" U periodu poslije oslobođenja od nizozemskog kolonijalnog jarma 1949. godine razvio se u toj mladoj nezavisnoj državi izuzetno snažan lijevoorjentirani pokret, a komunistička partija Indonezije postala je glavna politička snaga u zemlji, iako nije neposredno držala vlast u svojim rukama.U takvoj situaciji reakcionarne snage u samoj zemlji, uz maksimalnu pomoć i potporu SAD, pripremale su svoj plan za fizičko uništenje komunista i svih onih koji imaju ikakve i često i nikakve veze s komunističkim pokretom.Radi toga, kao što je kasnije izjavio jedna od vođa tog pokreta, pukovnik indonežanske armije Sarwo Edhy, " okupili smo sve antikomunističke grupe vojske i civila da nam pomognu u istrebljenju komunista.Tako smo u gradu Solo okupili svu desničarsku omladinu, nacionalističke grupe, religiozne muslimanske organizacije itd. Uvježbavali smo ih 3 - 4 dana, a onda ih slali da ubijaju komuniste gdje god ih nađu i stignu. " Počeo je nezapamćen lov na ljude i masovni pokolji, a evo što o pokoljima na otoku Javi, koji su se odigrali u 12. - tom mjesecu 1965. piše američki časopis Time magazine, kojemu se sigurno ne mogu imputirati simpatije za komuniste: " Komunisti, simpatizeri crvenih i njihove porodice bili su masakrirani u tisućama.Za vojne jedinice iz unutrašnjosti javljeno je da su pobili tisuće komunista nakon mučenja u lokalnim zatvorima.Naoružani noževima sa širokom oštricom, zvanima parang, muslimanske bande uvlačili su se noću u domove komunista, ubijajući čitave porodice, i sahranjivale leševe u plitke grobove.U nekim ruralnim krajevima istočne Jave ubilačka kampanja postala je tako divlja da su te bande naticale glave žrtava na drvene koce i tako paradirale selima.Ubijanje i klanja su dobile takve razmjere da je uklanjanje leševa počelo bivati ozbiljan zdravstveni problem u istočnoj Javi i sjevernoj Sumatri, gdje je vlažni zrak ubrzavao proces truljenja ljudskog mesa.Putnici iz tih krajeva pričaju o manjim rijekama, potocima koji su doslovno začeepljeni lešinama, što je ozbiljno ugrozilo riječni promet. " Pokolj pola miliona ljudi se zbio pred očima cijele sv. javnosti ali je brzo bio zaboravljen, pa su čak izostali neki veći protesti.Za tu uspješnu kampanju zataškavanja tog čudovišnog događaja zaslužna je prije svega propagandna mašinerija SAD i drugih kapitalističkih zemalja, ali također i prilična " pospanost " lijeve i komunističke propagande.Zato je R. Nixon mogao izjaviti sa zadovoljstvom 1967. g. da je Indonezija " najveći zgoditak SAD u jugoistočnoj Aziji... " Sada probaj povezati končiće i razmisli zakaj smo imali potpune amatere za generale i ministra obrane pizza majstora.Pa oni su izvršavali samo plan.Kao i slugan milošević i njegova žgadija. http://www.nacional.hr/clanak/10774/prosirena-optuznica-protiv-gotovine-...