Zašto nemaju izgrađeno pošteno parkiralište, nego zujimo kano muhe u boci dok se netko ne odluči osloboditi parking mjesto?

sretna vam nova svima, sa zakašnjenjem nadam se da ste ju proveli veselo, ja jesam inače od kolosalnog razočaranja u novu godinu i instituciju slavljenja istog blagdana prije par godina prestali smo uplaćivat doček negdje nego zujimo i bude nam kul:) tako smo prošle godine slavili kod lege i u pet popodne na staru godinu zove on, došao je iz ZG, pa oćemo reprizu:) reko.. ajde, što da ne, bolje od marte nikolin i prve lige:)))) i došli mi kod njega, nismo se vidili sto godina, dobio je posao u Zg i tako sprdancija, zafrkancija, sve 5 i kul, ok sve kul da nisam čovjeka skoro ubila kolačima.. ne nije nikakav moj kulinarski promašaj, mama je pekla tortu, i torta je bila vrhunska zbilja, samo nisam znala jednu ključnu činjenicu.. da je dotični alergičan na orahe (koji onak čine više manje70 % kolača:)) na njegovu sreću to je znao moj imperator pa je kolega tako preživio:))) i tako vraćamo se mi oko3 ujutro kući... Trpimirova zatrpana snijegom, jedva ju prošli, ralice ni od korova, sol nisu bacili pa se sve bilo smrzlo... kaže zlo moje: garant su pare za sol potrošili u predizbornoj kampanji (pa sad kližimo se draga nacijo-rekao bi Gobac the Car) Inače u ulici mog imperatoraralica nikad nije ušla, kao i mnoge druge u našem divnom gradu, a pokazalo im se odlično što jedan osječki tajkun živi tamo jer kad nije mogao izaći iz ulice autom čovjek je ni više ni manje nego naručio bager pa vi recite nešto protiv tajkuna (ili to spada u domenu onog ako si blizu vatri ogrij se:))

jebate bledi isus... negomda, videl sam NLO-e, par puta.. i niko mi nevjeruje.. čak i moj drug Dalibor jevidio, no on mudro šuti i ne želi o tome.. ali ja ću progovorit.. prvi puta iznda polja tam jos ' 98.. svjetsko prvenstvo.. bojam si blatobrane na poniću u kockice i vozim se, a iznad kuće neka struktura ka opčelinja saća se raspada i pad ana zemlju.. usro sam se.. drugi put.. vojska, zemonik, 2005.. ono, imam požarstvo od 2 - 4 ujutro, i ono, listam penthouse i smokvim list, dok na nebu neke dvije kugliceolepšu i stapaju se u jednu i odlaze uz čudni zujavi zvuk.. treći put.. dalibor i ja u vrtiću, zujimo na klupici, i obadva gledamo nebo, pol 1 ponoći, i ono, neka kugla klizi sim tam i ostalja za sobom obojani trga.. pobrali smo se doma u šprintu.. i dalibor je zgazil bogomoljku, a ona je nestala.. kuja prokleta siktava.. da, zaista su neobjašnjivi ti fenomeni, al ono, vidio sam kaj sam vidio, ne.. i ono, pričo mi je frend o tome, njemu se strai bavi s tim energetskim sleš paranormalnim sranjima i sve je to normalno.. i ono, brijem da sam stvioren za nekaj više, al nemogu odredit za kaj... fak, propuco sam.. nemojte se bojat kad jednom u pol noći o tvorite oči i pored vas se pijavi mali sivi s ogromnim očima i zuri u vas ui miće svojim vlikim prestekima.. daj bok.. kaj još.. e da odlazim vam polagano u Rovinj, idem radit sa starim, na par mjeseci, možda mi more pročisti ove nečiste misli i možda nađem svoj put prema svjetlu, možda nađem svoju nirvanu.. a možd as e i zaljubim.. aj pusa i dilivio jeb

I mi nedjeljom zujimo okolo, ali ne na klopi kod staraca, (ili nedaj bože oni kod nas - pa da pola dana provedem u klopanju, sjedenju i dosadnom naklapanju o svemu i svačemu).

S jedne strane je olaksanje jer ne moram razmišljati o podojima i sisama tokom dana, jer on nije tip koji bi tražio sisu osim ako mu je ne ponudim bas, tak da bi mi se prepunile svaki put kad bismo nekak otišli, a stalno zujimo...

Neda nam se doma pa zujimo po knjižnici..

I da zujimo poslje ja i Mateljan kao idemo do Smokvine svratit i neznamo kud i od nikud dolazi ekipa iz " Esktrema " u nekom terencu i odbacili nas nazad u Bast.

Pa ovako dok zujimo i čekamo još veće poticaje od ovih koji su sada, ja malo u kabini s laptopom prebirem, pa naletjeh na lumena poput tebe, hehe.

Mnogo zujimo, a malo meda dajemo

Konačno se utrpamo i pojedemo, malo zujimo i konačno odemo spavati već oko 22 h.

iskreno, znam da sam strašno zbunjena osoba i da mi znaju nametati to na nos. znam da Tea i ja zujimo po čitave dane i da pored nas padne atomska bomba bi ne bi zamjetile. znam da ja osobno uvjek nabasam na pedofile i kad sam sa njom na neke čudne osobe u gradu Vukovaru i okolicu. ali jučer, na putu iz škole do busne stanice lijepo Tea i ja kulirale. laganim koracima na sladoled pa do stanice... propustile mi jedan bus, avjerojatno i drugi ali nema veze.. išle smo na 3. i ugl. što se dogodilo u međuvremenu? idemo tako ona i ja i ližemo: P zastale nešto malo kod robne kuće jer ona, kao i po običaju nije znala gdje je stavila pare za bus. kad neki lik, djed neki nama priđe i odjednom " šta je novo cure? " mi onak međusobno se pogledale.. zbunjene obje... prvo sam mislila da nisam dobro razumjela pa sam pitala " šta? " misleći šta je novo kvragu... nisam znala na čega misli.. i on nama opet " šta je novo cure? " ja njemu " ništa " - ništa? vse po starom? " ja " da " kad on nama " vaše oči još vide? " ja onak još zbunjenije pogledam teodoru i kaže ona njemu " da " i dovali se smijat ali u onom njenom stilu da se čitava savije dok to radi. ja onak, da ne ispadne da se čovjeku smijemo 8 a kome bi se durogm) pitam onak nju kao " teodora, što je tebi dana? " i kipim u sebi samo što se ne odvalim smijat kaže on nama " dobro onda vidjet će kad njihove oči ne budu vidjele " ili nešto u stilu " njihove oči ne vide " WTF? i ode on lagano.... a nas dvije umiremo od smijeha... i sve što smo nakon toga rekle, osim što smo jedna drugoj prepričavale non-stop taj događaj, je bilo " ovo DFT ide na blog "

Reklamiram se po kafiću, zovem konobara X puta i on donosi, donosi i donosi cugu I društvo je odjednom veselo, krajem oka skužim njega osmjehnem se samo (a u glavi mislim, jooj kako bih te sad odmah tu ispred sebe, noge bih ti otpale da se došetaš korak bliže meni) Okrenem se, u tom trenu oko struka osjetim ruke njegove ruke: Hello mu velim večer se nastavlja do dugo u noć, u vruću ljetnu noć Zujimo kao krijesnice u noći, društvo se ponapijalo Već se razdanilo, dovozi tj. dovoze (hehe) me kući Izlazim iz auta, u sebi ponavljam, ti si trijezna, ti si trijezna, stavljam sjajilo na usne u 5:30 ujutro da imam svježi look ako stara slučajno ustane ili nedaj bože stari Otključavam kuću, pri zatvaranju vrata padne mi torba, lupim vratima sve je cool velim si, imaš ti curo godina nije bed ako stara ustane Gladna sam, ali kako sad jesti, probudit ću nekoga čujem nešto škripi, ukočim se na hodniku, skidam štikle penjem se uz stepenice, ne nema vremena za skidanje šminke, legnem u krevet smijem se sama sebi 15 min.

Jednostavno puno zujimo, malo meda dajemo, a skloni smo i ubosti.

Zato svaki puta kada dobijemo novog pilota (treba biti pri tome objektivan-sami ga biramo) prođemo kroz turbuleciju da jedva ostanemo na nogama.A svaki od dragih nam pilota ima i kopilota i kontrolu leta tako da zujimo tamo-amo po nebu....

E sad, dobro je dok zujimo, biti će nezgodno kada nas prizemlje ti isti piloti koji su se za sebe već sad dobro pobrinuli, a po slijetanju još će i bolje.

Slušanje Ramonesa, Clasha, Iggyja Popa, svi ti vječiti pali heroji i njihova energija koja nas drma dok zujimo po gradu, natežemo pive po parkovima i čekamo prvu priliku da uletimo negdje i napravimo nešto...

Wizard: Kad im se neko ovako suprostavi, vidi se da su zapravo jadni... a mi jos jadniji... zujimo pred televizorom..

Zasto se ljudi vise ne druze i ne dogovore pa se skupa odvezu na posao, jedan dan cu ja tebe a drugi dan ti mene, tako bi prepolovili količinu auta na cesti, a šta da nas tek bude po troje ili četvero u autu, sve se da dogovoriti ako si čovjek naravno ali ne, jer mi Hrvati volimo luksuz i da budemo sami u tom autu i uživamo u radiju i zujimo kao bumbari u njemu, umjesto da komuniciramo i družimo se

Model izlaza iz krize štednjom, smanjivanjem javnog sektora, internim restrukturiranjima i sve što se sada provodi bi srednjeročno dao rezultate kad bi istovremeno () proizvodnja za izvoz i izvoz rasli, povećale se direktne inozemne investicije, oživjele investicije privatnog sektora koje brzo zapošljavaju te se investicije javnog sektora usmjerile u gospodarske sektore u kojima imamo konkurente prednost tako da privatna inicijativa u tim sektorima može poslovati i zapošljavati.Ali budimo iskreni zasada " zujimo " u krugu osim uvođenja potrebnih a i dijelom dvojebenih discipliniranja.Gospodarsko okruženje nam je također problematično i mislim da zasada nitko ne zna konkretno i pouzdano kako brzo izći iz ovoga-ako je to uopće moguće bez nastajanja nekih novih društvenih platformi koji proizlaze iz socijalnih oluja.Kad sam slušao " pobjedničkog " premijera kako olako najavljuje DIJETU a ne " omržene " bolne rezovi znao sam da je pitanje samo vremena kad ćemo doć i do ovih konstatacije o kojima, osim mnogobrojnih, evo piše i Sanja Modrić.Kada bi se za Hrvatsku, i još neke na Balkanu, mogla oraganizirat u centrima EU neka vrsta Maršalove pomoći-možda bi i bilo moguće isplivati samo s DIJETOM.

ovako je to bilo... ja i frend zujimo gradom (ponovno sam navratio malo u city)... na semaforu zastanemo i bacim pogled na crni bwm, novu peticu... jedva ugledah kroz zatamljeno staklo čelavu glavu... staklo se miče prema dolje... glava izlazi iz mraka... i čuje se povik prema nama " šta koju pičku mater čekaš zeleno, a? jebo ti konj mater u usta, daj Miško jebem ti mater, pa nisam te vidio sto godina kad čemo na poker? " naravno, nije govorio nama, nego jednom isto takvom dasi koji je bio s nama na semaforu i također, kao i mi smrtnici čekao zeleno svijetlo... ovaj mu gromoglasno odgovara: " pa jebali ti svi živi majku, di si care?? jesi izravno račune sa Čobanom? " taj dio priče nas počeo manje zanimat, i produžimo korak dalje.... zujimo, zajebavamo se.. komentiramo pice... kad ono... opet isti bmw pred nama... zastane na crvenom, uzme neku pilu od mobitela u ruke i krene sa razgovorom... iza njega još par stojadina i yugića... pokoji golf... ovaj stao mljet na mobitel koda mu je zadnji put... kad ono... upali mu se zeleno... melje on melje... zeleno već treperi... pogledam ja ostale vozače iza njega... gledaju u pretince, retrovizore... pričaju sa ženom, prijateljima... a niko da bi trubu oglasio... vjerovatno im se naglo prestalo žurit sa posla kući... glavice pokunjene.. puši se cigara.. gleda u nebo... žuto se pali... uskoro će crveno... ovaj čelavac melje i melje... kad ono, ops, ugleda u semafor i taman prelaz sa žutog na crveno... on na gas i lagano produži kroz crveno... ja ugledam murjaka na semaforu... vidim gleda u bmw, koji je jebiga prošao na čisto crveno, izvadi ruku iz đepa i prijateljski mu mahne uz osmijeh... eto.. tako ja i frend sjeli malo na kavicu... u neki lijepo sređen kaf... vid vraga.. dasa ulazi unutra... gosti bacaju poglede prema njemu.. dasa ne jebe nikog... i ode do konobarice... tek tada skužim da je to njegov kaf... kad ono.. začuje se odjednom grom: " PA JEBEM TI MATER, DI SI GLEDALA?

Dodje Neven isto izmrcvaren do mene i zujimo nije nam jasno.

Nakon toga lagani strmi skokić, a onda dolazimo na široku policu gdje ima i nekog drveća i tamo dalje zujimo.

ali.... postoji.. jedno ali.. a to je po mom mišljenju.. da djelujemo slično ovoj grupi " zajedno za dinamo ", puno zujimo a malo meda dajemo... i ispada da klub ima tri linije zapovijedanja...

Djeca zuje u autićima po velikom placu ispred utvrde Crnojevića, zujimo i mi, pazeći da nam se ne zabiju u noge.

Eto, i sad je subota, a nama se nije dalo nikud ići van pa sad zujim po netu (tipično za nas pčelice - samo zujimo...) Na tv-u kao i obično - nema ništa pa je ovo, uz muziku, jedino što mi preostaje

Četrdeset i pet minuta kasnije, kojih stotinjak metara niže, par vozača samoubojica manje, nalazimo parking, i onda zujimo po tijesnim ulicama Kotora.

Sjednemo Maša i ja u prvi separe i tak, zujimo.

Jer ne operemo sudje, jer ne pospremimo sobu, jer zujimo cijeli dan, bla bla..

Tony je terapijski pas i zbog toga je kastriran pa se ne može izlagati unatoč papirima... a inače idemo sa drugim psom (pudlom) i super nam je, Tony isto ide sa nama... svatko tko kaže da je to mučenje životinja je u krivu, zabavimo se, upoznamo hrpetinu ljudi, upoznamo konkurenciju: D, protrično krug u ring, sudac nas pregleda, ocjeni i to je to... i onda opet zujimo okolo i proučavamo..

U školi zujimo uokolo, izbjegavajući nagazne mine i prljave tračerije Yes, završio je radni dan, još tri dana do vikenda