palo na um stvarati zivot, stvarati dijete jer to nije zivot, to je zivotarenje

Tako je i Marija svoje kusnje zavrsavala produbljivanjem vjere.

Blizio s 05.09.2008. (13:37) - - - - - promjene spremljene - uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara - učitavam... supermen Blizio sam se kraju i poceo da svrsavam tako zestoko i tako dugo da ni sam nisam znao otkud tolika sperma koja je zavrsavala duboko u njenom supku.Kevin se blizio kraju i znajuci da kurva nema zastitu zelio je da ga izvuce van.Tako je i bilo jer dok sam ja lezao sav iscrpljen na podu ona je kleknula ispred Kevina i cekala da je oblije sprema iz njegovog kurca.Poceo je da svrsava a sprema je spricnula u njena usta i po sisama i po licu.Zalio ju je kao da je vodopad a ne covjek.Urlao je kao lud i kada je zavrsio samo se pruzio na trosjed.Jos smo malo caskali i onda smo joj objasnili da smo Kevin i ja sve to dogovorili a ona praveci se ljuta rekla da smo ludjaci obojica.Kada je Kevin otisao pitala me dali je gotovo medju nama a ja sam joj praveci se iznenadjen rekao da nije i da ce Kevin doci sutra da je opet skupa jebemo. (evo na 05.09.2008., 15:23:31)

Ugodna voznja trajala je 45 minuta i zavrsavala je na zeljeznickoj stanici Liverpool Street.

iako je moj kulturoloski stav izrazito liberalan, u skladu sa njegovim nacelima prihvacam demokratsku cinjenicu da svatko od nas ima pravo na svoj vlastiti stav i nije mi na kraj pameti izrugivati se necijem, drugacijem stavu:) hlad, kad se zakonski trebaju definirati neke stvari, vecina od nas (i zakonodavci) polazi od nekih idealnih okvira, pa tako i obitelj najcesce zamisljamo kao sretnu zajednicu skladnog bracnog para i njihove potpuno zasticene i sretne djece. medjutim, kad uzmemo statisticke podatke o broju rastavljenih parova, porodica sa samohranim majkama, obitelji u kojima se zlostavljaju zene i djeca, podatke o alkoholizmu i narkomaniji u obitelji, te svakodnevnom stresu i nervozi koje sa posla popodne uredno donosimo u obitelj, vrlo brzo nam se taj idealni okvir porodice raspadne poput mjehura od sapunice. nedavno sam raspravljao sa osobom koja je iz religioznih pobuda protiv bilo kakve medicinski potpomognute oplodnje, jer polazi od toga da je radjanje djece stvar bozanske odluke, a ne stvar medicine i njene pomoci onima kojima je bog iz svojih pobuda uskratio roditeljstvo. ne moram spominjati da je ta osoba visoko obrazovana i to u podrucju medicinske znanosti. na moj komentar da prihvacam i takav stav, ali da se sa njim ne slazem, upitao sam ga zasto se on ipak odlucio za medicinu, kad se upravo medicina sa svojim postupcima ljecenja bolesti (opcenito) sustavno mijesa u tu " bozju volju ", koja bi i kod obicne tuberkuloze ili upale pluca po toj " bozjoj volji " sigurno zavrsavala sa smrcu, da nije te medicine? hlad, pozicija u kojoj nam je bozjom voljom, ili prirodom, omoguceno da imamo vlastitu djecu sigurno nije pozicija u kojoj se trebamo lisiti svake empatije prema onima koji nisu imali tu srecu da bez pomoci medicine dobiju vlastitu djecu, jer iz zivotnog iskustva znam da se takav rigidni stav potpuno mijenja kad nam vlastita djeca ne mogu " prirodno " roditi nase unuke.

Beskonacna vretenasta bedra zavrsavala su negdje taman ispod komadicka tkanine koji je samo carinski laboratorij mogao proglasiti hlacicama.

krivo lavica. nisam im dala mogucnost da mi ratu skidaju direktno s place. placa mi sjeda petog, a 25 og u mjesecu moram platiti kredit. kamata je fiksna na ugovoru. tako barem pise. nisam shvatila do danasnjeg dana sto me pitas. odnosno, nisam vidjela ni jednu tvoju recenicu koja je zavrsavala upitnikom. ili ima pitanja bez tih recenica? opet, dobila sam savjet, NE od tebe nego od nekog drugog. to je bio i cilj moga posta. tocno je, pljujem po pbz-u. da nisam imala vezu, ni oni mi ne bi dali kredit. ali jos su k tome losiji od banke u kojoj sam prije bila. nisam mislila da to postoji, ali eto postoji. hvala na dosadasnjoj pomoci, molim te nemoj mi vise pomagati. nemam nedoumica, odnosno nisam ih imala vezano uz stambeni kredit. samo uz neke druge stvari. sada tebi potpuno nebitne. jako mi je zao ako si se smatrala popljuvanom ili da sam te ja ocrtala bezobraznom. ne spominjem te indikacije. samo da ne znas o cemu pises. odnosno da to sto pises nije tocno. odnosno, da nemam pojima o cem pises jer ne kuzim uopce kaj zelis rec.

Naravno, ovo pisem sjecajuci se dobrih rezultata i mnogih anegdota iz sredine 90 - ih kada je moja generacija komaja zavrsavala svoje fakultete pa smo radili ovakve stvari.

Koliko se ja razumijem u crkvu svecenici su odabirom svog svecenickog poziva pristali i prihvatili celibat kao nacin zivota, koliko ja znam on zakonitih potomaka nema, pa kome je on onda otac, mozda kakvom kopiletu koje je napravio tjeseci zene po njemackim zupama dok je tamo sluzio ili mozda andelcicima koje je napravio casnim sestrama po samostanima, a koji su jadni zavrsili onako kako su takva djecica inace zavrsavala, zamotana u prljavi pokrivac na kojemu su se rodila pa bez imena ziva zakopana u nocu kriomice iskopan neobiljezeni plitki grob u kakvom samostanskom vrtu ili vocnjaku.

Nakon izlaska iz Ajmana, pogled na lijevo registrirao je samo beskonacnu neiskoristenu lagunu koja je zavrsavala poluotokom na kojem se smjestio gradic Umm Al Quwain, a desno se mogla naci pokoja rijetka zanimljivost iz povijesti...

Ja sam bila studentica u zgb, osijetila sam taj profesorski reket kada sam sama zavrsavala faks.

Ta pjesma zavrsavala je stihovima: Ja nisam ateist jer moj bog je Staljin.

koji je ono sud nedavno dosudio da PP terba tehnickom skolskom centru u zadru vratiti miljunski iznos (maraka) ali ' dete jugoslavenske udbokomunjare ' ne vraca niti misli vratiti. kako ono pise.u jednom danu crveni supermen polozio 14 zavrsnih ispita.majko mila jugokomunistick a. kako li su im samo ' deca ' zavrsavala skole i postajali profesori po fakultetima.pra vnom.politickih komunistickih znanosti.filozo skom...... legla udbokomunjara.

ne mogu vise razgovarati sa zidovima. zato pisem. pisem jer mora izaci iz mene. ne ocekujem nikakve rijeci podrske niti sazaljenja. pisem jer negdje mora biti receno. ne ubrajam se u sortu notornih glupaca koje nemaju pametnija posla nego traziti podrsku za vlastite greske. uglavnom imam sredjen zivot, u stanju sam financirati sama sebe i svog nasljednika i danas i u buducnosti. izgledom prolazim takodjer jos uvijek i naprotiv imam vise problema da meni neko pridje nego obratno. ali nije to glavni problem. problem je sto sam porazena vlastitim oruzjem. vodila sam uredjen zivot, rijesila se muza (jedna od mojih gresaka prilikom izbora najjaceg lava u krdu). nije bio najjaci nego sam ja bila jedna od najslabijih. u redu, mlada-neiskusna, moja greska koja je bila odstranjena. zauvijek. muskih interesanata nije nedostajalo, jedino sto su redom bili tipovi koji su trazili malo zadovoljstav tipa turim ti a ti meni ne. sipak. sa mnom ne bas lako. u redu vremenom sam i ja uzimala ponekog za jednu noc mozda za nekolicinu i tu se prica zavrsavala. potraga za onim lavom je trajala. pojavio se tamo gdje sam ga najmanje ocekivala. lavovi rijetko napustaju svoj revijer ako ima dovoljno hrane i nekolicinu lavica oko njega. mozda je bila gladna godina. ja nemam pojma sta ga je natjeralo u civilizaciju ali-stajao je tu. griva mu nije vise bila mladalacki crna i ponasao se sve drugo nego agresivno. moglo bi se reci poput malog macica. nista posebno. upoznali smo se kao sto to obicno biva - sasvim slucajno. danas zam da on nije zalutao u civilizaciju, nego da sam ja nesluteci zalutala u njegov revijer. svaki drugi lav bi skocio odmah u napad. ali on ne. imala sam utisak da je doktorirao ignorisanje. mogla sam cekati tri vijeka prije nego bih uhvatila njegov pogled upucen u mom pravcu. ao o komplimentu da i ne govorim. bio je operisan od svega toga. ipak, uctivosti mu nije nedostajalo. nijedno slucajno postavljeno pitanje nije ostalo neodgovoreno. pripravan upaljac ako mi je cigareta bila u rukama i jos mnogo cega sto sam u tim momentima ocito propustila. proslo je nekoliko vremena dok nismo prvi put zavrsili skupa ispred par napunjenih tanjura kojekakvim mirodjijama srocenih rukama momaka koji su imali par zvjezdica na kuharskim paletama. znao je za trenutak skinuti masku koju je vjesto imao na licu. prvi put sam primijetila osmijeh na njegovo licu. bolje da nisam nikad. lazem. ne kajem se sto jesam. ono sto je uslijedilo bi bio scenario za manje vise neki misteriozni film, nimalo ljubavni. bio je dzentlmen, DA bio je jebeno dobar ljubavnik i.. i, bio je neprikosnoveni kralj koji se nikad nije pokazao obicnom pucanstvu. bilo je cisto uzivanje biti njegova kraljica. vrijeme se mjerilo samo jos u minutama provedenim s njim. a njih nije nedostajalo. dok njega nisam upoznala bila sam uvjerena da ne postoji nemoc-kad je u pitanju suprotan spol. napokon sam i taj osjecaj upoznala. i to apsolutno. njemu nisam mogla reci ne. nikad. rekoh maloprije da nisam financijski ovisna ni o kome i da nisam imala potrebe traziti dobrog sponzora ali on je bio cak i to. volio me vidjeti okicenu nakitom. moram priznati da je imao ukusa. nikad nije poklanjo kicaste stvari. rijetko upadljive. a opet, bile su to skupe stvari. (sapnuli mi poznavaoci zlata). sexy garderobu mi nije poklanjao, ionako sam rijetko kad imala nesto na sebi kad smo bili skupa. taj izbor je ostavljao meni. i dalje se ponasao onako neupadljivo kao na samom pocetku. bilo ga je jako tesko okarakterisati. najvise sam saznala o njemu kad ga nisam nista pitala, a kad sam nesto htjela zbilja znati, e to je do perfekcije doveo. izbjeci odgovor i skrenuti temu na nesto sasvim deseto. ne mari, neke stvari je bolje i ne saznati nikad. prvi put u zivotu sam JA pozeljela ne samo da smo uvijek skupa, nego da imamo zajednickog potomka. ni on nije imao nista protiv. jedina stvar koja me kod njega zbilja smetala je bila ta sto je imao jedan neprobojan zid kad su odredjene stvari bile u pitanju. stvari o kojima nikad nije zelio razgovarati, i tu je bila tacka. bio je fanaticno tvrdoglav. po bilo koju cijenu je cuvao to samo za sebe. naucil sam se i to postovati. sve ostalo je stimalo. pazljivost, seks, ljubav. ljubav? moram priznati, da i ljubav. voljela sa ga. lazem, jos uvijek ga volim. i tu i nastaje moj problem. nestao je. odjednom. prvo se nije pojavio kao obicno, zatim se nije pojavio dva dana, nakon toga se nije javljao na telefon. zvono na njegovim vratima nije pokazivalo reakciju. na mjesta na koja je dolazio ga nije vise bilo.jednostavno-nestao. poput atlantide. prvo sam bila ljuta, nakon toga zabrinuta, vremenom sam postajala ocajna. ni traga ni glasa. prosla je vec cijela vjecnost od svega toga, ja jos uvijek nemam odgovora na sve to. ako je mrtav voljela bih makar da znam. da mogu razgovarati sama sa sobom na njegovom grobu. ako nije mrtav gdje je? gdje sam pogrijesila? toliko pitanja-odgovora ni blizu. logican slijed bi bio, u redu curo-pomiri se s tim da si bivsa i zaboravi sve. da, lako je reci zaboravi onom ko nije sve prosao. ovo je bila kratka verzija moga okretanja zeluca tamo i ovamo. nakon bezbrojnih razgovora sa zidovima odlucila sam da razgovaram sa eterom. ko zna, mozda me procita neko u zanzibaru. ne treba mi nista. pisem jednostavno da izadje iz mene. i opet lazem.

Vecina prica je doduse bila zenski suptilna na pocetku ali je zavrsavala prilicno muski da se zadovolji onaj dio kako bi muski htjeli (kako mastaju) da bi zena trebala zeljeti, razmisljati.. (govorim generalno dakle za vecinu).

Enivej, nakon sto sam vidjela sve te mega kukce i kolicinu ljudi koja je zavrsavala u hitnoj zbog opeklina meduza zbrojila sam dva i dva i odustala od kupanja u moru: zubo:

Dinamo se Ludogoretsu nudio na pladnju, svaka ozbiljnija akcija Bugara je zavrsavala golom ili izglednom prilikom pred vratima modrih.

kada sam prvi put 30.01. ove godine ovdje ostavila svoj trag, nisam imala pojma da cu ga ikad vise otvoriti. naopravila sam to jer sam se bas tako osjecala. nisam znala dalje pa sam pisala. otvorila sam to dva puta da pogledam i brzo zatvarala nazad. i onda je dosao dan koji je preokrenuo sve. sa jednim periodom svog zivota sa, se morala oprostiti jer ovakav kakav je ne vodim nicem dobrom. i onda sam krenula da vidim sta to i drugi ljudi imaju da kazu. i naletim pravo na pricu koja mi je u jednu ruku otvorila oci. kad sam vidjela da postoje puno veci gubici od mojih i to kod zene koja je starija od mene, a na zivot jos uvijek gleda puno pozitivnije nego ja. nakon tog drugog pise ona nesto veselo, sto me opet do duza dovelo, ovaj put od smijeha. zatim kliknem jos neki link, pa jos jedan.. pa jos dva... i skontam da ti ljudi zele nesto reci. samo sam sebi rekla: kozo jedna. dotada nisam vidjela internet komunikaciju kao neku vrlinu. sve se svodilo na poslovne e-mailove i tu se prica zavrsavala. moj sin pokusava vec sa sedam godina da prica na msn:) ja ga nemam ni sada. sto ne znaci da necu. ali da se vratim temi. ta pomenuta zena samoprozvana ' ' bakica ' ' lomic (http://lomic.bloger.hr) koja je vec na mojoj listi dragih mi je i otvorila oci. da u tome nema ni posebnih mana. kad se vec u realnom svijetu nisam uspjela sabrati mozda mi ovo pomogne. i tada sam odlucila da nastavim sa ovim. shvatila sam da ce cak i moja zivotna prica pomoci nekad nekome za kojeg ja danas i ne znam, a da ju ne prepustim eteru tesko da bi ikad moglo. kao sto je nena pomogla meni. postovani blogerski svijete, mislim da ste dobili jos nekog u vase redove. pisacu kako me kad sta stigne. i kako budem imala vremena i raspolozenja. u medjuvremenu cu citati ove koje vec citam, a i ostale koje jos nisam prije svega sve ove ljude koji su se vec oglasili kod mene a ja jos kod njih nisam. a da ovo bude ' ' ozbiljan ' ' blog eto potrudila sam se da se nesto malo i na dizajnu poradi. zahvaljujem blogeru http://biger.bloger.hr koji je obecao da ce ga urediti. toliko za pocetak, jer ona tri prva ne smatram time. naprijed se mora i ne zelim vise da gledam unazad. hvala svima na dosadasnjoj podrsci. idemo dalje.

Sjecas se da je politicka karijera u vrhuncu ipak zavrsavala u Beogradu, a sa tih sela je onak koji je najbolji otisao.

Poslije te recenice sam poskocila pa je cijeli projektni biro od 12 ljudi izasao van od neugode dok sam ja zavrsavala s nadmenom individuom koja me se nije usudila osloviti u iduca dva mjeseca...

5. violu sam pocela svirati slucajno. u biti sam do 12 godine svirala violinu, i s teskom mukom sam se odlucila ici u srednju muzicku, i to samo zato sto sam bila zaljubljena u plavokosog djecaka koji je godinu prije mene upisao srednju... a na violini sam jedva zavrsavala razrede, mrzila sam ju. i otisla sam na prijemni iz zafrkancije, rekavsi komisiji da mi je tak svejedno sto cu upisati. i nakon sto sam odsvirala, predsjednik komisije je izasao i rekao " cestitam, polozila si prijemni za violu ". ispalo je bolje nego sto sam mislila jer sam vec godinu i pol nakon toga bila apsolutni pobjednik drzavnog natjecanja... ali kako sam mrzila svirati kada se i danas sjetim violine...

Na ulasku u gradic docekao nas je veliki kip nove ekvadorijanske svetice, u prepunom modernom svetistu, upravo je zavrsavala jedna od svetih misa, u sklopu devetnice svetoj Narcisi (ciji blagdan je 9. 12), uspjele smo dogovoriti privremeni smjestaj nasih torbi u sakristiji, uz simpaticnog svecenika, ciji rodjeni brat je bio Gilmin zupnik u djetinjstvu

Upravo na stoperskom paru doslo je do problema, djelovali su nesigurno, neuigrano pa je tako i svaka ozbiljnija akcija Splita zavrsavala izglednom prilikom.

Jedna od njih zavrsavala je s Molester.

Ja sebe sa 23 godina nisam mogla zamisliti kao mamu, zavrsavala sam studij, trazila posao...

Ako cek nisu bili nesrecni, tacnije, ako su i bili voljeni, nihova ljubav se zavrsavala nesrecno (shto mu dodje kao isto).