Svaka casti i onima kaj su stizali u cilj po noci jer sam mislil na sve vas, dok sam se vozil doma u toplom autu s pol kile mesa u zelucu i 4 fine pivice u guzici.

Da dogovorit, da od srca prepustit stafetu, ali ne trpit/brojat/imat grc u zelucu.

aargh buuuuuuuuuuretertwier ošp gad iz spešššllll..... aaa.... džžžžž, ra ta ta ta, fiju...... ou arghhhhhhhhhh, wuaaaoaoaoaoaoaoa uuuuuuuuu i o stali zelucani glasovi, uvijek su uspjesno pokrenuli zelucane sokove u mom zelucu.

Na kraju mi se toliko toga buckalo u zelucu da mi je bilo tesko trcat.

Ponovo grop u zelucu i psihozan strah od kucnog zvona, strah da nisu dosli (" Swatt team ", op.a.) po mene, svjestan da sam kriv, mada se nikako ne mogu sjetiti... sto?

Beki, i ja volim druzenja, putovanja, lijepe sitnice u zivotu, ali trenutno se ne mogu nikako opustiti.... u zelucu mi je stalno grc, a imam osjecaj kao da mi je od svega muka... sve mi nekako cudno i nestvarno u zadnje vrijeme.... pokusala sam razgovarati sa svojima par puta, ali uvijek dobivam isti odgovor, to ti je u glavi, mozes sama rijesit, skoncentriraj se na pozitivu, ali ne mogu jednostavno ne mogu vise tako: ((((

rekoh prvenstveno ljubav (nik) sve ostalo dolazi, naravno nekim redoslijedom, iza toga logicno je da je biti prijatelj vise na listi prioriteta nego da imamo isti ukus za carape, ali nije vise od te ljubavi sretna sam sto mi jos uvijek preskoci u zelucu kad ga vidim zato sam se bar ja udala ostalo su dodatne kvalitete koje upotpunjuju vezu

jutro je bilo gadno. opet se probudila sa kamenom u zelucu i pobjegla u kupaonu da ju nitko ne vidi kako place. zasto skriva svoje suze? jer su joj se smijali kad je plakala. jer su se rugali njezinim osjecajima. jer nitko vise nece vidjeti njene suze. nikad. a onda je otvorila ormar, i vidjela pulover. plavi. duboko plavi. daleko prevelik za nju. i odlucila je po zadnji put pokusati spasiti ono malo ljubavi sto je ostalo. pa ga je nazvala i pitala jel zeli pulover natrag. " o ljubavi, poklanjam ti ga " ali cim je spomenula unistavanje njegovih stvari jer su prebolne, trazio ga je natrag. i naravno, izbila ja svadja. jer trebala ga je. a on nije bio tu za nju. iz protesta je sjela u auto i odvezla se s puloverom k njemu. nadala se da nije doma, da ce ga ostaviti na kucnom pragu. ali otvorio je vrata. suze su krenule same od sebe. samo mu je prisla i rekla: " molim te, zagrli me ". i ridala je u njegovim rukama, glasno jecajuci. a on joj je objasnjavao kako ju vise ne voli, zasto ju vise ne voli, kako se udaljio tisucu kilometara od nje i kako nema natrag. mislila je " zaboga, nakon tri godine, nakon svih problema i svega sto je napravio, on mene ostavlja. on mene vise ne voli. " i onda se slomila. i molila je, i plakala toliko grcevito da joj se vrtilo. ali nema natrag.

biseru, borio se za naslov jer je Kimi imao j enu nesrecu te sezone da su ga pogodili svi moguci pehovi, odustajanja, nesrece, greske u boksu. skuliraj se malo, dobit ces cir na zelucu od tolikog gnjeva prema Ferrariju a njih toliko boli ona stvar sto ces ti napisati

@David Raskovic: Bog ti ne postoji primitovose jedan tak da mozes klet unedogled, ali taj sudac ce i dalje bit u uefi, a ti ces i dalje doma sjedit ko pavijan i dobivat cireve na zelucu radi neke ngometne tekme.

Mislila sam, suti, glupi zelucu, umisljas si, sve je u redu... ali nije bilo...

Trema, tuga, iscekivanje, bol u zelucu, nervoza, stalno provjeravanje mobitela.

ignore je opcija slabih:) ako ste shvatili vjesca, vidjeli ste kako se neutralizira los ujecaj i za to je svatko od nas odgovoran jedostavnijim rjecnikom: ne radi sebi cir na zelucu:))))

Naime moj suprug i ja smo 30 god. u braku, još uvijek i meni i njemu u zelucu su leptirići i slonovi.

S kilom-dvije zivaca, grcem u zelucu i definitivno vise stresa no sto mi treba ili sto mogu podnjeti.

Nekad je to tesko citati, jer u zelucu mi je tesko citati o prevarantima kao Mesic i slicni.

I eto tako je Mevlida sa malo mucnine u zelucu rjesila sebi zivotno pitanje... treba li ju osudjivati??? procjenite sami;)))))

najduzi napad stucavice charles osborne (sad) stucao je ukupno 68 godina bez prestanka i to isprva 40 puta u minuti a kasnije se prorijedilo na 20 puta u minuti: rofl: umro je godinu dana nakon sto je prestao stucati i to od cira na zelucu.

1. rak je bijele boje.... lallala a sunce je bluu 2. samo se kokosovo ulje smije zagrijavat, sva ostala su pri visokim temperaturama kan kan (diži noge visoko) cerogena 3. voće je najbolje jesti ujutro ili sat i po nakon obroka inače izgnjili u zelucu ako se žnjupa nakon nečeg

08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.

Obično sve počinje s osjećajem u grlu koji nije bolan vec uzaren kao vatra.Zatim se ta vatra nastavlja kroz jednjak pa kanal do zeluca.Zatim pocnu da mi gore tabani, usne i tako satima.Gutam led po citav dan kako bih smanjila tu vatru u zdrijelu.U zelucu ne osjecam nikakav bol niti imam problema sa ishranom.

zajednistvo na reprezentaciji nije iluzija nego iskljucivo stvar dobre volje. kada svi oni koji vode svoje grupe cvrsto odluce da nema napadanja taj dan nego da ce se oni koji to naprave zestoko sankcionirati onda ce sve doci na svoje. na stadion se vise nece trebati ici u korteima, grupirani, vise se nece na tribini stajati strogo odvojeni, nece se gledati preko ramena (citaj nisana) nego cemo se moci pomjesati i onda cemo imati jedinstvo. jedinstvom na reprezentaciji ce ponovo oni koji ju prate od osamostaljenja sa veseljem (a ne grcem u zelucu) i u punom broju ponovo dolaziti i malo po malo ozracje ce biti sve bolje i bolje, navijanje jedinstvenije i glasnije a svi koje smatramo neprijateljima navijackog pokreta ce automatski izgubiti na snazi, znacaju, brojnosti..

i onda nekon dosta vremena borbe s problema s bubrezima, gangrena, problemi s plucima i srcem. krvarenja, upala pluca, visoka temperatura, kasije hemodijaliza, krvarenja u zelucu, ostecena jetra i tako to do 4. V. 1980. godine. u bolnici Ljubljane....

Zadovoljan sa snimljenim i sa grcevima u zelucu (od smijanja), lagano sam pospremio aparaturu i krenio na zasluzeni rucak...

ljudi moji dragi, vjerujte mi, u ovom nacinu prehrane i vjezbanja nema nis loseg nasla sam postove, blogove i ine od Tracy, PRI CEMU SE DUBOKO ZAHVALJUJEM THEII, i googlala sam da vidim po cemu je ona tak dobra, hvaljena, a madonna tolko tuzno izbildana i posusena i drage moje, poslusajte malo intervjue sa Tracy, ona je u pocetku imala slican problem kao i ja trenirala je i kolko god da je trenirala, teretana, pilatesi i slicno, kile su se skupljale, sve dok nije smislila program koji stvarno funkcionira probala sam, vjerujte mi, stvarno funkcionira fora kod nje je ta da, zanemarimo sad prehranu, vratit cu se na nju, min 30 min dnevno aerobnog i 30 min anaerobnog vjezbanja vlastitom snagom daju rezultate, al sve to ak cete radit samo mj dana nema efekta kao ni nis drugo 6 dana u tjednu bar malo trckaranja, cuda radi, al to je za cijeli zivot, ne za do ljeta il ovu godinu a kaj se prehrane tice, uzmite u obzir namirnice, njihovu kombinaciju, a kolicinu si dodajete prema vasim potrebama (ne mislim sad na ubijanje u piletini sa rostilja i sl.), s vremenom cete trazit sve manje i manje hrane, automatski imate manji unos kcal, a vidjet cete da pravilnom kombinacijom namirnica necete osjecat umor (kaj je kod mene najcesce bio problem), nadutost i muku u zelucu probajte, nemate kaj za izgubit, osim centimetara i kg

konacni datum diplome je 16. ili 17. veljace iduce godine. naravo da ste svi pozvani, pogotovo oni koji me osobno znaju. nije me briga kaj tad radite, ima da se nacrtate u Zagrebu, ili cu se ozbiljno naljutiti profesor je vrlo zadovoljan mojim napretkom (ah kako sam ponosna), cak sam na rubu da i sama pomislim da mi je krenulo ali kada smo ustalili datum, moram priznati da me steglo u zelucu i pocela me loviti trema. a imam jos dva i pol mjeseca... umrijet cu do tad...

I tako bih voljela da mi se odsijeku noge i da dobijem one stravicne gropove u zelucu koje neki nazivaju leptiricima (a tornado bi bio toliko bolji izraz) kad vidim osobu s okicama i osmijehom, al ne ide pa ne ide.

Dosta mi pomaze vjezbanje u teretani, jel se opustim i nema grceva u zelucu, i mozda malo cudno opusta me voznja autom, posto nekad prevalim duze relacije, meni je voznja autom uvijek opustajuca, smiruje me..

Najgora je glava, tu se sve dogada, a ne u zelucu, tesko se oslobodit tog nekog straha, jel sigurno svi imaju najbolju namjeru ne se zivcirati, ne misliti na probleme, ali nije to tako lako..

Maslinovo ulje smanjuje rizik od nastanka gastritisa i cira na zelucu, a ima i pozitivan utjecaj na rast i razvoj djeteta.