Goni me nešto neodoljivo, nešto kao kurjacka glad, kao skitnicka radoznalost, kao pomamna zudnja za grijehom, ili - oprosti na neskromnosti - kao strast propovjednika.

U noci kada saveznichki bombarderi budu zapalili nebo iznad Nisha nodokuchiva zudnja odveshce u podzemlje one koji nemaju shta da izgube.

Mnogo mi je bolje tantricko shvacanje po kojem je korijen patnje zudnja za bilo cime ogranicenim... ali mislim da je i buddhizam upravo na takvu zelju mislio.

Ja nisam jugosloven al iskreno me cudila zudnja franje za hrvatskom, ej, ic radit " demokratske promjene " u sfrj.....

To je, uistinu, Moja najdraza zelja, Moja najvruca zudnja.

Mislim da nostalgija u sustini nije zudnja za rodnim krajem, nego vjecita zelja covjeka da zaustavi vrijeme.

No sve su te skupštine za materijalnu sluzbu, buduci da je njihova zudnja napredak i prosvjetljenje svijeta materije.

pir: dragi prijatelju znam da ne mogu dugo jer grmi i sjeva ali ta me tema okupila mar: malo radoznalo pir: nisam mala ali sam radoznala silnooo mar: pa tema ti je potraga za moci pir: jeli stvarno ima moc da ozivi mrtve i ozdravi bolesne i dali je svet kao i krv ili je zbog te krvi mar: vidis rekao sam ti da mnogi moji ljudovi marsovci ni ne pitaju se za takove stvari pitanje vjere je suvise osobno da bi covjek drugima podmetao svoja uvjerenja dakle tu smo slicni hologramom sam istrazivao znanje koje covjek ima ili misli da ima ali morao bi u proslost otici da istrazim taj detalj ono s cime mi raspolazemo je da taj pehar dolazi sa neba dakle ni njegovo porijeklo nije zemaljsko niti legura od kojega je sazdan ima svojstvo nevidljivosti za neuke oci ali zapravo je mit mitovi su gradeni na djelovima povjesti njegova svrha je da se uhvati sto vise svete krvi koja je isticala iz rana i sacuva za drugi dolazak nemas poima sto sve krv sadrzi krv je zivot ima sva svojstva covjeka ili bica od kojega potjece klonovi koji se vec sada na zemlji proizvode izmedu ostaloga rade se i od krvi ono sto je zudnja covjeka od znanosti je da pronade posudu svete krvi vec odavno je maknuta od necistih u vremenu koje dolazi covjek kojemu pripada povesce sve svoje do zvjezda koje se ne gase budno stanje nekih ljudi cuvari neba i narocito bogocovjek zadnju bitku za dusu covjeka upravo vode stanje je ocito preskacete iz 4 u 5 dimenziju velika vecina je nevjerna i zaglibit ce u blatu materije posveceni i krv njihova bit ce skupljena u posude za buduce vrijeme nista nije baceno i nista nije uzalud nijedna zrtva u mom vremenu zive oni koji su prije pali i oni koji upravo padaju i oni koji ce pasti zrtve su ogromne a one sto dolaze vikat ce do nebeskog svoda bog uistinu voli svoja stvorenja ali i kaznjava pravedan zivot vjernima zaborav nevjernima pir: pa nije lako mislim ova vremena a ni ona koja dolaze strah me za djecu ovu nasu mladost i sav taj teret koji moraju nositi mislim da se to bez vjere i ne moze mar: rekao sam ti da se neki od ovog naseg razgovora smiju i to su duse mlade tek stvorene potke u " pelenama " neoptereceni prosloscu jer je i nemaju e oni mene i tebe samo citaju i cude se o kakovim to stvarima pricamo ali i oni uce proslost i obicno ne istrazuju djelove koje se ticu vjere bilo koje pir: znam da dolazi vrijeme duha svetoga i to je religija gdje se postuje nacelo ljubavi i sve religije na planeti zemlji mar: to je religija srca pir: dakle srce je damija crkva sinagoga pagode i sva ljudska tvorevina nije kao sto je tvorevina boga mar: moji preci su sljedbenici duha svetoga po mom istrazivanju doslo je poslije krvavog rata izmedu religija naroda drzava armagedona ljudi koji su iz zvjezda sazdani iskovani iz blata moja braca ljecila su duhom svetim postajuci kao rasa koja se voli bez obzira na naciju vjeru kulturu boju koze ili pripadnost zemlji dar covjeku od storitelja darovi se ne bacaju stvoritelju u lice pir: prisutnost duha je ocita ali jos se skriva zavist u srcima svecenika koji ga ne priznaju mar.: oni su ti koji ce kleknuti pred njim budi sigurna u to pir: eh duuugo vrijeme da to cekam mar: o crkvi u kojoj se duh ne priznaje i propast je blizu pir: to bi bilo ruzno mar: ili nuzno pir: tema za drugi put mar: bas i ne ali za knjigu moze pir: a jesi skrt mar: ne samo obziran prema uistinu vjernima oni su u opasnosti jer zlotvor je blize nego mozete i zamisliti pohlepa crkve nemoral i kumstvo sa prokletima trgovanje dusama oprost za saku dolara zelenastvo pripadanje tami vjeruj malena i nebo i zemlja ce se preokrenuti prije nego se obrate njihova propast odnijet ce toliko u krvi koliko zrna ima na svim krunicama zemlja ce jednako gutati krv vjernih i nevjernih ali sada u tvom vremenu jos je rano ima nade imaj vjere pir: sta nam je ciniti osim moliti mar.: osluskuj kroz rijec dolazi istina koja ce vam dati duha svetoga zivot je cijeli malo za svaki dan budi budna kao da dolazi drugi i moli kao da je zadnji pir: uh veliki hvala sto si sa nama mar: ma ne brini uvjek sam tu zarobila si me na trenutak u svom vremenu do zvjezda zajedno pir: i natrag

Dobra vijest za Maju je svakako da takovo njeno zaljubljeno stanje nije trajno stanje duha vec nagon, zudnja koja je uvjetovana cistim kemijskim procesima u organizmu.

Kada naucimo um da samo promatra osjecaje u tijelu, pusta ih da prodju bez da izazovu prijanjanje ili odbijanje uma... zudnja se vise ne stvara i zaustavlja se stvaranje novog prijanjanja ili odbojnosti...

Jer Mi osjecamo miomiris Dana u kojem je Onaj Koji je zudnja svih naroda izlio na kraljevstva neviðenih i viðenih sjaj svjetlosti Svojih najizvrsnijih imena, i obavio ih zrakama zvijezda Svojih najnjeznijih milosti - milosti koje nitko ne moze procijeniti osim Njega, Koji je svemoguci Zaštitnik citavoga stvaranja.

Svakomu tko dosegne ovo najuzvišenije stanje, ovaj vrhunac nadspoznajne slave, dolikuje izvršavati svaku zapovijed Onoga Koji je Zudnja svijeta.

Covjekova zelja da ne vidi ocevidno, zudnja za zabavama i prizorom, cak ako pripada i medju najpotpunije izmisljotine, volja da bude zasljepljen, nemaju granica.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Svjedocim da iz tebe, kao što zna svako srce koje razabire, dolazi zivotni dah Onoga Koji je Zudnja svijeta.

.... volim.... hm.... sad mi " palo " u " mozak "... nema ljubavi bez slobode... dali je onda zudnja za slobodom, zapravo zudnja za ljubavlju...?....

citala sam upravo suprotno, kao sto pise u onom linku sta sam ga stavila na prethodni post...... Za nas je bitno to da je naša nacionalna kuća položila ispit... ova predstava zaslužuje našu pozornost ne samo kao fenomen nego i kao ozbiljan kazališni čin... Na pitanje je li toj predstavi mjesto u tom kazalištu odgovorit će publika sto bi sve upucivalo na to kako neki ipak smatraju da je genijalno sta je Zudnja postavljena tamo.

Si cuo za nekog tko je nasao sto je trazio? si citao barem? morao je bar netko nesto naci? ili je u pitanju bila samo zudnja za trazenim? uvijek iznova definirana sa svakim dosegnutim ciljem?

- Autoritarna zudnja za informacijom kao simulacija ucestvovanja u politickom.

Ljubav nije zelja da se spava sa nekom osobom, jer takva zudnja se moze osjetiti prema vise osoba, ljubav je zelja da se probudis pokraj neke osobe. (M.

Kolika je to zudnja za vlasti, ispada da on kao Gradonacelnik cijeli Grad gleda kao svoje pacijente a ne kao gradjane Grada kojim upravlja?

Mislim da im je zudnja za vlascu bio najveci problem.

napusena osoba.... alkoholizirana osoba.... steroidi.... hrana i bilo koja ovisnost.... u principu dovodi do jednog osjecaja.... kratkotrajnog... koji je bljeda slika, vrlo bljeda i iskrivljena slika osjecaja koji postoji konstantno u nekome tko je posvetio svoj zivot Bogu..... tkoje kroz molitvu dosao do smirenja i radosti duse.... i postalo mi je jasno zasto uopce ljdu postaju ovisni.... u svakome od nas postoji teznja i zudnja za takvom radosti duse.... nemogu to bas opisati rijecima..... i nailazeci na priblizan osjecaj.... zelimo ponavljati tu radnju koja ce nas dovesti do bar nekakvog stanja blazenstva.... samo zelim reci jedno.... svu tu svoju energiju i lovu koju trosite za opijate usmjerite na jedno i dobit cete badava konstantan osjecaj radosti.... i skojim cete bit u skladu sa svima..... i vjerujem da neke napusene osobe zele biti produhovljene.... samo to vam je isto kao i letenje sa krilima u kojima se rusite nakon 2 metra i uglavnom ste izrazbijani poslje toga i letenje s avionom. dakle vas izbor je... al je jadan.... nevrijedan pamcenja... izbor s opijatima.... zato sto se ne zelite suociti sa svijetom i fajtati se.... a opet ce vas docekat.... pa vi mislite....

Slobodan let - kako to dozivljavate, sta radite u trenucima kad zudnja za slobodom postane najveca ljubav vaseg zivota, i nijedno bice, ni pojava, ni stvar nije dragocjenija od te neopipljive, strahovito krhke, a ipak opojne i snazne zvjerke, vucice koja trci prelijepa i divlja po stepama nasih dusa - da li se sputavate ili pustate zivotinji da vas odvede na neke cistije izvore, da li se plasite nepoznatog, prizivate li Isusa da vas spasi od vas samih ili smjelo zarobljavate ledja zvijeri koja vas odnosi prema novim obzorjima?:)

Ta silina, volja, zudnja koja tjera naprijed prirodan je nagon slobodnih duhova, velikih orlova koji lete bez straha.

Istina, Smijeh, Zudnja; Sveta Ludo Vina

Nemam roditelje-zudnja zivota za samim sobom su moji roditelji.

Sve to Mesec vidi i oseca, a ove je noci svedok neceg sto zudnja se zove, ti je dobro osecas a potvrdu za to Mesec ce ti dati

Bitnu je ulogu u tome odigrala zudnja da bude lijepo odjeven, koja je kod Josipa Broza do kraja zivota bila vidljiva.

No ta patoloska zudnja za paznjom ih cini vrlo lakim plijenom za bilo koga tko ih zeli iskoristiti i to je uglavnom tip odnosa u koje upadaju emocionalne i tjelesne transakcije u kojima ne dobijaju puno ljubavi ni razumijevanja dok je njihov i onako mali potencijal za davanje podrske rabljen do maksimuma