Najneobicnije je sto nema stola, nego se jede tako sjedeci, drzeci tanjur u krilu i to za one koji dobiju tanjure, cime smo ovaj put iznimno bile pocascene mi sestre i volonterke Zajednice Krista Misionara Molitelja, dok su svi ostali uzvanici istom, zajednickom zlicom jeli iz lavora punog rize i krumpira, kojeg je jedan od domacina nosio od jednog do drugog Od kojih su neki uzeli svoj zalogaj, i vratili zlicu u lavor, a drugi (valjda oni malo finiji:) zlicom zagrabili i stavili na svoj dlan, te se na taj nacin pridruzili gozbi Dok sam ja bila sretna i pocascena s vlastitim tanjurom i vlastitom zlicom u svome krilu, uzivajuci u ovom doista ukusnom jelu, i neobicnoj atmosferi, punoj neke posebne topline, doista andjeoskog zajednistva i velikodusne gostoljubivosti do posljednjeg zrna rize