Ponekad sanjam u jasnim simbolima re ' ćemo, arhetipskim... zmijurine omotane oko stabla... sanjala sam nedavno da dragam lava po glavi... onaj lav prede sav zadovoljan... izvalio golemu tjelesinu i uživa... ja ga se nimalo ne bojim, češkam ga po ušima............................................ sanjam kako pokrećem auto uskom cestom uzbrdo... pa me vrati, bubunem nazad, dam gas jače... prokližem, vrati me, izokrene, bubnem u bankinu... i tako beskonačno dugo... svaki put lupim, ali krećem opet......................................... noćas moj je čovjek bio crnac... i slijep... i nije Stevie Wonder... bio je nekako dirljivo nježan... prepoznao me po glasu... onda je krenuo prema meni, kao da me čekao dugo... napokon.... pa me ljubio, ljubio... nije mi smetalo što je crnac, nisam ni obratila pažnju na to... ni što je slijep... jer je to moj čovjek... snovi nude drugu realnost, relativiziraju naše ograde... kakav značaj ima što je on crnac... i što je slijep... kad me ljubi kao da je to sve na svijetu... moje je čovjek drugačiji... i ne vidi, zatvoren u svoj mračni svijet... on čeka u svom mraku da se ja glasom probijem do njega...