Zrnca mudrosti raspravi je dao prof. dr. Ivan Šiber, profesor političkog marketinga na FPZ-u, koji je mudro primjetio: " Političari su kao muškarci, a mediji kao žene koje se bezuspješno pokušavaju emancipirati ".

Radi boljeg predočavanja evo zrnca mudrosti iz narodnjaka: 1. Jedva cekam da sahranim majku pa u kucu da dovedem Rajku

4. Vlatka Pokos: Zrnca mudrosti - ogledi o glazbi, ljubavi i zivotu

Možemo pripremati program, ostavljati neka svoja zrnca mudrosti, pisati najave ali i sažetke prošlih razmjena.

Eto, dosta je bilo tipkanja, a ako neko ne zna, neka mu ova zrnca mudrosti daju poticaj za odmaranje.

Dan zaljubljenih posebno je inspirirao naše petaše koji su na engleskome jeziku pisali pjesme, čestitke i mala zrnca mudrosti o ljubavi i prijateljstvu.

Jer, i škola i školski kurikulum i učitelj trebaju, u konačnici, štititi dijete. (prof. dr. sc. Vlatko Previšić) dr. sc. Mira Peteh; Vesna Štajcer Blatarić, dipl. pedagog Poslovice za predškolce - Dragocjena zrnca mudrosti 40 kn (PDV 5 % = 42 kn) (16 x23 cm; 60 stranica; meki uvez; biblioteka: Pedagogija) Među sadržajima koji se nude predškolskoj djeci, poslovice možda najviše povezuju neke gotovo zaboravljene tradicijske vrijednosti iz doba naših baka i mlade naraštaje koji tek trebaju osvijestiti njihovu vrijednost.

Ako ne naučimo obuzdati slijepu ambiciju arogantnih znanstvenika, koji se olako odlučuju igrati Boga, bezglava znanstvena potraga bez zrnca mudrosti će samo dovesti do potpunog uništenja.

ne čitam vas puno. nije da nemam vremena, imam, na hrpe, ali ne da mi se. nemam volje. nemam želje. a ponekad, kad i imam želje, neke bad memories me napadnu i opet nemam želje. u glavi se roji milijun postova. i baš kao moji poslovni uspjesi, čitaj neuspjesi, ostaju nedovršeni, zaboravljeni, izbačeni. kao da prestankom aktivnog djelovanja kao novinara prestaje i inspiracija, prestaju svi pokušaji pisanja. a ja dobro pišem. znam da znate. znam i ja. otkud ja u ovo gluho doba noći? eto me. s neizmjernom potrebom pisati, kao i uvijek kad je kao u glavi. ne, neću vam lagati, par suza je kliznulo niz lice. i isto tako, ne, neću vam reći zašto. okrivite pms. ili što već ljudi krive kad žene počnu plakati. slobodno me možete nazvati i razmaženom histeričnjačom (wow, koji izraz), sasvim mi je nebitno. i da, ovaj će post biti dug. ali ne i nezanimljiv, zaboga, kad sam vam ja bila nezanimljiva? di sam stala? aha, da. nebitno mi je kak ćete me nazvati zato jer nakon x vremena pišem post i plačem. anyway, naravno da ću i u ovom postu imati zrnca mudrosti koje ću vam prosipati. čini se da je ovo jedino mjesto gdje ih mogu prosipati, sve manje me ljudi sluša. ili čuje. ili oboje. da, zrnca mudrosti. nešto kao, ne zna čovjek što ima dok to ne izgubi? ili, sve se događa s razlogom, samo ga mi nismo svjesni u trenutku kad se to sve događa? yeah. right. jeste se kad osjećali kao da se cijeli svijet urotio protiv vas? jeste? eh, pa onda znate kako se ja osjećam. to su takvi dani. kronološki, kad vam kolege kojima ste godinama pomagali, u trenutku kad vama treba pomoć kažu da ste na crnoj listi, i da niste poželjni u njihovoj redakciji. trenuci kad se zapitate što se zabogamiloga radili u zadnjih 10 godina, i za koji ste se kurac trudili biti neovisni od politike i kapitala, vjerni etičkom kodeksu i slično. trenuci kad se, teškom mukom, odlučite vratiti struci, i onda ni tu nema sreće. jedini koji vas zovu na razgovor su ljudi koji svoj posao rade u piramidalnom sustavu i to tek nakon tri mjeseca edukacije. a vi imate tri kredita, i zasad vam je jedini spasitelj u životu hrvatski zavod za zapošljavanje. kad se pokušate utješiti da, ako već ne ide na tom polju, onda barem mora ići na onom drugom, privatnom, shvatite da ni tamo baš ne cvjetaju ruže. da onaj koji bi vam trebao biti potpora uopće ne shvaća da vam potpora treba, da onaj koji bi trebao biti utjeha, ne tješi, iako znate da je sposoban tješiti, vidjeli ste to u jednom mailu koji nije bio upućen vama. i morate biti jaki, i jaki ste, trudite se, trudite se tješiti mamu koja glumi da je sve ok iako je tata na plućnom odjelu bolnice s još nepoznatom dijagnozom, i šaljete zamolbe za posao, zovete kolege, naplaćujete usluge, ali usluge kao da nikad nisu postojale, i ne gubite nadu, ne gubite vjeru i ne popuštate tim zločestim napadajima malodušnosti, sve u nadi da će netko shvatiti koliko ste izgubljeni, da će netko pružiti ruku koja vas sprečava od daljnjeg padanja. a ruke ne samo da nema, ruka je na tastaturi i govori da će gricnut taj jezik i predlaže ovo... ono... kaj ja znam.... viđanje. o da, ta ruka nije ruka pomoći, ni ruka utjehe, ta je ruka ruka izdaje. sasvim je nebitno što s druge strane nema odgovora, što taj jezik ne želi biti ugrižen, niti će do viđanja doći, nebitna je mogućnost da je to zajebancija, jer s jedne strane zaista i jest, kontekst je sasvim jasan, kontekst upire prst, kontekst potvrđuje osjećaj koji je u vama već danima, tjednima, mjesecima, još od onogo maila... osjećaj je tu, onaj glas u glavi, nijedan od onih već imenovanih osoba koje imate u glavi i s kojima razgovarate svaki dan, jedan sasvim drugi glas, sasvim ozbiljan, the glas. i ne, ne trebam vaše utjehe, ne trebam vaše bit će bolje, niti da prespavam, da je jutro pametnije od večeri, da će bit dobro, da je ovo sve tek privremeno, da će bit bolje kad nađem posao, da će se sve posložit. ne trebam ni vaša ni moja zrnca mudrosti. trebam nekog tko će mi reći što će se dogoditi. hoću li imati i biti ono što želim? ili ono što se bojim da ću imati i biti? da, sve će se posložiti? ali kako? to me zanima. kako će se sve posložit? tko ima odgovor na to pitanje? tko zna što sad, u ovom trenutku trebam napraviti da sve bude dobro? u svakom životu, jednom dođe trenutak odluke. ne neke konretne, dođe trenutak kad trebate odlučiti kuda. jedan od onih iz kategorije the trenutaka, jedan od onih naizgled malih, koji odlučuju o vašem daljnjem životu. stojite na raskrižju, na jednoj od onih plus cesta iz američkih filmova, nigdje ničeg ni nikog, vi ste na raskrižju, pravilnom 90 stupnjeva raskrižju, i morate odlučiti. krenuti pješke ili čekati da naiđe prijevoz, iako nadaleko i naširoko, ravnica je, ne vidite nikog. takav je trenutak meni došao prošle srijede, oko pola 2 popodne, dok sam izlazila iz bolnice, nakon još jedne terapije za koju ne znam zašto služi jer me ruka i dalje boli, taj trenutak koji je izazvao moj kolega s ponudom koju nitko normalan ne bi odbio. normalni ljudi to ne bi odbili, ali zaljubljeni svakako da. trenutak u kojem odlučujete idete li naprijed, tom ravnom cestom dalje, ili ostajete na raskrižju čekati prijevoz, trenutak koji sve mijenja. nisam dugo ostala u tom trenutku. sjedila sam na tom virtualnom raskrižju, gledala naprijed, vidjela kako bi bilo, i željela krenuti. i onda se zapitate, pod koju cijenu. i shvatite da tu cijenu ne želite platiti. ne sad. ne još. tad još ne znate da izdaja čega iza ugla, da će se nešto što je cijelo vrijeme tu, kristalizirati na sasvim blesav način, prelomiti na sasvim glupi način. ne znate, ali osjećate. cijelo vrijeme osjećate. jer, neki su sposobni osjećati. neki su sposobni postupiti po osjećajima. neki su sposobni imati snove, želje i nade, i čvrsto vjerovati. neki su sposobni zaboraviti razum i sve dati osjećaju. neki su sposobni riskirati, pa makar ostali slomljena srca, skloni odricanju u nadi da će se to odricanje isplatiti, nagraditi, neki su skloni dati sve za ljubav. o da, neki su skloni jednostavno osjećati. nisam krenula pješice. ostala sam čekati na raskrižju. još čekam. sve više uvjerena da sam trebala krenuti, da trebam krenuti. vjerujte mi. gotovo uvijek je puno teže ostati čekati na raskrižju nego početi hodati u pravcu nepoznatog. o da. puno je teže ostati čekati. osobito kad čekati sami. samo vi, i taj glupi osjećaj. i zato, još jedino imam reći ovo. tim redom.

Od srca Vam dajem podršku za stranicu, sa željom da hrabro i ustrajno izdržite i izdržavate i napade i pohvale, (njih pretpostavljam nije teško izdržavati) i da ne padnete u napast pa prestrašeni nad komentarima, napose negativnima i neargumentiranima, stranicu zatvorite i izbrišete kao neki iz vašeg susjedstva kojima očito fale zrnca mudrosti i sluha za tuđa mišljenjima, pogotovo ako im nisu mila.

Kristijan Ugrina u ulozi idejnog začetnika projekta, ujedno koredatelj, suautor teksta i jedini izvođač u predstavi Bonton ili Kako pristojno provesti dan, vratio se tradiciji putujućih glumaca koji na gradskim trgovima nude radoznaloj djeci obilje smijeha i zabave uz obvezni dodatak pokojeg zrnca mudrosti.

Imam mamu, s kojom sam prošla teoriju i koja se trudila prenijeti mi sva ona mala pravila i zrnca mudrosti, koja je njoj prenijela njena mama.

Velimir Srića, redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ugledni hrvatski stručnjak, jedan od kandidata za novog gradonačelnika grada Zagreba, u ovu je knjigu pretočio zrnca mudrosti koja će svakog čitatelja potaknuti na razmišljanje i navesti na preispitivanje vlastita života.

Predstavljena je knjiga Zrnca mudrosti, zbirka misli, poruka stihova i aforizama gospodina Ivana Pajtaka iz Gornjeg Ladanja.

Predstavljena je knjiga Zrnca mudrosti, zbirka misli, poruka stihova i aforizama gospodina Ivana Pajtaka iz Gornjeg Ladanja.

Amo muški tekicu u ruke pa zapisati ova zrnca mudrosti.

Obzirom da brigom nismo riješili naše probleme, možda da promijenimo pristup i pozabavimo se narodnim poslovicama, u njima možemo naći zrnca mudrosti.

Zrnca mudrosti variraju od onih slatkih preko inspirativnih pa sve do pomalo upitnih.

Čudni su putevi zrnca mudrosti, zar ne?

Zrnca mudrosti starijih od mene šaptala su: " čovjek uči dok je živ ", no revolt u meni uvijek je govorio suprotno.

Evo i slike nepotpisanog ' frajera ' kojeg su slikali dok upija zrnca mudrosti koji sam dobio putem jednog maila.

Na takav način će dijete lakše doći do spoznaje da problem nije u njemu, već u osobi koja ogovara.« Za dobrim konjem dobro se i praši »ili« Psi laju, a karavane prolaze »i tako bi u nedogled mogli nabrajati zrnca mudrosti koje se tiču ogovaranja, a koje nam poručuju da budemo jači od tuđih« zrnca pakosti », jer jedino mi na koncu znamo pravu istinu o sebi.

Uključene su vježbe i opisan način rješavanja sukoba - posredovanjem. dr. sc. Mira Peteh; Vesna Štajcer Blatarić, dipl. pedagog Poslovice za predškolce - Dragocjena zrnca mudrosti 40 kn (PDV 5 % = 42 kn) (16 x23 cm; 60 stranica; meki uvez; biblioteka: Pedagogija) Među sadržajima koji se nude predškolskoj djeci, poslovice možda najviše povezuju neke gotovo zaboravljene tradicijske vrijednosti iz doba naših baka i mlade naraštaje koji tek trebaju osvijestiti njihovu vrijednost.

Promocija knjige " Zrnca mudrosti " autora Ivana Pajtaka

Zrnca mudrosti: Služiti Gospodinu i braći ljudima

Ložačeva zrnca mudrosti treba prenositi i koristiti

Takvih kompilacija, naslovljenih " zrnca mudrosti " i slično, ima i danas.

U njemu su na KALENDARSKI nacin izlozena sakupljena zrnca mudrosti izreka o marketu, savjeta kad treba kupiti a kad prodati u odnosu na godinu ili neke vazne kalendarske dogadjaje, upozorava na pattern-e ili obrasce koji se ponavljaju periodicki a koji su tokom desetljeca zamjeceni od strane iskusnih trejdera i povjesnicara marketa (da, da, postoje i takvi znanstvenici koji samo proucavaju, biljeze i komentiraju povijest US stock marketa).

Na krivom mjestu prosipas svoja zrnca mudrosti

Osim obožavanog bubnjara u gostima nam je bio jednako voljen kolega svirač Spibix, koji je uz par zrnca mudrosti demonstrirao svoje umijeće sviranja