Volite li ljude?... Ja isto.. zato ih vidim poput životinja ili kukaca.Gospođa kojoj zulufi ističu oči, gospodin kojem bradavica na čelu ističe tenisice, debelo dijete seljaka sa svinjskim repićem u erotičnoj maniri liže svoje prste.Prekrasni su, nadljudski, u kaotičnom gibanju, raznih oblika i boja, kreature oko mene čine moj svijet velikim za istraživanje.Prolazite pokraj gospođe gusjenice i pitate se kako ona vas vidi? Vidi li ona boje, oblike.. Kako razumije onog jazavčara što laje kraj nje? Prolazite kraj njih i pitate se dal i oni osjećaju da grejp nebi trebao rasti na stablu nego bi bilo zanimljivije da raste poput mrkve, u zemlji.A da mrkva raste na stablu.Sjednete u hlad kojeg čini bujna krošnja stabla mrkvi, otvorite svoju slikovnicu u kojoj se nalaze crno bijele duge, osjet maminih prstića na vašem licu kad ste bili mali i jedna stranica koja bi uvijek ispala iz slikovnice.Prvi put kad ste vidjeli tu slikovnicu bili ste u toplom naručju vaše majke, a ponosni otac je promatrao svoju voljenu ženu i dijete za koje se ubija od posla da bi mu mogao priuštiti sigurnost koja mu je potrebna.Ista ta stranica ispala je i tada, ali roditelji su je samo spremili natrag u slikovnicu, ionako nije ništa pisalo na njoj.Bila je prazna.Ali ovaj put znate čitati... Podižete tu stranicu sa poda i namjeravate je spremiti natrag u slikovnicu.. No zaustavljate se i odlučite baciti pogled.Koncentrirate se i pojavljuju se simboli, oblici poput onih koje viđate svaki dan ali uzimate zdravo za gotovo.Inače ništa ne znače, ali ovaj put ih idete pročitati naglas.. Kako ih čitate duga počinje poprimati boje, poput zmije omata vam se oko ruke, kreće prema leđima gdje pravi rupu i ulazi u vašu kralježnicu.Osjetite kako vam leđna moždina dobiva dušu.Vaš tunelski vid se širi, vidite svijetlo na kraju tunela.Zaslijepljeni ga slijedite no najednom vas udara glupa ideja, uhvatite zmiju za rep i krenete u zemlju dok taman iznad vas prolazi svijetlo prema kojem ste se kretali u obliku vlaka kojim su upravljali nježni majčini dodiri.Čudan osjećaj vas prolazi dok vas zmija vuče kroz zemlju.Na vama ne ostaje prljavština dapače, sve je čisto.Pogledate zmiju u oči, pozdravite ju i zakoračite u svijet ideja i mogućnosti.Primjećujete simbole kao i na stranici, uvijek su bili tu znate to, oko vas u vama, kao što ste i vi dio njih.Tonete u jednoj beskonačnosti, kaosu, savršeno pravilnom dok ne dođete u interakciju sa nečim što se čini kao dvodimenzionalna slika nečega što vam je poznato.. Glas postaje sve prodorniji, a kaos dolazi na svoje pravo Ja.Glasovi vrište i plaše oblike koji biježe ne mareći za ikoga.Na obzoru se izdiže kartonska scenografija zajedno sa ostalim likovima od kartona.Poprimaju svoju dubinu, ali i dalje su dvodimenzionalni... To se neće promijeniti.. Progovarate riječi koje za vas nemaju nikakvog smisla ali udovoljavaju normama osobe na drugoj strani.Komunikacija je uspješna... I gledate kako se gospođa mravojed udaljuje od vas.Shvaćate da se nalazite na kolodvoru ljudi i ideja koji se isprepliću kroz razne strojeve koji nam pomažu u tome da budemo ljudi.Izgubite svoj put i ukrcate se na vlak jer ste slijedili dvije mačke..