Prvi dan je bio kritican, povracala sam, nisam mogla da ustanem koliko me sve je bolilo, nista nisam jela, tresla sam se kao da imam Al. bolest, svaki trenutak sam htela da odem do apoteke da kupim saku snova.Ali rekla sam sebi da moram da izdrzim, jer cu biti na Palama i necu moci kupovati sebi tramale.Uspjesno sam se skinula, i nastavila sam da glumim kako je sve okej.Na Palama sam izlazila svaki dan i pila pivo svaku noc i gutala ksalole.Jedno vece sam se srela sa N., stari dzanki koji je pokusao svim sredstvima da se skine sa dopa, bio je cak u komuni dvije godine.Svaku noc sam se vidjala sa njim i ispocetka smo cugali nenormalno, i bilo mi je dobro, nisam vise gutala nikakve tablete samo sam cirkala i potpuno mi je bilo okej.Ponovo sam vratila osmijeh na lice.I cak sam se spetljala sa njim iako sam znala da to nije okej.Jedan dan sam se posvadjala sam starcima oko nekih gluposti, cale mi je bio jako nervozan, gubio je zivce oko finansija i svega.Taj dan sam izasla sa N. opet da cirkamo, i bila sam mnogo pijana i rekla sam mu da sledeci dan ode u Sarajevo da nam uzme dop.Rekao je da to nije dobra ideja, ali ipak je nabavio.Sjecam se samo jednom sam prije toga uzela heroin, ali nisam nastavila jer sam bila svjesna gdje ce me odvesti.Na jednoj rodjendanskoj zurci, sa jednim prijateljem u klozetu, i osjecaj je bio bonzanstven, izgubila sam se u vremenu i prostoru, toliko mi je bilo dobro ta cetiri sata da mi niko i nista nije bilo potrebno, ponekad sam povracala, i kad povratim sve mi je bolje i bolje, svaki put kad povratim.Oci su mi se sklapale, osjecala sam bonzanstvenu toplinu.Sledeci dan sam se bojala tog osjecaja mislila sam da ce me skroz zgrabiti i da jednog dana necu moci da se prepoznam.Zato nisam nastavila.