Unosim torbu u školu, pozdravljam dijete i jurim van da ostatak bande odvezem zubaru koji je taman za deset minuta (narudžba), i zvoni meni već spomenuti podsjetnik za početak današnjeg zivkanja bolnica, vadim mobitel i gledam koji mu je kiki, zvoni ali ništa ne pokazuje, kao da ništa ne zvoni, mislim si, krepao je, zablokirao, nešto treče kad mi dijete moje kaže da zvoni drugi mobitel a ne tak koji sam skoro rastavila na dijelove.