Thanx;) Nekad je zapravo previše čitanja kontraproduktivno:) Hoću reći... nikad dosta učenja ali ljudi nekad znaju zablesavit pa odgodit cijeli proces mršavljenja dok ne skupe sve žive informacije, a onda kad se počnu suočavat sa nekim kontradiktornostima postaju sve zbunjeniji i još na kraju odustanu jer im se sve to čini prekomplicirano.

Kad gubiš pamćenje, s godinama, onda nisi sretniji nego zbunjeniji...

U toj lažnoj slobodi ljudi su zbunjeniji nego prije i srame se javno izraziti svoje misšljenje da ne bi bili medijski ili drukčije eksponirani.

U znanstvenim istraživanjima ili popularnim anketama se govori, na primjer, koliko posto Hrvata, Engleza ili Iraca imaju seksualne odnose prije 15 godina... i to ljudi čitaju i možda postaju još zbunjeniji nego što su do sada bili.

Pristojan pojedinac počinje sumnjati sam u sebe, pa provjerava svoje stavove propitkujući se kod prijatelja i znanaca, pa kad vidi da najveći broj njemu poznatih bliskih ljudi razmišlja na isti način kao i on, postaje još zbunjeniji i još se više povlači u sebe.

... i tako smo L i ja krenuli na put....... kompliciran sam, to i nije neka novost... prije bi se moglo reći da je to opće poznata stvar... često postupam " nepametno " u životu... a i to je opće poznata stvar... moram priznati da sam danas još zbunjeniji nego prije tjedan dana, a to stvarno nije lako postići: -)... vratio sam se kasno sinoć i direkt nastavio van s bitangama jer mi je trebalo piće... puno pića... vratio sam se iz Praga, ali misli se nikako nisu htjele vratiti...... L i ja smo proteklih tjedan dana proveli u nezaboravnom provodu, vrlo često kako mi volimo reći " nalizani " zbog činjenice da smo u gradu u kojem se piju vjerojatno najbolje pive svijeta i to po smiješno niskim cijenama... također smo cijelo vrijeme provodili sa dvije prekrasne cure, koje su nas ugostile i stalno se trudile i smišljale svakakve gluposti i vodile nas posvuda i... i.. da: -) i tako, stigli smo na taj kolodvor, gdje su nas dočekale djevojke... nakon vožnje metroom, smjestili smo se u jedan stan kojeg je ta cura vlasnica, a koji je trenutno prazan... pripremile su nam i večeru, naravno po tradiciji, knedlički i svičkova sa kuhanim mesom... na to smo stavljali i marmeladu... jako fino... nakon toga smo otišli u šetnju gradom, ulica duhova, Karlov most... nastavili smo u jednom klubu La Fabrique, ali nismo ostali dugo zbog već nakupljenog umora, a i par piva je učinilo svoje...... drugi dan smo išli na neko brdo, izletište na kojem je sagrađen toranj sličan Eiffelovom, samo manji, zezali se, igrali s frizbijem... nakon toga su nam složile skandal... navukle su nas kao da dođemo na taj neki bazen jer da imaju iznenađenje... iznenađenje je bilo u tome što smo morali sudjelovat na aqua aerobiku koji vodi jedna od njih i to nas dvojica sa 48 žena u bazenu: -)))... i da ne bude zajebancije, jer smo mi to radili polovično, onda je vikala na nas da vidi da ne radimo, na što su se sve ženske okrenule da vide o čemu se radi: -)))... zbog tjelesnog i duševnog oporavka nakon sat vremena skakutanja u bazenu, odveli smo cure " kod Bosanca " na ćevape: -)... ima i u tamo, ne bi vjerovali: -)... večer smo završili dočekavši fajrunt u Infinityju, klubu koji L najviše voli iz svojeg razdoblja rada u Pragu... čak smo sreli i neke njegove frendove, naplesali se i napili... naime, ima taj problem, čehinje ne plešu na ovaj naš način, ono, stojiš čvrsto na zemlji, piješ i mrdaš glavom, ne, ne, ne... to se pleše za ozbiljno, skakanje na sve strane: -)... nije ih lako pratit, ali oduševljavaju pokretima: -)... treći dan je bio rezerviran za obilazak grada, prošli smo cijeli centar i shvatio sam da se uopće ne snalazim jer je to ogromno... djevojke su imale obaveze navečer, tako da smo L i ja ostali štanga i otišli Infinity s njegovim kompićima: -)... ta večer mi nije baš nešto draga jer su mi falile cure... četvrti dan smo išli na kupanje na neko jezero blizu grada... nije to niš posebno, ali je bilo super zbog odličnog i nadasve privlačnog društva... čak sam i izgorio na suncu... smijali su mi se jer samo ja mogu izgorit u češkoj, nakon što sam mjesec dana proveo na moru... eh... poslijepodne je slijedilo totalno iznenađenje.. cure doletile kod nas sa lubenicom napunjenom vodkom i obučene kao havajke... malo nas je pukla ta lubenica ili bolje da kažem vodka, smijali smo se ko ludi, naslikavali, radili gluposti... ma prestrašno: -)... navečer smo išli u Meloun i R11 i naplesali se ko ludi: -))... peti dan je odluka pala da idemo na selo... jedna od djevojaka ima neko imanje na jugu češke i odvezli smo se tamo... moram priznati da me jako iznenadilo... kraj je pun malih jezera i jako lijepo uređenih sela... oko tih jezera su kampovi u koje dolazi jako puno ljudi, svi se voze s biciklima, na tisuće biciklista po cestama... oko tih jezera su kao mali restorančići, onako samoposluživanje, u kojima se jeftino, a odlično jede... išli smo biciklima do jednog jezera, kupali se, kasnije vratili, napravili piknik u dvorištu... ponijeli smo hrpu različitih vrsta piva za degustaciju... i mislim da su praktički sve bolje od ovih naših: -)... sljedeći dan smo se vratili u grad... otišli smo u centar još jednom prošetati prelijepim ulicama i nakon toga van u nezaboravnu zadnju noć... vidjeli smo čak i pivnicu u kojoj je osnovan Hajduk: -)... zaglavili smo do 5 ujutro... ma ni ne mogu opisati sve, ni nabrojati sva ta mjesta na kojima smo bili, sve te vrste pive koje smo isprobali, sve to što smo vidjeli, što smo radili... glupo je ne spomenuti napušenog konobara koji nam je htio prevoditi jelovnik iako ne zna engleski, ili pivnicu u kojoj se može pisati po zidovima, ili čeha sa sela koji nas je zbunjen pitao da kaj mi tu radimo, da zašto nismo u Dubrovniku na plaži, ili o tome kako se ne sjećam zašto su mi izguljena koljena, ili o tome što smo sve tamo jeli, ili o svim tim smiješnim riječima na češkom koje sad stalno ponavljamo... toliko je toga... cure su bile predobre i bilo nam je nenadmašno... i dogodile su se neke stvari i... ne znam... ma ni neću sad o tome jer ne znam ni sam kaj si mislit... a tako je bilo teško otići...... najljepših 7 dana u životu...... volim Prag i rado ga se sjećam... i još rađe ću mu se opet vratiti...

A upravo to pomalo konfuzno stanje vrlo često dovodi do brzopletnih odluka te trošenja novca više od planiranog. Što ste zbunjeniji, to ćete i više naručiti.

mi se nismo vozali zbog moje kičme al smo hodali, izračunali smo preko sto kilometara. je je bella je ta barcelona i onda te samo vodi i hodaš hodaš ni ne skužiš.a jedan dan smo otišli na izlet, na brdo monserrat.ono je vlakom sat vremena van barcelone. na vrh brda samostan. a na brdo se ne penješ stazom nego stepenicama.da da.ti luđaci su nazidali stepenice do vrha i ja ne znam kolko miljuna stepenica ima do gore al dušu smo ispustili jer nema vode nigdje za napunit.a i uspjeli smo malo zalutat onak ko dva čeha jer je tam neki put vodio kao do neke pećine i ja sam rekla da ću se bacit s brda ako ne odemo u pećinu i onda je najbolji morao ići a neka dva talijana su nas stalno pratila jer smo im valjda izgledali pametno, al kad sam skužila da put nigdje ne vodi mi smo stali da odmorimo a oni nastavili. i onda su se vratili zbunjeni nakon deset minuta a ja sam naravno počela umorat od smijeha. onda su bili još zbunjeniji. onda je meni bilo još smiješnije. i onda sam pogledala u lijepu prirodu uzdahnula i rekla... aaaaa ke beloooo.

Iz pasusa u pasus po stajao sam sve zbunjeniji i zadivljeniji Lasićevim svjedočenjem o tra gičnim danima vječnog grada Dubrovnika, njegovim potresnim pozi vima u pomoć, S. O. S. vapajima, dragocjenim informacijama i suštin skim formulacijama ratnog stanja i svega što se dešavalo u gradu Svetog Vlaha i njegovoj napadnutoj okolini.

O Bože sada sam još zbunjeniji

sto vise kopam po ovome, to sam zbunjeniji..: confused: taj famozni clanak 5. je jedan od najjacih argumenata koji zagovornici NATO-a u Hrvatskoj, kao i zemlje koje su vec clanice tog saveza, isticu.. ako je tvoje objasnjenje tocno, sto ce reci da nije nuzno da nas cijeli NATO brani, moguca je teoretska situacija, da nam fino, u slucaju da nas netko, ajmo reci Srbija, u bliskoj buducnosti napadne, sve clanice NATO saveza posalju jedno lijepo pismo tipa: " Draga Hrvatsko, nama je jako zao sto ste napadnuti, ali trenutno nam se nekako ne da ratovati, a i Rusija nam je obecala jeftiniji plin i naftu ako Srbe ostavimo na miru, pa.. Nadamo se da se necete ljutiti.. Lijep pozdrav.. " i opet smo ga najezili..: ne zna: i onda cijeli taj argument o kolektivnoj obrani, koji je svima na ustima, pada u vodu, s vrlo glasnim " buc ".. a ako tvoje objasnjenje ne stoji, a moje da, znaci da ipak gubimo djelic suvereniteta.. imam osjecaj da se nesto mulja.. clanak 5. je tako napisan (ako si ga tocno citirao), ocito s namjerom da se malo smuljaju ljudi i zamagle neke stvari.. kao ne morate vi ici u rat, jer da morate, tj. da tako glasi taj clanak, izgubili biste dio suvereniteta, a onda bi svugdje morali raspisivati referendume, a to bi bila pizdarija.. ajmo mi ovako sloziti clanak, tako da sluzbeno izgleda kao ne mora se, ali, nesluzbeno, ako necete ici u rat, usput cemo i vas malo izbombardirati.. kako god okrenes, ne svidja mi se..: ne zna:

Nedavna zbivanja i rasprave o zdravstvenom odgoju u školama donekle su pojasnile što je u pitanju, naime kao društvo uspjeli smo istržiti prostor intime, ali ljudi su zbunjeniji no ikad pitanjima prostora slobode ", kaže redateljica Nora Krstulović.

U sve zbunjeniji, smućeniji, zbrkaniji, sivlji, relativističkiji i hirovitiji svijet, islam dolazi s mačem koji jednim jedinim oštrim udarcem kida gor dijski čvor moderne slabosti.

' ' Pa ne razumijem, zašto si ljudi nakon prekida ne nađu novog partnera odmah? ' ' - sve je zbunjeniji nepoznati čovjek bez pirsa na bradi.

Vilko se uzvrpoljio pod sivim pogledom i rumenilo mu je navrlo u glavu, osjećao je kako mu uši crvene i bio je zbunjen da zbunjeniji nije mogao biti.

Što je čovjek stariji i ima više iskustva, sve je zbunjeniji.

Mnogi nakon jednog ovakvog testa postaju još zbunjeniji u izboru odgovarajuće gume za svoj automobil.

Ja sam poput demona na putu prosvjetljenja (ah, skromnosti), ako nekoga mogu zbuniti moje cinične opaske bolje da sada odustane nego da postane još zbunjeniji čitajući gomilu smeća i pokušavajući nešto smisleno i konkretno izvući iz toga.

Luka je postajao sve zbunjeniji, dok je u njemu nezaustavljivo bujala neopisiva požuda.

Zna se, nije to nikakva tajna, na koji način su stotine tisuća ondašnjih radnika ostalo na cesti, a one sretnike koji su još ostali u radnom odnosu prekrstiše u " djelatnike " kako bi što zbunjeniji prolazili tadašnja povjesna previranja i kako bi se što prije izbrisao i spomen na vrijeme prije fragmentacije.

Nakon sat vremena sviranja, usljedio je bis i nastavak već sljedeće minute u atmosferskom vrhunacu večeri. Farwell to fairground, može se reći, u uzvedbi publike, a na Harryevu zbunjenom licu još zbunjeniji smiješak.

Uglavnom, zbunjen sam da ne mogu biti zbunjeniji.

U filmu svi sudionici, uključujući i otmičare, samo su ljudi, neki aktivniji, neki pasivniji, neki odlučniji, neki zbunjeniji, ali nitko od njih ne zadobiva herojske karakteristike.

Iza Willa u sobu šutke ulazi i namrgođeni Patrick Bennet, Smithova posljednja mušterija, i John Smith je, ugledavši ga, sve zbunjeniji.

Što ste zbunjeniji, naravno, veće su šanse, da ćete biti među onih, približno, 95 posto pirpadnika vrste homo sapiens, koji dolaze u moje carstvo

Netko im ostavlja poklone, a Jem i Scout svakim novim ostaju sve zbunjeniji.

Iako nikada nismo imali više mogućnosti kontracepcije, nikad nismo bili zbunjeniji.

Ono što se meni svidjelo u D9 filmu: 1. Dokumentaristički stil, 2. radnja filma koja uopće ne objašnjava previše zašto i kako je radni sloj jedne vanzemaljske rase završio na zemlji (jer su oni divlji, zbunjeni i nekomunikativni, a zemljani jos zbunjeniji od njih), 3. mjesto radnje je u Johannessburgu, umjesto New Mexicu ili na Manhattanu, 4. vanzemaljci po ostanku ostaju potlačeni i žive u getu - pa imamo prikazanu drukčiju situaciju rasnih nereda što nam sve skupa daje realnu sliku o tome kako bi to zaista moglo izgledati da smo primorani živjeti s njima. 5. nevjerojatna kombinacija tužne komike i nasilja. 6. brzina kojom lovac postaje lovina.

No umjesto da sve bolje shvaćamo što je istina o svijetu i o nama samima, postajemo sve zbunjeniji.

Zbunjeniji nego što sam ga viđao u zadnje vrijeme, Damian je ustao i pošao za mnom u prizemlje.