Rekao je da ćemo odbubnjati pozdrav Suncu... koje je bilo na odlasku... možda odlazilo biti Sunce negdje drugdje, nekome drugome.. pozdravljalo... kadulja, duhan za duše koje su bile predviđene na okupljanje, pročišćenje... gledah kao kroz neki davni vid... ono viđeno još nije uspjelo doći do onoga što razumije... počelo je... bubanj u mojim rukama... slušah zvuk šuškalice do sebe i onaj koji je inicirao sve.. samo slijedih... moje ruke kao da su bile bez težine, bez osjećaja... lupale su... pozdrav Suncu... glas koji je počeo pjevati.. zvuk mog bubnja, zvuk šuškalice i zvuk velikoga bubnja pomalo ne bijahu tri već jedan jedini zvuk... uho blizu... prolazak cijelim tijelom,... vibracije koje su se susretale u srcu... ono je raslo... pogled... fatamorgana... mijenjalo je oblik, mijenjalo boju, variralo je i pomicalo se... spremalo za počinak počašćeno našim ritmom... zatvorih oči... u valovima zvuka bose noge Indijanaca koji si plesali oko vatre... more je ljeskalo... pjesma... zazivi... i jedan trojeidini zvuk... zahvale... četiri strane dozivale su svoje sile, svoje predstavnike duhove... zaštita... tiha mentalna molitva za ono što će mi najviše trebati... snaga... otvorio se prolaz... zatvaranje očiju i nagovještaj otvaranja puta.. prelaska... ptice kao da su urlikale.. letjele su prolazom... i vjetar je došao, otplesao svoju spiralu, zarobio, obgrlio naša tijela onako sklupčana, poredana, disahu jedno do drugoga... pojačavanje inteziteta zvuka, pojačavanje plesa, spirale... pojedini udarci u masi udaraca isticahu svoju želju... pjesma.. zahvale četvorici imena... koja stajahu čvrsto nad nama... još uvijek nemogućnost osjećaja onoga što se događalo... razmišljanje... cijela okolina je žarila... ono užareno Sunce nestajalo je u plavetnilu... dobivalo ljubičasti intenzitet, pozdravljalo... zahvaljivalo... ispraćaj... posljednji odbubnjani udarci... i zvuci koje je nosio vjetar... povratak samo jedne jedine ptice.. povratak samome sebi... osmijeh na licu.. osmijeh ispunjenja... jedinstvo... put se okrenuo prema meni, dozivao je... pauk na ruci odobravao je.. a moja duša samo lebdila.. odazvala se.. rušila i stvarala... u zvuku koji je vjetar odnio sa sobom.. poklonio ga Suncu... i praiskonski zvuk čuo se sve jače dok sam odlazila... dolazio je meni... ušao... nastanio se... Sunce je postalo dio mene... baš kao što je bio Mjesec... sada su zajedno plesali u spirali.. i čekali novi potez... imali zajedničko lice...