Danas se vraćam iz škole i idem neš kupit. nakon obavljenog, sjednem u tramvaj i vozim se. kod mimare uđe žena sa malim djetetom i sjedne 2 sjedala ispred mene. klinac traži lizu. mama ne da, klinac moli i moli i stara se ko vještica počne derat da to kvari zube i da nije dobro, da prestane gnjavit i da gleda kroz prozor.par stanica kasnije su izašli.izlazeći, zgrabila je djete za ruku i povukla kroz vrata. djete se saplelo po stepenicama, skoro je palo... kad su izišli, počela se i dalje derat na njega da pazi kud hoda i gurnula ga je ispred sebe da požure... klinac je mali... s plavom kosicom. i velike oke ima. iskrene onako. ja sam se vozila dalje. tramvaj je isao sporo i bilo je malo ljudi. bilo mi je vruće. malo sam razmišljala o događaju koji se dogodio, al sam prestala o tome razmišljati onda. napokon je došla i moja stanica. izišla sam van iz tramvaja. hodajućii prema zgradi, ponovo sam naletila na još jednu majku ovaj put sa 2 djece. bebek mali u kolicima, i klinac od kojih.... 5/6 godina. sad je krenuo u školu. (onaj prepoznatljivi look, košuljica, hlače fine, torba veća od njega...) pričao je o tome kako se boji odlaska u školu. kao svaki predskolac/skolarac. majka je okrenula ocima i započela sa spikom da mora vec jednom odraasti i ponasati se kao " normalno djete ". započetak, kakvo je to " normalno djete "?, a za drugi početak, zasto tjerati djete da odraste? mislim, meni nakon takvih nekih stvari dodu razna pitanja napamet... kao npr. zasto ljudi imaju djecu ako ne zele uzivati s njima? i ako ih tuku? ili zasto ih imaju ako sluze samo da ispune svoje zahtjeve, a za njihovo misljenje koga briga. npr. poslati djete od 12 godina na violinu, engleski, ples, talianski, tecaj brzog citanja, yogu? u isto vrijeme. plus skola. zasto? smatram da je to izrazito nepromišljano, i zao mi je djece koja su zrtva takvog odgajanja.