Zavučem, sakrijem se u prvu gostionicu, u pobočnu sobu, i obuze me tako kajanje kao da uništih, ubih...

Uostalom, ta baština što na nju nikad ni računao nijesam u zgodno me vrijeme zapade, ne što bih ja tada bio čeznuo za bogatstvom (onda nijesam već ni za što mario), već što poslije nesreće koja me snađe osjećah potrebu da se gdjegod izgubim, zavučem u zabit.

Zavučem se kod svoje mjaukalice u njen apartman (grofica ima svoju sobu) i češkam ju iza uha.

Emancipirana, kao kad večer provodim na netu do 2 ujutro tražeći drivere za prijateljev laptop, i kad se kasnije jednako emancipirano zavučem pod dekicu i zagrlim svog plišanog zeca.

Pa onda sjednem na kuhinjski pod i u onom suludom kaosu, zavučem ruku u nju i počnem vaditi svoje sretne komadiće.

Ili da poput noja zavučem glavu u zemlju pa da vičem sve je ok?

Rukama joj se zavučem pod majicu a ono trojka na prelazu u četvoru.

Zavučem se u kuću i radim nekoliko dana za redom.

Da odem kući i zavučem se u krevet.

Ono, zavučem se klincu pod krevet, i pet minuta nakon što ga mama spremi na spavanje i uvjeri ga da nema čudovišta pod krevetom primim ga za gležanj i pitam Jel ' otišla? Ma dobro, serem.

I probudim se, i zavučem ruku u kosu.

Kada bi negdje postojala jedna ovako velika mišja rupa da se unutra zavučem, dok oluje trešte.

Prije toga, ne tako racionalno ali konstruktivno možda se zavučem u krevet, zabijem glavu u jastuk i pokrijem se, i tako nestanem od svijeta i svijet od mene, dok opet ne budem za njega spremna.

Nakon što sam stigla do mjesta glasovanja, automatski zavučem ruku u džep kako bih izvadila osobnu, kad ono, umjesto osobne ponijela sam maestro karticu.

Spravim saonice pa se mokar zavučem na peć među braću, ne priopćiv nikomu svojih ljutih nezgoda.

Sjutra dan zavučem se u vagon.

Vratim se u stan, zavučem u krevet do žene, ona budna kao i obično, reče; Mate, ovako dalje ne ide, mi moramo poraditi na sebi, on sam mora naći put ili će propasti. Počeli su pucati lanci.

Ono perverzije tipa zavučem se u topli krevet i gledam TV iz ruke?

Tu se zavučem pod krov i vidim sve što god kod Krupićevih biva.

Draga J, evo ja sam ti u sretnoj dugoj vezi, sa svakodnevnim seksom, pa svejedno prošvrljam ponekad (par puta tj, il mj) po pornografskim stranicama ili se jednostavno zavučem u krevet sa svojom maštom na 10 tak minuta i, recimo, otpustim napetost:)) Znam da to ponekad radi i moj najdraži.

- Ma znam ja otići u gym, provozati se biciklom po Marjanu, i slično, ali nekako sam najsretniji kad se zavučem u saunu koju sam budući da ima dovoljno kvadrata dao napraviti na terasi kaže naš sugovornik.

Kako i da li ću imati hrabrosti da se izvučem iz hrpe plavih kamenčića razbacanih okolo... ja znam da hoću i čini mi se da već jesam... dok sam završavala ovaj post kao nekim čudom kristali se sami skupljaju na jednu hrpicu... eto zašto ja volim ovaj virtualni svijet... zašto ja volim svoj mali kutak... ovu sjenu u koju se zavučem.. Vaša Ane.

Nekada sam se tuširala ovako: Sin klekne u kupaoni na prostirku, ja se zavučem iza zavjese, skinem, istuširam, odjenem i sve u 3 min, a on mi na oku i ne vidi m, e a čuje da sam tu.

pozzz, hannah, nismo se dugo čuli, evo vratio sam se, bio u međuvremenu na dalekom istoku,... uf, baš je ovo sjećanje na djetinjstvo,,, i te nedljelje, i ludi tempo života, i svi gosti subotom kojih se jedva čekaš rješiti i proklete nedljelje kad stvarno nema nigdje nikoga i deru brige od radnog pon,,, i uglavnom ned nejdem nikuda, ne da mi se, zavučem se u svoju privatnost, a onda veselja sa mojim macama nema kraja, ali ne šute, pričaju, imaju za svaku želju svoj način kako to traže, ne skitaju po vani, ne bi vjerojatno preživjele u prirodi, ne jedu ljudsku hranu uopće, osim crnih maslina, moje najbolje neljudske prijateljice i ja nedljeljom naveče.... pusa svima....

- Fato, a bil ' ti bilo mrsko da ti zavučem ruku u gaćice.

Ja sam takav, kad mi nije dobro zavučem se u najdalji ugao i čekam da prođe.

Ja primijetim problem, zatim se zavučem u tišinu i nastojim ga riješiti.

Kada bih poželio nestati, na trenutak se sakriti se da me nitko ne može pronaći, nestati nakratko s ove planete, pronašao bih način da se zavučem među tvoje pramenove.

Kad sam se vratila kući, još su svi u kući spavali, pa sam i ja odlučila da se zavučem u krevet pored svog prekrasnog usnulog sina i malo još odmorim...

Pa iako sam bolesna, da dan je prekrasan.Barem u onim trenutcima kad smognem pogledati kroz prozor.Ah, jučer je bilo prekrasno.Jako lijepo.Naravno, do mog jedvahodam stanja.Istina je.Netko ti donese svjetlo.Osjećam se kao mala djevojčica.Uzbuđena, sretna, optimistična.Vjerojatno i naivna.Ali, dovraga smijem si i ja dopustiti malo maštanja.Pravi kontrast.Tama, svjetlo.Iako, moram priznati nekad mi dojadi biti sretna.Nemam inspiracije.Pa se zavučem u crno.Ali kontroliram to.Osoba, moje svjetlo, je prekrasan.Kako je lako voljeti.Kako je zabavno osvajati.Kako je tužno biti odbačen.Kako je čudesno vrtiti se u tom krugu.Ljubav je, ah.... Ljubav je čudesna, ljekovita.Moram priznati, da mi treba dugo.Da priznam sebi.Jer teško je dopustiti nekome da vas zaludi.Ali lijepo je kad vam je život isprepleten ljubavlju.Osjećam se nevrijednom.Njega.Ne zaslužujem ga.Predobar.