Stojim kraj hrpetine zbrcki.... ne znam di je tu cemu pocetak a gdje kraj.

prijatelju dragi, mnogo puta covjek ne razgovara jer zna da suprotna strana ima oprecno misljenje i ne zeli ga cuti. ili ne zeli cuti nista osim sumova u svojoj glavi. zbrcki i kaosa, koje prvo sam treba srediti. potreba za samounistenjem na bilo koji nacin ili ekstazom na neki drugi nacin ljudska je osobina. mi svi smo pod kozom krvavi. cak i na tjedan dana. i mozda vise nikad ne ili da. nemoj samo biti iskljuciv i ljutiti se bespotrebno, samo smo ljudi. sama sebi ili nekom drugom toliko puta sam dala pametan savjet koji nisam poslusala, gdje bi covjek bio kad bi svaki neposluh pameti dugotrajno osudivao? dovoljne su posljedice same po sebi.

tako da sve sto sam napisala ide sa rezervom.. no to je ono sto sam uspjela zakljuciti iz napisanih zbrcki tj. velikih " ideja " o zaradi..

hmmm..... takozvani spasioci Libijskog naroda zele Libijsku ZEMLJU, nista drugo........ hmmm....... izlazi iz tih zbrcki pa zauzima cvrsto mjesto u mom mozgu.