Citajuci je nisam shvacala zasto Bastian mora proci sve one pustolovine da bi shvatio da mu je prava volja i jedina zelja da voli, i da bude voljen.

Napokon danas mogu reci da shvacam zasto je tako tezak put koji nas vodi do nasih istinskih zelja.

Zato jer je to jedini put i mora biti najtezi, inace ta zelja do koje nas je doveo, nebi nikada pobjedila zle slutnje i nesigurnosti na putu do nje.

Sade oko 260 tisuća sadnica bijelog zelja na godinu, 40 - 50 tisuća crvenog te oko 40 tisuća kineskog i još oko 120 tisuća sadnica salate tijekom 5 mjeseci sezone.

Ali isto tako mislim da nas na izborima ne treba povesti zelja za krvlju i osvetom cak i ako je \ " opravdana \ " To jednostavno ne vodi nigdje.

Radic Zelja Možete li opisati neku neobičnu, smiješnu situaciju, ideju koju ste dobili u nekom trenutku za izradu nakita?

Nove epizode pokemona su super, ali prijasne sezone su bile PUNO BOLJE Gledam pokemone odkako znam za sebe i vjerujte mi bolji crtic nisam nikad gledala Velika mi je zelja da emitiraju stare epizode pocevsi od prve sezone koja je meni najdraza i ima najbolju ekipu: ASH, MISTY, BROOK, PIKACHU i naravno TIM RAKETA

Subota: evo me nazad... kod mene ima svasta... ah da, ja se opet pitam o ljubavi i prijateljstvu... opet sam s Njim, i otuda pitanja o ljubavi-ima li smisla? ima li smisla kada odlazim? a prijateljstvo-tko su mi prijatelji, oni koji ce mu ici govoriti za svakog decka s kojim sam bila, ili oni koji cu mu (i tko zna kome jos) govoriti kako sam tlaka, kako sam ovakva i onakva a meni ce govoriti sasvim nesto stoto? iluzije jebene iluzije... osijecala sam kao da me hvata teska depresija kojoj nemogu izbjeci, koja me grli oko pasa, a nemogu nikako iskliznuti... i plasila me... smijala mi se u facu nekim podrugljivim osmijehom... a ja nisam znala sta da joj napravim, kako da ju otjeram... njegovim zagljajima? poljubcima? novim trapericama ili novim parfemom? nadala sam se ljubavlju... a ljubav ponovno I dobivam Njegovu, mozda na neki njegov cudan nacin, ali tu je mozda samo mali plamen, ali takav moze zapoceti pravu vatru neki dan sam mu rekla kako mi je drago sto smo opet skupa, na sto mi je on rekao: " I meni imam osjecaj kao da ni nismo bili prekinuli " I ja ponekad imam taj osjecaj Kao da smo se voljeli I kad nismo bili skupa, jednom na mjesec ili rijedje No onda se sjetim da je cijelo ljeto proslo a mi smo bili odvojeni njegov rodjendan, moj rodjendan.. 07.07 I 10.07 dogodilo se dosta toga sto nas je promjenilo Ali to sve sada ni nije bitno, jer smo opet skupa, opet sam u njegovom zagrljaju I sretna sam Jako I to mi je sada trenutno jedino bitno vecinu vremena onda se opet nadjem sama u mojoj sobici u Rijeci, sa zeljom da sam negdje drugdje mozda je istina da za svako dobro ima neko zlo naime udaljila sam se od nekih ljudi, od ljudi koji su mi mnogo znacili djelomicno zato sto sam opet s Njim, a oni to ne odobravaju, neki djelom jer sam rijetko ovdje, a nekim djelom jer neki od njih imaju neke svoje lude brije u glavi malo je teze bez njih, ali bolje imati 2 dobra frenda (bubnula sam broj) nego 10 koji ce se pretvarati da ti to jesi, pa kad ti budu najpotrebniji pretvarat ce se prema nekom drugom prosla me zelja za izlascima.. mozda radi moje svadje s DJ u El Riu, di inace izlazim, mozda radi takozvanog drustva u kojem svako vuce na svoju stranu ili zbog frendica koje ne shvacaju da kad dobim stavri, nemam volju za izlaskom ali danas idem, he he bila sma u Trstu (ljudi, tamo je ludnica) I na snizeljima si kupila par for a stvarcica-pa ih idem prosetati..:) probavala sma strava cipele na petu u Pitarellu, ali kako nisam navikla hodati na peti (kamoli jos tolikoj) cim sam krenula prosetati imala sam feeling da cu se strovaliti na nos I koljena su mi pocela propadati he he koja komedija starci su se odvalili smijati

Zelja Ogulinaca ce se pokrenuti s mrtve tocke i postupno krenuti u realiziranje i njeno ostvarenje.

Meteijevi okusi djetinjstva su tortille i avokado juha Ivana je pripremala modernu verziju kiselog zelja s dodatnim prilozima kao što su pire od mrkve i krumpira te umak od gljiva i ljubičastog luka.

e sad.. to su kao neka pravila.. =) kojih sam se danas pridrzavala (osim ovog predzadnjeg.. nisam izdrzala: P: P al uspijet cu ja to kad tad) svega ostalog sam se pridrzavala.. u toj biljeznici cu pisati svoj dan ono u tezama... neke napomene... i to ce mi bit kao neki podsjetnik... i jos sam ja to ukrasila bojama tako da =))... a i osjecam se puno bolje... i da... VOLJA mi se vraca... i zelja da se vratim... i da budem bolje i jaca nego ikad... =)... try cu i svima vam puno puno hvala... znam da je post prije tek sinoc napisan a mislim da nije vrjedan toliko da se sada nalazi na prvom mjestu.. ha?? =)))... osjecam se puno bolje... a i potrudit cu se da se ispunim... dio mene se vraca... bar ona volja koju sam najvise izgubila... =)... pokusat cu... nista ne gubim.... eto... idem u makarsku sutra.. eh.. napokon =)))... da se odomorim od mostara i eto.... skupim jos snage =))... volim vas puno..... vasa gospodjica complicated... =)

Ako kucica van grada kosta toliko da si mozes priustiti, a stan u Zagrebu toliko da si ne mozes priustiti, onda to vise nije pitanje preferencije, izbora ili zelja.

Ono ⠀ malo luka, zelja, salate ⠀ ¦ pa je oko kuće posadila cvijeće, a u određeno vrijeme je iskopala voćke u Bistri i prenijela ih je u višak okućnice u Zagrebu.

gledala sam danas sebe i oko sebe. koliko me samo male stvari mogu podsjetiti na ono bitno. motoristi me podsjecaju na to koliko je zivot krhak i malen, moja razmazana sminka mi govori da se konacno moram naspavati i srediti, a zuljevi na stopalima mi vrate uvijek cinjenicu da nisam doma, da jos trazim svoj put kuci. pitam se kakav je osjecaj sjediti na zahodu i obavljati nuzdu otvorenih vrata, osjetiti u sobi dasak sebe, vidjeti namjestaj koji si sam izabrao, mrlju na zidu za koju znas kako je i zasto nastala, te se nasmijesiti. da, imam krov nad glavom. ali nemam dom. nigdje ne pripadam, nisam svoja. nedostaje mi mjesto gdje sam opustena i mirna, gdje ne strepim i ne strahujem od ljudi, poruka, dogadjaja... dokad cu nositi tragove proslosti? do kad ce mi nad glavom visiti trupla mrtvih nada, zelja i snova? vrtim se u krug, ali spiralno. a kad dodjem do centra same sebe... eksplozija. samo me jos znatizelja gura naprijed. povratak bi me samo unistio, jer prozivjeti ponovno sve to... ne bih. doista. idem naprijed, guram samu sebe, cak i kad mi nitko ne drzi ruku na ledjima da bi mi vratio pozornost na sve ono sto je vazno kad posustanem, da bi me opet vratio na put i ne dopustio da klonem, niti da stanem. sama sebe drzim (to moze malo izgledati kao da imam isijas), i idem dalje. u spomen svima poginulima na mom putu...

zato mogu reci da je moja glavna motivacija egoizam - zelja za vlastitim napredovanjem i rastom. u Evandjelju je receno kako ce se od svakoga traziti rezultate u skladu s poklonjenim mu darovima. a ja tih darova imam toliko da mi je jasno kako nikad necu uspjeti vratiti onoliko koliko sam duzan.

Vatrostalnu posudu ili dublju tepsiju namažite uljem, složite red zelja, pa red na komadiće izrezanog seitana, pa drugi red zelja, te po vrhu naribani dimljeni tofu.

Jesti jušnatu hranu sa što više divljeg zelja (tušta).

Druženje je nastavljeno uz zakusku i izricanje dobrih blagdanskih zelja.

Jednom rjecju - zelja za shvacanjem patterna u okolini, pokusaj razumijevanja istih.

Da li se sva nasa zabrinutost za nas same, zelja za otkrivanjem novih stvari, osjecaj mira i slobode svela na toliku rasnu, vjersku, mentalnu podijeljenost koja je spremna ignorirati ratove?

Usudit cu se reci da smo prokleti s ministrom neshvatljivo napuhanog ega i kompleksom neshvacenog genija koji pretencionzno podcjenjuje intelekt i osjecaje ljudi kojima je najveca zelja dijete, te ih direktno vrijedja zakonom koji salje sublimalnu poruku: ' ako dijete ne mozete zaceti prirodnim putem u rekordnom roku, mozda ga ne bi trebali ni imati '.

A jedina mi je zelja da ga vise nikad ne vidim, ne cujem.

U pogledu prehrane, jesti mlaku i jušnu hranu sa što više raskuhanoga povrća i divljeg zelja.

Prije nego što podlegnete iskušenju i ostanete pod toplom dekicom, pred novom epizodom omiljene serije i dođete u predinfarktno stanje jer je na tržište došao novi čips s okusom čvaraka, majoneze i kiselog zelja, postavite si par pitanja.

ja bih ipak da se mogu odluciti sama na temelju datih informacija a ne da moram kupovati skuplje ako ne zelim sa sigurnoscu konzumirati GMO hranu.. cak i ako zelim rade sa malo gmo nego onu sa vise pesticidima (pretpostavka da ih treba manje kod gmo) ne mogu osobno birati jer ne znam sto kupujem.. cak i ako je moja zelja uskratiti novce onima koji proizvode gmo hranu pa iz cisto principijelnih razloga ne zelim kupovati jer ne zelim financirati takve koorporacije ne mogu na to utjecati bez da kupujem puno skuplju organic hranu..

J.. i tako je zavrsil i 2. razred.. koncerti u hrastu subotama, druzenja na placu.. heh.. fale mi ponekad neki ljudi, al jebiga J... doslo ljeto, ja pocela radit s chichi u dadi.. birtija: P.. to je bilo ono, da si zasluzim neke pare, posto mi je vec bil pun k starci i njihovih prigovora na pare.. i tak je to trajalo cijelo ljeto.. mislim, bilo je doro.. svoje pare sam imala, nisam trebala zicat starce.. po jednoj strani im je to odgovaralo, ali po drugoj strani nikak.. ali jebiga.. moja odluka.. fajrunti u dadi su bili najbolji.. ubiti, poslije fajrunta... standardna ekipa.. 2 decka, chichi i ja.. igraliste frulica, dve, tri, cetri, pet: D.. pa rio onak strgani na pohani sir: D.. pa smo se znali zaputiti i do mobenza i formule.. jebiga.. kaj jos ujutro dela osim toga?: D breza prek autobusne: D: D: D... ali ono, tolko bas ocajni nismo bili: P.. pa je stigel i 3. razred... 3. razred nastavila sam raditi.. starci su se slozili.. tak dugo dok imas donekle ok ocijene, moze.... i tak je to trajalo i trajalo.. moji dan je otprilike izgledal ovako: budjenje oko pol 10... kuhanje kave.. motanje frule.. pusenje.. komp.. odlazak na autobus.. pa prije skole frula.. pa veliki odmor - frula.. nastava gotova - 2,3,4,5,6, fruli.. znalo se zalomiti cesto do ponoci.. sjedenje u predzadnjoj klupi.. ma ludilo.. kome ljepse nego meni.. mislim, nis mi nije falilo.. mislim, lazem.. teoretski mi nije nis falilo.. ali se skupljalo dosta toga.. problemi s starcima su se gomilali.. nova godina prosla.. prekinula s deckom (prije spomenula).. ovaj put je bilo gotovo zauvijek.. probali jesmo, nije islo.. jebiga... ali nema veze, sretna sam jako kaj je trajalo.. novo iskustvo u bilo kojem pogledu J.. stigo je i drugi mjesec... mjesec kad sam mislila da bude se cijeli svijet srusil na mene.. sve je poslo krivo.. pamtim taj cetvrtak kad se dogodilo sranje, ko da je jucer bilo.. i dan nakon toga.. cekanje, cekanje, cekanje, cekanje i cekanje.. nikad nisam bila najbolja curica, ali mislim da su to starci najmanje ocekivali od mene.. nema veze.. proslo je i to.. opet novo iskustvo u svakom slucaju.. i novi decko.. svijetla tocka tog mjeseca.. sve se preokrenulo u sekundi, zbog cega sam se dugo dvoumila.. dani su opet prolazili.. neko vrijeme nisam pusila.. ono, spusila si tu i tam.. tek tolko.. a i previse se sranja desilo, i nekad se nije imalo kaj za pusiti.. jebiga.. slijedili su mjeseci puni svadje.. dan za danom, za svaku sitnicu.. trazili smo nes za svadju.. sjebah ja nes, sjebal on nes.. ali nasli neki kompromis, i sve ok dalje.. i tako se kraj 3. razreda brzo priblizaval.. dosel i kraj.. na maturalcu nisam bila.. ne da nisam smjela il nes takvoga.. jednostavno mi se nije dalo iti.. ni moje cure nisu isle.. a uz takvu rasku kakvu imamo, i plan koji smo dobili za maturalac, islo ih je samo 14 ili 15 (od 33)... zalosno ali istinito.. heh, ja sam imala maturalac u bolnici.. na pedijatriji tocnije.. temperatura, cjelodnevno bljuvanje.otisla doktorici, poslala me na hitnu, poslali me na pedijatriju posto nisam imala 18... dobila 2 flase infuzije, i sobu.. pa hvala.. kvragu... tjedan dana sam bila u toj prokletoj bolnici jao kako mrzim bolnice.. najstarija sma bila na odijelu.. tih tjedan dana bilo je uzasno iscrpljujuce za mene.. drugo najstarije dijete imalo je 5 godina.. sobu sam dijelila s 5 godisnjakinjom i 3 godisnjakom..: /.. mislim, neznam.. ali svi bi poludeli da su na mom mjestu bili.. svakodnevno budjenje u 6.. pa oni odurni wci u bolnici i sranje od kreveta.. i plac plac plac plac plac.. i namrgodjene sestre i doktori koji te smatraju djetetom i nece nis reci.. mislim, jesam, dijete sam.. ali pa halloooo.. nisam maloumna.. i znam vec nekog boga.. blah.. kajgot.. doro, dosla iz bolnice.. i pocelo ljeto za mene.. nova poznanstva, prijateljstva.. heh.. ono, fakat drustvo za 5 J.. svakodnevna opijanja, chillanja.. heh.. super mi je bilo ovo ljeto.. definitivno najbolje do sad J.. drago mi je kaj sam upoznala te ljude, jer su fakat svi super J.. i tako je zavrsilo jos jedno ljeto.. preeeebrzo J.. stigo je i 4. razred... 4. razred heh, da da.. tu sam.. maturantica.. zakon.. ali nekak se bojim svega poslije.. ne tolko zbog ostaloga, nego zbog prijateljstva koja sam stekla u te 3 godine.. a neznam.. budemo vidli kaj bude J.. ima jos vremena.. znam samo da su takodjer dani do sad prosli jako brzo.. heh, napunih 18.. sad si mogu i cigarete kupit bez da me gnjave: P.. heh.. najveca zelja koju sam htjela za 18 rodjendan, ispunila se.. i rekla sam da necu nis vise od toga..

Michael Schumacher odlazi u penziju a tako i moja zelja za pracenjem F1. Gledat cu ali nece vise biti onako ((((((((

Moramo umrijeti, ali ostavio je trag kako doci do Njega, kako ne umirati sam, i kako trebamo samo ostaviti sebe, svoje tijelo, svoju velicinu, svoje navike, mozda se cini tesko, ali prepustiti se Njemu, dati mu svoj zivot da bismo vijecno zivjeli treba nam biti jedina zelja

stoga i filmski kod mora biti pojednostavljen na osnovne poruke svakog pojedinog izrazajnog elementa u filmu, tezi se kinesteticnosti, jednostavnoj naraciji, i efektnim podrazajima, dopadljivosti, na stetu stvaranja i razvijanja novih pitanja, pa i o nama samima. bez ikakve muke i napora osjetila su nam nadrazena za malu cijenu, katarza postaje jednostavna psihosomatska manipulacija, zelja da prepoznamo pitanja uspavana je odgovorima.

Zelja koja se u meni godinama skrivala napokon je ljetos postala stvarnost, a vise od same Kanade zapravo mi je znacio ponovni susret s mojim dragima, koje nisam vidjela vise od desetljeca, tj. bratica nikad uzivo.