Zavalim se kao kakav beg pa s kokicama u jednoj i sokom u drugoj ruci, bacam zlobne komentare na glasovne mogućnosti, odjeću ili pjesmu predstavljenih kandidata.

Gdje su mi pare?: ne zna: Mene opsjedaju ove godine kao ludi, svaki dan barem jednog nađem u sobi, i svaki put mu zavalim šamarčinu i svaki put smrdi.

H eheheh škiljo, ima ču i ja slićni problema al nema veze i onako je moja žena navikla da sam na kompu.kaže bolje nego da lovim žene hehehA KAD SE ZAVALIM U STOLICI PA KLIKNEM hAJDUK.HR TO ČE MI BIT I RUČAK I VEČERA HEHEH

Kada god mogu napravim upravo tako zavalim se u stolicu, koljenima podbočim naslonjač ispred sebe, parkiram si laktove na ručke, ako su obje slobodne to je premija, čekam da počne projekcija.

Nakon pročitanog lijeno zijevnem i zavalim se u hladovinu bagrema gdje opet počinjem sanjati a koga drugog nego četnika Đakulu na proslavi Domovinske zahvalnosti u Kninu.

Ništa mi se ni ne radi, jer imam vremena samo navečer, a tada poslije hranjenja, kupanja i oblačenja klinaca, pranja suđa, peglanja, krepana od umora jedva čekam da se zavalim u krevet.

Toliko se zavalim u naslonjaču i toliko uživam u kafi da počnem i da razgovaram.

Ja jedva čekan da on dođe doma, pa da mu ja slavodobitno predam štafetu i zavalim se negdi (ili na komp, ili na balkon sa cigaretom, ili na zahod sa stručnom literaturom-jerbo, to je jedino misto di mogu odmorit dušu i misli dok puštan vodu ili nešto drugo)...

Sada pazim da pojedem manje i da se odmah ne zavalim pred tv.

Preklopim leptop zavalim se udobnije u sjedalicu i prepustim se bezbrižnim mislima.

Dođem kući, zavalim se u fotelju, otvorim pivicu i gledam sport

Zavalim se u fotelju, uzimam daljinski i palim.

Doduše, još bi pametnije bilo da to malo vremena što sam u kući sad kad je sezona provedem brišući prašinu ili nedajblože peglajući, ali, šta ' š, zavalim se u ovu stolicu pa mi baš lijepo

No kao što to obično biva, svi moji ovakvi i slični planovi u pravilu umru još na prvoj trećini kauča, prije nego čak i noge dignem da se ugodno zavalim s kakvom knjigom u naručju, dok vani me svijet zove da se zajedno znojimo.

Sve to promješam u ohlađenom shakeru, zavalim se u ležaljku na balkonu pokrijem dekicom i uživam.

Zavalim se u sjedalicu, dignem noge na kut stola i stavim tipkovnicu u krilo.

Sav radoznao i radostan ja ti sve to stvaim u DVD player, zavalim se u naslonjac i krenem da gledam.

Zavalim se u fotelju, zadovoljno zapalim cigaretu i mislim si ide mi ovaj intervju pis of kejk, oni svako toliko izađu napraviti čik pauzu, ja ih čekam sa uključenim diktafonom, postavljam već pripremljena pitanja...

Kupim si Hoegaardena, nekog kikirikija, zavalim se u nekom uredu HRT-a, dolazi mi neka sisata sekretarica, tajnica nebitno i pita me:

I dođem, fakat, ja sam razumna žena, shvaćam svačije potrebe... zavalim se na kauč, škakljem sinka.. a on... bleji u televizor...

Možda je najbolje da ostanem doma - lijepo se zavalim i upalim telku.

Kad se zavalim u vreću i doživim tu neopisivu udobnost, preplavi me osjećaj opuštenosti.

Puno će mi bolje pasati ovaj album kada ostarim, kada se zavalim u fotelju i starim na repeat ' Riot Act '.

Moj najdraži miris svijeće je jabuka i cimet.... Ni sama ne znam zašto jednostavno me oduševljava.... Volim je upaliti navečer kada mi klinci legnu a muž još radi pa uz to uzmem jednu od omiljenih knjiga, zavalim se u fotelju i uz omiljeni miris čitam...... Savršeno i opuštajuće.....

.. nikad ne koristim taxi nije u mojoj praksi da na taj način po gradu se na brzinu provlačim, no usprkos tome danas nisam mogla da izazovu brzine odolim, u taxi se ne zavalim, brzu vožnju platim i ne zakasnim, tako sam nabasala na brbljivog taksistu koji me vješto i bez po muke prebacio na drugi kraj grada gdje su me čekale moje curke...

I sada.. moja vjera je upitna.. moje povjerenje u zivot.. ono sto uvijek promicem, ono sto uvijek zagovaram i sto korisitim kao utjehu za druge.. ne znam iskoristiti da pomognem sebi.. a sto da radim.. da sjednem, zavalim se i cekam da mi sine ideja, da mi samo od sebe dodje.. ili da zasucem rukave i krenem s potpunim povjerenjem, u vjeri, da ce sve biti onako kako treba biti.. no to ne mora znaciti da ce biti onako kako ja zelim da bude.. ja ni ne znam na kraju sto zelim.. covjece, ljudi, jel i vi prolazite kroz ovakve muke u svojim glavama.. ako je tako.. nije vam lako..;) Kaze meni moje zlato.. da je problem u tome sto mi ljudi sebi uvijek postavimo neke prosjecne male ciljeve, pa kad ih postignemo nisu nam dovoljni, ali se od njih ne mozemo odmaknuti.. i da bi trebali postaviti puuuuuunooo vise ciljeve, pa bi mozda tako presisali barem ono sto je prosjecno, pa bi nam bilo ok.. barem sam tako ja to shvatila.. iako mi bas nije jasno.. sto sad to znaci.. trebam li pucati ns visoko.. ili prosjecno.. bez muke nema nauke.. dakle draga Marta.. zasuci ti rukave.. nemoj slusat nikog, nego svoju intuiciju.. i kreni polako u ostvarivanje svojih ciljeva.. pa kud puklo da puklo.. barem ces moci reci da si pokusala.. a ne cijeli zivot se pitati kako bi bilo da je bilo.. e.. tako je..:) Jel to bilo srce ili razum.. nemam pojma.. bas me briga.. u pravu je sto god da je..:)))))))) A jooooooj.. stvarno je u pravu moj mali blentavac.. mi cure smo nenormalne kad nas uhvati PMS: p Dakle, zakljucak bi bio.. da nema zakljucka.. treba zivjeti zivot i iskoristiti sve potencijale koje nam je dao, a imamo ih puno, samo ih zanemarujemo, zbog manjka samopouzdanja koje nam je nametnuto u djetinjstvu.. treba vjerovati.. u sebe.. u zivot.. u ljubav.. u onaj mali cvjetic na putu.. u onu staru bakicu u kaputu (malo rime).. u kamencic, u miris vjetra.. tko moze reci da vjetar nema miris.. ha? nek mi netko kaze samo da nema.. kad udahnem duboko i zanjisem se na vjetru.. mirisi.. mirisi.. na zivot.. mirisi bas onako kako treba.. slatkasto, a opet tako cisto.. mirisi.. na ljubav.. a tek okus.. kakav tek okus ima.. ne moze se to rijecima opisati.. no mozda.. mozda ja to osjetim.. zato sto vjerujem.. da.. opet su me rijeci dovele do pravog puta.. i pronasla sam svoju vjeru.. a bas sam blesava.. bila mi je pred nosom:)

U svakom slucaju, znat cu sutra nakon sto obavim posao i ostale obaveze i zavalim se doma ili u hotelu, gdje god vec bio...

Fino se zavalim, klizim cestom a muzika snova ispunjava mi kabinu... tako sam danas slušao Hey Joe, original od Jimi Hendrixa (ne sjećam se kad sam zadnji put nešto tako dobro slušao u svojoj kući), slušao sam i nekoliko stvari od Gary Moorea... njegov blues me skoro vinuo kroz šiber u nebo... u tom trenu sam mogao sretan umrijeti:)

Vrijeme emitiranja taman kad mi je koncentracija na niskim granama, energija na još nižim, pa se zavalim i gledam bez previše angažmana.

Kinoteku u Kordunskoj volim, jer sam na drvenim stolcima s talijanom i parizerom odgledao fenomenalne filmove, bez kreštavog stenjanja glasa u holivudskim kinima koji me nuka da se zavalim i uživam.