PLATONSKO, kaže rujana, je homoseksualno. hm, to nije točno... ako platonski volim onda i želim, ženu, pa nismo svi nekakvi pederasti i homo-pedofili, a da se platon dragi samo s dečkićima zabavljal to ne vjerujem. više je to bilo promoviranje jakog idealističkog ega, ono nekakvo emotivno zahvaćanje u svijet njegovih sjena... filozof si dopušta eksperimente. osim toga, duh je MATROPATER, u njemu su i muško i žensko, pa kada neku ženu doživljavam platonski snujem njene femine draži, ne tražim u njoj nekog dečkića, neku doris day ili kripto-homo-maskulinizaciju, iako su baš takve poput doris bile jako, jako potrebite i drage, KADA SE ZAPALE. ovaj dečko ovdje treba nekakvu ne-direktivnu psihoterapiju i to sa vrlo zgodnom i iskusnom psihijatricom, KOJA ĆE TI GOVORITI SAMA ONO ŠTO TI JE NA SRCU ILI NA JEZIKU, pa ćeš se lakše pronaći jer to je u toj vrsti terapije tako, a iskusnija žena ti u tome može pomoći. obično mnoge majke sinove po tim pitanjima nikada ništa ne nauče, a očevi i manje, pa se dečki kasnije spotiču. idem sad poslušat obituary, jer i tamo imaš PLATONIC DISEASE, jako fino. tvrdo... ali, ali... to ne znači da mala sa koje ću fino tkanje čarapa skidati nije krhka... uostalom, sam ih pretvaraš u ono što želiš. to se može i naučiti. zašto sam rekao da treba nabrijavati i mozgove, ne samo žabice? pa zato da ovo što rujanice piše - rođenje, škola, posao, završetak/preseljenje - ne postane prepreka za seksualna radovanja, jer to zapravo može kvalitetno ići paralelno, a kada se naučiš sve te stvari, i seks, rješavati u hodu, bit će ti predivno. predivno. i to ne moraš pokazivati kao nešto jedinstveno. to je jednostavno tako, tvoja privatna stvar.