vako, mislim da treba odvojiti neke stvari: njegova interpretacija nekih izjava sugovornika je vrlo problematična, a problematičan je i izbor citata iz stenograma. o tome je već dosta napisano i to je jasno... međutim, ima i ona druga (ili već treća stvar) a to su vrlo jasne i decidirane izjave koju su zasigurno i potakle zovku na ovakav " problemski " pristup. ako zapovjdnik obrane grada (borković) u prilogu doslovno kaže da mu je trebalo par stotina odmornih vojnika i da bi dobio rat (), i ako glavni zapovjednik vojske (tus) u istom prilogu kaže da se moglo probiti obruč i ući s pomoći u grad, onda to nije pitanje nečije kuhinje, predizbornih nadmudrivanja niti želja šprajca, zovka i tko zna koga to su ozbiljne primjedbe, najodgovornijih zapovjednika, izrečene puno godina kasnije, hladne glave i zato ih treba pozorno razmotriti. ne mislim da pri tome treba ići apriori s tezom o nečijoj krivnji, u ovom slučaju tuđmanovoj. mogao je on misliti najbolje i željeti najbolje, ali nekad neka odluka ne ispadne onako kako je autor zamislio. zato pustimo svakome i pravo na pogrešku. konkretno: je li doista tuđmanova kriva prosudba (vjera u međunarodne institucije) odgovorna za propast proboja u listopadu 1991. godine? ili je li doista grad moglo spasiti par stotina svježih boraca (toliko se u hrvatskoj moglo naći) i konačno na temelju kojih je informacija dedaković stalno i uporno ponavljao da netko krade oružje za vukovar, ali i upozorava na dezertiranja.... konačno je li istina da je dedaković zbog lumpovanja zakasnio na akciju proboja (kao što piše u službenom izvješću)?