Artroza najprije zahvaća hrskavicu zgloba, zatim prelazi na koštane rubove zglobnih tijela, a naposljetku i na zglobnu čahuru.

Glavni cilj ovog članka upravo je ukazivanje na filozofiju body tehnike, a to je tretiranje tijela u trodimenzionalnoj, promjenjivoj i nestabilnoj okolini što rezultira pravilom posturom zglobnih tijela, te automatizmom pravilnog funkcioniranja tijela u svakodnevnim situacijama.

učestala subluksacija, nepotpuno odvajanje zglobnih tijela, rame djelomično ispada, klizi, u određenim položajima se osjeća labavost, dolazi do nagle boli i osjećaja ispadanja i probadanja u ramenu, a ukoliko se živci oštete može nastati neosjetljivost kože na podražaje u području ispod vrha ramena

Cijeli zglob je obavijen zglobnom čahurom koja je vezana za krajeve koštanih zglobnih tijela i također ima zaštitnu ulogu zgloba.

Kako bi se smanjila mogućnost« izlijetanja »zglobnih tijela iz svojih prirodnih ležišta, koljeno je okruženo s nekoliko nivoa obrane.

Danas se artroskopski u kuku uspješno liječi cijeli niz stanja i bolesti poput femoroacetabularnog sraza, oštećenja labruma, oštećenja ligamenta glave bedrene kosti, vađenja slobodnih i stranih zglobnih tijela, resekcije prikladnih tumora i sl.

Gibljivost je sposobnost lokomotornog sustava u izvođenju maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova, a ta sposobnost prvenstveno ovisi o građi zglobnih tijela i ligamenata koji sudjeluju u pokretu.

Zbog iznimnih opterećenja i velikog opsega kretnji u kuku nekih od nas dogode se određene patološke promjene, poput oštećenja hrskavičnovezivnog ruba čašice kuka, oštećenja hrskavice, nastanka slobodnih zglobnih tijela i sl., koje uzrokuju bol i ograničenje kretnji u tom zglobu.

Cilj ovih vježbi je povećanje snage leđne, trbušne muskulature, istezanje skraćenih mišića i vrata, trbuha, zadnje lože kao posljedice dužeg sjedenja, poboljšavanje mobilnosti svih zglobnih tijela osobito zglobova kralješnice.

Oteklina nastaje zbog zadebljanja zglobnih tijela ili zbog nakupljanja zglobne tekućine.

Uz apsorciju pritiska, karakteristika zglobne hrskavice je da olakšava međusobno klizanje zglobnih tijela, ne sadrži krvne žile i živce, te ima sposobnost reparacije.

Bolove može uzrokovati i oštećenje hrskavice zglobnih tijela kosti palca i prve metatarzalne kosti na koju se palac nastavlja.

Radiološkim prikazom stopala mjeri se kut deformacije palca i kut otklona palca u odnosu na prvu metatarzalnu kost, usmjerenje zglobne plohe prve metatarzalne kosti, analizira se stupanj artroze (degenerativno oštećenje bazalnog zgloba palca) i stupanj nepodudarnosti zglobnih tijela palca te odnos prema okolnim kostima.

Na krajevima zglobnih tijela se nalaze zglobne plohe koje su prekrivene hrskavicom i u izravnoj su komunikaciji s zglobnom šupljinom.

Fizikalna terapija podrazumijeva obostrano izvođenje pasivnih vježbi naglašavanja abdukcije čime se vrši centriranje glavice femura prema zglobnoj čašici, čime se postiže bolji kontakt i razvoj zglobnih tijela.

No kod velikih oštećenja zbog složene zakrivljenosti zglobnih tijela nekada postoji mogućnost da se implantirana hrskavica pomakne iz svog ležišta, pa je i nju potrebno dodatno zašiti ili zalijepiti.

Koljeni zglob ima poseban ustroj zglobnih tijela te ustroj i razmještaj ligamenata, pa su u tome zglobu iščašenja rijetkost.

Oni raspršuju opterećenje na cijelu zglobnu površinu koljenskog zgloba, apsorbiraju udarce, stabiliziraju zglob, olakšavaju klizanje (kretnje u zglobu), poboljšavaju lubrifikaciju (podmazivanje) zglobnih tijela, a samim time i prehranu hrskavice, sprječavaju hiperekstenziju (pretjerano ispružanje) i imaju proprioceptivnu ulogu (povratne informacije mozgu).

Nekada najveći napredak u istraživanju temporomandibularnih poremećaja među stomatolozima imala je gnatologija, kao disciplina (tzv. gnatološka škola) orijentirana na istraživanja o položaju zglobnih tijela (kondila) unutar zglobne jamice čeljusnoga zgloba te na prijenos u instrument (artikulator), kojim bi se što vjernije reproducirao i simulirao odnos zubnih lukova (okuzija) u dijagnostičke i terapijske svrhe (izradba protetskih radova i sl.).

Operacijaski zahvat sastoji se u resekciji zglobnih tijela za svojih 8 do 10 mm i ugradnja metalnog dijela na femur i tibiju.

Kongruencija tih zglobnih tijela, pojačana djelovanjem snažnih mišića između zdjelice i bedrene kosti, omogućava kuku stabilan prijenos velikih opterećenja s tijela na donji ekstremitet uz zadržavanje pokretljivosti zgloba u svim smjerovima.

Pratit će ih obično simptomi posturalnog dizbalansa: cervikalna bol, mravinjanje po ekstremitetima, boli ramena, vrtoglavice, lumbalgije, bol koljena koje je opterećeno, grčevi listova, boli pete, brzo zamaranje pri stajanju itd. 3. Zbog pomaka čeljusti, zubna okluzija (zagriz) nije više ispravna, već patološka, izazivajući karijes, pomicanje zubi zbog pretjeranog opterećenja. 4. Odnos između zglobnih tijela unutar zgloba može znatno varirati, tako da bolesnik prilikom otvaranja i zatvaranja usta osjeća štropot ili zglobni " klik ".

Kod sekundarnih artroza, uz normalnu hrskavicu postoji preopterećenje, a može biti posljedica ozljede, nesukladnosti zglobnih tijela (prirođene anomalije zglobova), metaboličkih i endokrinih bolesti, upala itd.

Oni raspršuju opterećenje na čitavu femorotijalnu zglobnu površinu, absorbiraju udarce, stabiliziraju zglob, olakšavaju klizanje (kretnje u zglobu), poboljšavaju lubrifkaciju zglobnih tijela i samim time i prehranu hrskavice, sprječavaju hiperekstenziju i imaju proprioceptivnu ulogu.

Kongruentni su odnosi zglobnih tijela humeroskapularnog zgloba, uz održanu zglobnu pukotinu.

Subluksacija ramena podrazumijeva postojeći kontakt zglobnih tijela.

Kod luksacije ne postoji kontakt zglobnih tijela.

Složenije ozljede uključuju oštećenja mekih struktura unutar zgloba (meniskus, ligamenti, vezivna tkiva) i zglobnih tijela, te oštećenja kostiju i vezivnih opna.

Kod destrukcije glenoida indicirana je totalna zamjena zglobnih tijela.

Kirurško liječenje obuhvaća artroskopsku toaletu zgloba, pri čemu se mogu urediti degenerativno promijenjeni menisci, odstraniti promijenjena hrskavica, uz bušenje ili abraziju zglobnih tijela (mikrofrakture), i time potaknuti stvaranje hrskavično-fibroznog reparata na mjestu potpuna gubitka hrskavice (slika 5 i 6).