Imale smo vježbe u bazenu i nakon što sam izronila i lelujala okolo kako je ronjenje fenomenalno upita ona mene - a kako se sad vratit na posao? -.

Radi se naime o pokušaju odašiljanja misli ili ljubavnih vibracija osobi u koju ste zaljubljeni, koju niste još ni službeno upoznali ali je volite nevjerojatno, mislite o njoj, sanjate je... Trenutno ne mogu do te osobe, ne mogu joj prići, ali sam ga sanjala već nekoliko puta i to tako intenzivno i s takvom snagom da sam cijeli dan nakon tih snova lelujala naokolo, ne mogavši doći sebi, toliko sam bila pod utiskom onoga što sam usnila (mada u biti nisam osoba koja se lako zanosi, mislim da čvrsto stojim na zemlji i tako to, tim veće je bilo moje iznenađenje onime što mi se događa).

Premda je sama definicija estetike glazbe kroz povijest često lelujala, svako je vrijeme postavilo svoje kanone, uglavnom sporne i ovisne o pojmu ukusa.

Dok je nad dokovima New Yorka lelujala - neposlušna Sandy.

Maestro Fabio, distanciran, introvertan čovjek u ranim šezdesetima, imao je kćer jedinicu, respektabilnu blondinu Kosanu, koja je kao blijeda sjena lelujala očevim dućanom prevrćući prozirnim rukama prašnjave kartonske kutije s talijanskim cipelama.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Naravno, grupa je lelujala kao i ja, u istome ritmu, poput crnih punoglavaca, tražeći oslonac i sigurnost.

Njena duga plava kosa je lelujala vjetrom.

Također, svaku lutku su oblikovali sa samo njoj pripadajućim pokretima tijela i gestama lica, čime su im unijeli osobnost i samosvojnost, te je primjerice u plesačkom paru muškarac imao nešto čvršće pokrete od žene, koja je više lelujala, čime su jasno odredili međusobne odnose.

Ronaldo jest vrhunski igrač i ima sjajnu tehniku, ali da mu damo loptu iz sedamdesetih ili osamdesetih, ona ni u kom slučaju ne bi tako ' lelujala '.

Samo u dušama, njemačkim dušama, nije bilo ÂťredaÂŤ; u njima je bilo tamno, lelujala je magla, magla krvavih i neosvećenih, neokajanih mitova.ÂŤ Naslućivao je da bi Nijemci mogli biti opasni za Europu, Âťsvojom sviješću o krivnji, svojom sklonošću za mase, svojim uznemirujućim uniformama, svojim nemilosrdnim porivom za redom i svojom unutarnjom nesređenošćuÂŤ.

Di si nas ovo doveja, već sam počela gnjavit, ali kad sam skužila da mu je žao što nam nije udovoljio savladala sam se i pokušala cupkat na ritam bubnja i svirku frule, čitava ekipa lelujala je rukama u zraku i zavidavala žarulje.

Micanje kavala prema dubini rupe uznemirilo je i lijepu škrpinu na vrhu, a tri zubaca koja su lelujala u blizini, samo su se udaljila u plavo.

Podugačka kolona automobila lelujala je poput konopa bačena na površinu mora udaljenog od obale dovoljno da mu se dubina isčitava u nijansama tamne do tamnije, u potrazi za osjećajem zadovoljstva koje nedjeljom poslijepodne navodno obitava u shopping centrima negdje zapadno.

Ugnijezdila bi se u nečijem zagrljaju i lelujala s travom na buri između dvije tople, nježne ženske ruke i lice koje dodiruje moje dok nam se kose mrse u jednu.

Preda mnom, malko podalje, sterala se ravnica, a po njoj se lelujala paprat na noćnom povjetarcu.

U meni brazdi onaj osjeća kad bih samo lelujala od ljeta, bridila po glazbenim arhipelazima nogama uronjena u orgazmičnost velikog plavog.

Srebrne trake, vilinska kosa još nedavno brižljivo okačena, lelujala je na prohladnom lahoru namačući povremeno svoje krajeve u meko blato...

U to je vrijeme čak i Jugoslavija lelujala između politike miroljubive koegzistencije, nenasilja u međunarodnim odnosima, povezane s velikim brojevima nesvrstanih u glasačkim mašinerijama na svjetskoj sceni i pokušaja da se proizvede vlastito nuklearno oružje.

... bezprostorno i bezvremensko njihanje nad Ničim ublažavalo je mogući šok spoznaje veličine prostranstva nad kojim ga je svijest lelujala... lebdenje u Ničemu, u beskraju, u prapočetku svega...

Kada sam u pauzi između pisanja zadaća izašla odveo me do igrališta i rekao da sjednem na metlu koja je već lelujala metar iznad tla.

I Jelena je lelujala ispred Bandija, ali njemu se u tim trenucima sanjalo nešto drugo.

Na nosilima koja su iznijeli iz zgrade lelujala je bijela plahta.

Dakle, kao što bi rekla Opaljena, dok mi se kava lagano lelujala u ruci upalim TV i imam što vidjeti, posvuda slavlje.... gradovi okićeni velikim i malim zastavama... ono baš praznička atmosfera.... fešta miriši u svakom gradu.

Za to vrijeme, slatki dečko zabavljao se još slađom ribicom koja mu je lelujala pred nosom.

@aisha svi smo mi ovdje samo nickovi, i naš se privatni život izvan ove stranice nikoga ne tiče. to ide dotle dok se neki nick ne počne pozivati na ono što jeste u rl, kako bi svojim upisima dao što veću težinu. time se širom otvaraju vrata mogućnosti pobijanja onoga što je netko za sebe napisao da jeste u rl. a ti bezobrazna svakako jesi, kao što je istina da vrjedjaš na svakom koraku. nije problem povaditi hrpu tvojih upisa u kojima vrjedjaš ljude koji te prvi nisu ničim uvrijedili. ja mogu shvatiti da na uvrede odgovoriš uvredom, ali ne mogu shvatiti da ti je vrjedjanje uobičajeni način komunikacije. dakle, nije problem u tome što ti misliš da si realna, niti je problem u tome da ne bi trebala iznositi svoje stavove. imaš pravo na svoje mišljenje, kao što ja npr imam pravo da se sa njim složim i dam ti plus, ili se ne složim i dam ti minus. i obrnuto, naravno. ono što bih ti ja savjetovala, to je da prestaneš sa uvredama. naravno, ti možeš prihvatiti savjet ili ne, a ja takodjer dalje mogu postupati shodno tome. i još nešto. aisha, igrom slučaja, o tebi znam apsolutno sve takoreći od dana kada si se rodila. to što ovdje nisam to zalijepila samo je izraz mog shvaćanja da bi to trebao ostati tvoj privatni život. pa shodno tome, lijepo te molim da u buduće ni ti ne zadireš u moj privatni život, niti u bilo čiji, što si do sada i te kako radila. kao primjer mogu navesti tvoje komentare o mom sinu (malo si fulala, kćer je), kao i o mom egzistencijalnom stanju, a isto tako i tvoju optužbu da je " moja guzica lelujala po inozemstvu dok su se drugi borili " o čemu ti pojma nemaš, ali te to nije spriječilo da vrjedjaš. da ne govorim o tvom upisu da će braniteljska samoubojstva ići na dušu onih koji su ti dali minus, a radi se uglavnom baš o braniteljima. da skratim, onda kada se ti naučiš biti pristojna u svojim upisima, možeš očekivati da ćeš pristojne odgovore i dobijati. naravno da uvijek ima izuzetaka koji će vrjedjati ničim izazvani, ali radi tih izuzetaka ne ide se džonom i na one koji ne vrjedjaju. kada ideš džonom, džon ti se i vrati. eto, moje mišljenje. a ti dalje radi kako misliš da treba.

Noćas ću utonuti u beskrajnost golih ruku ugušit ću posljednje kapi kiše što cijede se iz oblaka tih golemih srebrenih cepelina koji prijete pokvarit mi dan U njemu budit ću sokove i upijati struje koje oživjele su kad sam skakutala kroz goruće prozore i lelujala na brodovima oceanskih valova Jer - moje je more malo

Maestro Fabio, distanciran, introvertan čovjek u ranim šezdesetima, imao je kćer jedinicu, respektabilnu blondinu Ane, koja je kao blijeda sjena lelujala očevim dućanom prevrčući tankim alabasternim rukama prašnjave kartonske kutije s talijanskim cipelama.

Gusta magličasta koprena koja je lelujala malo iznad tla nastojala nas je zaokružiti sa svih strana, stvarajući oko nas neprozirni krug, ali činilo se da nas ipak ne želi dodirnuti.

Bila je diluvijalna, olujna noć nad Zagrebom te tisućudevetstodevedesetiosme godine, i neke su se anakrone marijaterezijanske cehovske tmine povlačile po purpurnoj pospanosti baršuna od gornjih sparnih loža Hrvatskoga Narodnog Kazališta pa sve do garderobe u kojoj je između koketnog ciktaja lepeza i kristalnih refleksija monokla lelujala fragilna sudentesa prve godine civilne medicine, Mirjana-Rumena Fleisch-Borčić, gornjogradska debitantica i uzdanica Sokolskoga društva " Sturm ": zureći preda se, negdje između zida i nosa, Rumena se prilično neodređeno pitala - ili joj se činilo da je sve to nekako u pitanju - a kud svi ti ljudi idu i koja je to otajna entelehijska tendenca tog njihovog euforičnog klajnbirgerskog organiziranog kretanja preko svih ovih naših žalosnih provincijalnih prilika?