Da bi pobliže objasnili ovu definiciju potrebno se prisjetiti pojma zračnih masa.

Kao što nad Sredozemljem postoji zračna masa određenih fizikalnih svojstava, tako na planetarnom nivou postoje 4 vrste velikih zračnih masa: arktičke, polarne, tropske i ekvatorske.

U njoj se miješaju svojstva zračnih masa.

Najuža granica između zračnih masa je frontalna ploha, a njeno sjecište sa površinom zemlje zove se fronta.

Posljedica prijelaza ugljikova dioksida u čvrsto stanje je pad tlaka u polarnim područjima što dovodi do strujanja zračnih masa prema polovima.

Horizontalne dimenzije zračnih masa iznose od 500 do čak 5000 km, a vertikalna od 1 do 20 km.

A) Magle zračnih masa: advekcijski tip magle nastaje horizontalnim premještanjem zraka iz jednog područja u drugo dolaskom toplog zraka na hladnu podlogu ili hladnog zraka na toplu podlogu radijacijski tip magle nastaje kada se prizemni sloj zraka jako ohladi u dodiru s podlogom koja se dugovalnom radijacijom noću ohladi ispod rosišta (najpovoljniji uvjeti takvog tipa magle postoje u anticiklonama) uzlazna magla nastaje kada vlažan zrak naiđe na neku reljefnu prepreku pa je prisiljen na uzdizanje; na određenoj visini zbog hlađenja zraka počet će kondenzacija i stvaranje kapljica vode

Munje i grmljavina redovita su pratnja nevremena i vrtloženja zračnih masa u sučeljenju hladnog i pregrijanog zraka.

Brzo smjenjivanje toplih i hladnih zračnih masa nad nama, donosi nam i mnogo brzih, ali kratkih promjena vremena.

Međutim, za razliku od hladnih zračnih masa koje su u naše krajeve stizale tijekom zimskog perioda sa sjevera Europe, ove u travnju nam češće stižu sa Atlantika, donoseći dosta vlage Europskom kopnu.

Zemljina atmosfera je dinamičan sustav u kojem postoji stalna izmjena zračnih masa.

Prognostičke karte omogućuju prognostičaru da " vizualizira " ponašanje atmosfere tijekom prognoziranog razdoblja, dobije uvid o kretanju zračnih masa, kretanju frontalnih zona i baričkih sustava, promjeni količine vlage u atmosferi, da identificira područja s uzlaznim gibanjima zraka, procijeni stabilnost atmosfere, smicanje vjetra po visini i druge bitne parametre za prognozu vremena.

Toplinski stroj je u punom pogonu, a količina i brzina pretvorbe toplinske u mehaničku i ostale vidove energije ovisi o mnogim činiocima: o početnim fizikalnim svojstvima zračnih masa, o podlozi preko koje se ciklona kreće, o fizikalnom stanju okolne atmosfere.

Stabiliziranje, ljetnu vrućinu i sunčano nebo sinoptičari prognoziraju tek za utorak. Činjenica je da nas ovo ljeto stalno napadaju nove ciklone s hladnim i nestabilnim zrakom s Atlantskog oceana, a izostala je azorska anticiklona, svojevrstan zračni štit, brana od hladnih i vlažnih zračnih masa.

Ciklone su poremećaj na polarnoj fronti, tj granici dviju zračnih masa različitih svojstava.

Slikovito rečeno, ciklona nije ništa drugo nego mikser tih dviju zračnih masa.

Ovdje vladaju duge i hladne zime, dok su ljeta topla, ali vrlo kratka zbog zemljopisne širine i velikog utjecaja arktičkih zračnih masa.

Zimi su promjene vremena veće, odnosno češće su izmjene zračnih masa, smjera vjetra, temperature, vlage i naoblake.

Kako se ova prostorno i vremenski vrlo promjenjiva atmosferska strujanja najčešće javljaju u sklopu mezoskalnih ciklonalnih sustava u Sredozemlju (Horvath i sur., 2008.), a i sama su određena mezoskalnom orografskom perturbacijom, sposobnost mezoskalnih meteoroloških modela za simuliranje nelinearne dinamike i termalnih karakteristika (npr. statičke stabilnosti) zračnih masa vezanih za ove pojave od izrazite je važnosti.

U našim se krajevima kumulonimbusi najčešće javljaju u toplom dijelu godine (u popodnevnim satima) pri prodoru hladnih zračnih masa.

Ovako velike temperaturne razlike na relativnom malom prostoru rezultat su sukoba dviju zračnih masa vrlo različitih svojstava.

Oni se mijenjaju zavisno o sezonskim strujanjima atmosfere i izmjenama različitih zračnih masa ciklona i anticiklona.

To snažno strujanje na visinama od 5 do 15 kilometara odgovorno je za brzo premještanje i prizemnih zračnih masa, tj. valova na polarnoj fronti, koje smo prije nazvali obiteljima ciklona, u smjeru od zapada prema istoku.

Ponedjeljak će nam donjeti izmještanje zračnih masa s juga iznad našeg područja što će se osjetiti laganim zatopljenjem u posljepodnevnim satima.

Temperaturne razlike između površine planete i zračnih masa uzokuju uzlazno vertikalno vrtložno strujanje, tzv. ciklonu (slike gore i desno), ili silazno vrtloženje koje zovemo anticiklonom.

Klima kontinentska s utjecajima zračnih masa s kontinenta i, još jače, s Atlantskog oceana (česte ciklone).

Granicu između dviju zračnih masa nazivamo atmosferska fronta.

No dodirna ploha dviju zračnih masa različite temperature je u termodinamičkom smislu područje povišene energije.

Njen krajnji cilj je zapravo poništiti temperaturnu razliku zračnih masa, a to će najjednostavnije napraviti tako da ih promiješa.

Granicu zračnih masa gdje hladni zrak zauzima područje toplog zraka naziva se hladna atmosferska fronta, a gdje topli zrak zauzima područje hladnog, topla atmosferska fronta.