parovi koji se ne osjecaju spremno za to vjerojatno imaju svoje opravdane razloge mi se, iskreno, ne osjecamo spremno i necemo se osjecati spremno sve dok necemo imati svoj vlastiti krov nad glavom - a do tog ce proci jos koja godinica. sto opet ne znaci da se ne volimo, ne slazemo ili ne zelimo djecu. da se desi (a nije da ne bi moglo, jer ne korsitimo kontracepciju), oke, naravno da ce biti zeljeno i voljeno i da cemo se prilagoditi nastaloj situaciji. no oboje se slazemo da prvo zelimo imati osigurane osnovne uvijete da tom djetetu mozemo pruziti sve potrebno, od dvorista za trcanje, vlastite sobe i sl. danas zene prvi puta radjaju duboko u 30 - im godinama, tako da nema potrebe za drvljem i kamenjem kada neka u dvadesetima izjavi da se ne osjeca spremno a realno gledajuci, i kada bi prije danasnji parovi imali dijete? racunaj da s 23, 24, 25 tek zavrsis neki faks, dok nadjes normalan i stabilan posao, dok rijesis stambeno pitanje - vec si i prekoracio 30 - u. naravno da ima mnogih primjera koji s djetetom odgule faks, koji zive od jedne place, nemaju svoj stan/kucu. ali realno gledajuci, svi ipak tezimo rjesavanju tih osnovnih uvijeta, i to uopce ne smatram sebicnim, jer hey, sve to osiguravas za svoje dijete, a ne smao za svoju guzicu, zar ne?