A sad me pažljivo čitaj tuko, pardon lutko - dokle je god ljudi poput Ivančića, Lucića, Dežulovića, i njihova objektivna nepristrana pisanaj, njihove sposobnosti i njihove snage da su uspjeli u ovim nakaradnim vrimenima sačuvati svoje dostojanstvo, stav, svoj ponos, PONOSIT ću se što sam Hrvat, građanin, ponosit ću se što ima nade da ćemo možda jedan dan biti lipo uređena država, u kojoj će svako biti dobrodoša, gdje će se cijeniti ljudske vrijednosti, a ne broj odlaska na mise, isticanja na blesavoj glavi obilježja koja nikome nikad nisu donijela ništa dobro, obilježja koja su bila, ostala i ostati će simbol zla, mraka, sumornih vrimena u ime neke državotvornosti i nezavisnosti, a koja nije bila ništa drugo nego poltronstvo i odraz sluganskog mentaliteta koji na žalost vlada u glavama raznoraznih LUTKA, TUKA I sličnih... jer istina je jedna - večina je takva, a i kao takva ona je navikla da živi pod čizmom.. Napoleon, Franjo Josip, Hitler, MUssolini, PAvelić, Tito, Tuđman.. nije bitna vrsta i orijentacija režima, bitno je da jedino tako možete funkcionirati, sa čizmom na leđima, a di kod i na guzici, koja vas opominje da činite kuco i ne pizdite.. a zločin raznoraznih Ivančića, Dežulovića i slične bratije je taj samo što zdravorazumskim načinom pisanja prikazanim kroz ironiju i satiru, odašilju nam poruku, poruku da sloboda nastaje onda tek kad se oslobodimo okova u svojoj glavi i otvorimo oči...