evo, jučer je bila godina dana ovom mom tužno-veselom kutku... ma ono, iako tu često bude i tužnih i sjetnih tema, ipak mi je ovo sve pravo veselje... a evo, vratija san se iz Splita... i bilo je stvarno lipo... ok, počelo je " ne baš obećavajuće ", jer je avion kasnio punih 2 sata u polasku i nakon što sam se iskilavio nekoliko sati zujeći s kolegom po praznom aerodromu, konačno smo stigli u Split i u hotel oko 1 h u noći... zatim sam sj... laptop odmah drugi dan (ni samom mi nije jasno kako sam to tako stručno uspio), a nisam ga mogao popraviti do povratka u Zg, pa sam na netu visio samo malo na nekim PC-jima u hotelskoj auli... nije baš bilo zgodno pisati tako blog...: -) da sve bude još bolje, starci su mi doma uspjeli sredit i PC tako da sam ga danas konačno preinstalirao i sredio i mogu napisati post... i zato sam propustio rođendan moje boce: -))... anyway, da ne ispadne sad baš sve crno, ova dva tjedna u Splitu su bila stvarno lijepa... hotel je bio skroz blizu centru, lijepo uređen, skroz ok... iako im moram zamjeriti da bi za 4 zvjezdice mogli imati barem neki šank na kojem se može popit piće, a valjda je neku malu teretanu previše za tražiti... ali blizina centra je bila presudan faktor, tako da sam svaku večer visio po gradu, primio Grgura za palac i poželio želju, šetao rivom, pio kavice i pivice sa pogledom na more ili uz blues glazbu na peristilu... ali moreee, prelijepo je biti uz more... kako je to lijepo ispalo, ove godine sam proveo puna dva mjeseca uz more, kao nikad prije... vrijeme je bilo skroz lijepo i toplo, ok, barem za pojmove mene kontinentalca, koji polako već traži di je spremio šal i rukavice... doduše, prilikom odlaska nam je bura opako tresla avion, ko da smo u lunaparku, baš je bilo zabavno: -))... do posla sam morao ići javnim prijevozom, a nadam se da neću ispasti jako bahat kad kažem da sam se skroz odviknuo od toga... ali ok, nije bad, nema u Splitu takvih gužvi kao kod nas u Zg, tako da mi je do posla trebalo nekih 15 minuta, taman toliko da me naši dragi penzići ne počnu neizdržljivo živcirati: -)))... a posao, bilo je stvarno super, ekipa je bila skroz dobra i cijelo vrijeme je bila zajebancija i neka dobra atmosfera, tako da smo sve super obavili i dosta toga naučili usput... prošli vikend smo bili vani u Vanilli na Poljudu i bilo nam je stvarno dobro... ok nije to ništa jako posebno, ali ok je malo promjenit mjesto izlaska, pa i face koje se viđaju, a bome tamo se može vidjeti stvarno svakakvih: -)... kolege su bile vrlo zadovoljne ljepotom djevojaka... moj dojam, tako-tako... ma svugdje ima lijepih cura: -))...... čudno mi je to kako kad negdje odem, skroz se isključim od svog uobičajenog života... ono, imaš neke nove sitne probleme kojima se pozabaviš, ono, kao, di je banka, di je dućan, di da idem jesti jer mi je dosta hamburgera (pa ko za peh mi stave na tv dokumentarac Super Size Me, nakon što sam 3 dana u nizu posjećivao fast foodove: -))... kud ići van, kako doći do negdje, na koji bus sjesti, gdje ići na piće ili u šetnju... skroz to zaokupi mozak i jednostavno ništa drugo ne postoji... i bilo je stvarno lijepo i na neki način odmarajuće unatoč važnim obvezama... uvijek sam volio promijeniti malo ulice kojima prolazim, pa makar i samo na dan, promjeniti zrak... osjetiti neku promjenu... osjetiti se živim... a ovo je bila stvarno lijepa promjena (iako ova ideja o putu u Kolumbiju koji bi me mogao snaći na proljeće, mi se baš i ne sviđa: -)))... no nije sve uvijek lijepo u životu i nažalost, moram ovo završiti u tužnom tonu... znate svi kome je ovo posvećeno... jer žao mi te momče... stvarno mi te žao...