Rodjen sam sredinom 70 - ih., u starom rodilistu.Moj otac je bio vojno lice, radio u Divuljama.Zivio je za Hajduk i ime sam dobio po jednom od najvecih igraca.Skakao sam od srece kad je Hajduk pobjedjivao, plakao kad je gubio.Tad smo zivili na Blatinama.Isao sam u Ranko Orlic.Zahvaljujuci ocu bio sam na najvecim utakmicama 80 - ih.Preselili smo na Mertojak, Odeska 7,6. kat, stan 24. Skola, Mosorski partizani.Bio sam ponosan sto sam iz Splita.Kad je pocelo 1991 nisam znao da sam Srbin.Mislio sam posto sam rodjen u Hrvatskoj da sam Hrvat.U skoli je bilo malo ponizavanja.Isao sam u srednju Prometnu.Nisu mi htjeli izdati svjedodzbu o zavrsenom razredu.Mater mi je objasnila da moramo otic.Otisli smo 20.06.1991. Poslije 6 mjeseci na prijavu predsjednika kucnog savjeta stan nam je oduzet.Nismo bili u stanu 6 mjeseci, i MORH oduzima stanarsko pravo.Otisao sam daleko od Hrvatske, Ali je nikad nisam zaboravio i materi sam govorio, najbolja svar u zivotu ti je to sto si me rodila u Hrvatskoj.Vratio sam se 2001. Nasao prijatelje, susjede, skolske drugove.Niko ni rijeci o ratu.Kao da nikad nisam otisao.Bio sam ispred starog stana na Blatine 4,8. kat.Bio sam i u Odeskoj 7. Na vratima plava plocica.Pise Ante Rozga.Otac Jelene Rozge.Kupili su stan, od vojnika HV koji ga je dobio od MORH-a, za 100000 eura.Otisao sam na vidilicu i zaplakao, Splite moj moja lipa mladosti.Dobio sam osobnu i putovnicu.I poziv za odsluzenje vojnog roka.Bio sam u Karlovcu, 33. inzinjerijska brigada, 1. pionirska satnija.Vojarna Kupa.SIS i SZUP (tada se tako zvalo), su trazili od mene neku pomoc.Odazvao sam se.Zavrsio vojsku bez problema.I otisao jer nisam mogao naci posao.I opet sam otisao daleko.Pratim Hajduk, i volim ga.Umro bi za Hajduk.Tugujem kad gubi, radujem se kad dobija.Volim i Split i Dalmaciju, i muziku.Sjecam se mora i sunca.I zraka u Splitu.Nikad necu zaboraviti.Da li cu ikada opet doci? Ne znam.