- Iz snijega - pomišljao je opet, uprevši oči u njezina bijela krila, njezin vitki vrat i tamne, besmislene oči, koje su isto tako isprazno zurile u svijet, kao čas prije njegove.

Lagano se nagnula, tako da su iz izreza košulje njene grudi zurile ravno u Davidove oči.

Pa eto i njega je sustigla ' Nemoćno je slegnula ramenima, a kako smo i dalje zabezeknuto zurile u nju, ležerno je nastavila: ' O da

Oči su zurile u neku praznu točku, bez pomicaja.

Naćuljio sam se, oči su mi netremice zurile u ekran... ali... morao sam trepnuti

Metak ]), i onog brkatog Slovenca, i patetičnih komesarki (koje su kao petnaestgodišnjakinje zurile u Josipa kao u Mladog Anđela).

Oči mu zurile u bratimke onamo pred sobom.

Kada sam se okrenula, okrugle zelene oči su zurile u mene, a dugačka ruka je pokazala u smjeru moje sobe.

Pod izvrsnom filmskom šminkom u odlično kadriranim prizorima s velikog platna zurile su u mene oči Nevena Aljinovića Tota, čovjeka s kojim sam ranih devedesetih dijelio sve ono dobro i zlo koje čovjek može podijeliti u sustanarskom odnosu jednosobnog stana.

Kada mi se njen žbun našao u ruci, kada sam osetio grube i oštre stidne dlake, primetio sam da me pas čudno gleda, njegove smeđe oči zurile su niz duguljastu njušku.

Jer, kad bi znali, vojnici ne bi išli u tuđe namještene ratove, specijalci ne bi mlatili razočaran i izigran narod, novinari ne bi pisali ili čitali gazdine laži, ovce ne bi zurile u ekrane, a guske čekale u redu za novotariju, koja im prži mozak.

Dvostruko je mršaviji, šepa, oslanja se na štap, sjena nekadašnje figure u koju su fascinirano zurile oči nacije, gutajući svaku njegovu besmislenu frazu.

Tamo nas je dočekalo dvadesetak ovaca koje su samo preplašeno zurile u nas.

Noa, Magdalena i Lana natjecali su se u brzini iako ih je odgajateljica Natalija opominjala da se nigdje ne žure, a Ante, Andrea i Emanuela zurile su u nepoznate ljude s željom da što prije odu a oni se nastave zabavljati sa svojom odgajateljicom.

Zurile su u vedra oborenih glava, s jamama na bokovima, kazivajući rebra i kosti kukovâ i hrptenjače.

Staričine oči su zurile negde preko svega, u prazno, ali kroz tu prazninu ona se vraćala u mladost, onu tužnu, gorku, ali ipak mladost

Obje straže, razmaknute na pedeset koračaja, bile su okrenute leđima Jaši i zurile su na bojište u logoru kako bi uz slabi odsjev vatre razabrale na ovu daljinu uspjeh ili neuspjeh drugova.

Gnjusna Brankica i njene gadure bile su na uobičajenom mjestu ispod smokve i zurile.

Obje smo odsutno zurile u prazno, u praznu, ledenu Daljinu.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...

Otac je bio prividno miran, ali su mu oči kao izgubljene zurile u prazninu; izgledao je kao otrgnut od svega zemaljskoga.

Međutim, kad je otvorio torbu pronašao je zbirku novčanica od 500 eura koje su zurile u njega, piše list.

Prazno su zurile u nas nesvjesne okolne ljepote.

Sjedile smo gole i skamenjeno zurile u nju.

Platila sam to i otišla van... te smo 10 minuta zurile u prozor od dučana kako bi vidjele dečka pretvarajuči se da čekamo nekog.

I ona i Amber zamrznuto su zurile u prizor razrušenog dvorca, prizor koji ih je potresao do kosti

Amyine oči su naizgled zurile ravno u njega optužujući ga svojom prazninom

Po staklima dućanskih izloga i ulaznih vrata visjele su u dugim potezima krupne kaplje suledice i kroz njih strujalo svijetlo dućanskih svjetiljaka u slaboj blijedoj boji, u kojoj se unutrašnjost dućana pokazivala nejasno i neizrecivo dosadno, a modno počešljane glave nafickanih šegrta i pomoćnika iza pultova besposleno zurile u zrak.

Poznavala je te mrtve, prazne oči koje su zurile u nju

Samo one dvije glupe konobarice zurile su u mene kao da gledaju osobu koja proživljava ubrzanu vremensku katarzu.