mislim, to bi zbilja bilo glupo kad si obdaren tim bespotrebnim uradi sam umijećem iz kategorije - dajte mi ispucani zupčasti remen i pločice koje stružu (i ovo je sve prema istinitom jučerašnjem događaju), a ja ću si brzinski stvoriti radost i iz toga. a glupo je i generalno mislim, tegliti neku svoju radost naokolo, kad je možeš razdijeliti. a još je gluplje vucarati je svijetom uz toliko radosti koja se jeftino nuđa na svakom koraku. kom zatreba radosti treba se samo sagnuti i potrpati je u džepove - činjenica stoput provjerena s moje strane. pa je moj odnos s radosti čisto utilitaran; uglavnom je uvaljujem okolo, kad sam sama gladna nahranim se, nekad se i napucam baš do grla, ali nedovoljno delikatna i perverzna ne vuče me da joj se sakrivena u ormar sa zimnicom odajem noću, kao onim slojevitijim grijesima.