Kameleonska priroda ima i lošu stranu te Zeliga optužuju za sve i svašta: bigamiju, silovanje, izazivanje prometnih nesreća, krivotvorenje, uništavanje tuđe imovine, vađenje zdravih zuba

Kada roman počinje poglavljem naslovljenim Antonin Artaud, u kojem je riječ o njegovu boravku u sanatoriju, a završava osvrtom na Zeliga, filmski lik Woodya Allena, jasno je da autorica želi otvoreno ispisati abecedu psihološkoga poremećaja koji naziva ludilom ili melankolijom.

Negdje u vremenu Zeliga u metafilmu Purpurna ruža Kaira (1985), s temom opčinjenosti tzv. malih ljudi produktima tvornice snova, junakinja je provincijalka koja ludi za filmom.

U krajnjoj liniji, ovo kulturno križanje koje uzdižemo težilo bi tome da svakoga pretvori u čovjeka-vjetrogonju koji boluje od raspršenosti, poput Zeliga Woodyja Allena, mimikrične lutke na koncu predane kaosu vanjskog svijeta, obuzete uzastopnim slikama koje imitira, danas pseudo-Kinez, sutradan pseudo.musliman, zatim pseudo.Afrikanac, uvijek očajnički drugi u nedostatku toga što sâm nije makar bilo što.

Ali, podsjetio bih vas na Zeliga, sjajan film, i lik Woodyja Allena, pa na Roberta Benignija i Život je lijep, te na cijelu jednu duboku i široku tradiciju filmskih priča u kojima se inzistiralo na tome da velika povijest bude tretirana u tonalitetu priče o svakodnevnim životima, životnim sitnicama i svakodnevnim nježnostima i grubostima.

Dakako, u Zeliga se očito oponaša biografski postupak nefikcionalnoga, dokumentarnog filma, dok u Supermana sveznajući filmski pripovjedač pripovijeda upadljivo fikcionalnu priču o izvanzemaljcu s Kriptona.

Zašto u drugom stupcu nema dokumentarnih filmova? (Jer izmišljeni glavni lik tvori igrani film čak i kada film, poput Zeliga, podsjeća na dokumentarni.) Zašto su neki filmovi (Sati, Dečko kojem se žurilo) napisani izdvojeno, velikim štampanim slovima? (Jer imaju elemente više skupina ove tablice.) Koliko su stvarni stvarni likovi donekle biografski utemeljenih filmova poput Kraljice Margot (prema Dumasovu trivijalnom predlošku) ili Kontese Dore (junakinjina stvarna biografija puna je praznina)? (Što je slabije poznata biografija stvarne osobe o kojoj se film snima, te što je važnija književna ili neka druga prerada njezina života, to manje možemo govoriti o biografskom filmu.) Woody Allen igra se s autobiografskim elementima i u drugim filmovima, ne samo u Danima radija.

I u tom tekstu on asocijativno meandrira, no i pored nekih možda predugih digresija nijednog trenutka ne gubi nit izlaganja, a uvođenje Allenova " Zeliga " i Spielbergova " Uhvati me ako možeš " te pozivanje na Lacana i stanovit fascinantan fenomen iz zoološkog svijeta nesumnjivo ima svoj raison d ' etre.

Molim druga zeliga da pokoji put i stavi natpis o kojem se albunu radi, s obziron da se ne prikazuju sve slike uvijek na forunu uopće ili ispravno.

Za ilustraciju kod Zeliga u kazetofonu, u mp3 plejeru..